U deset dana sam napisala pet seminara, ovo je šesti: Trap kao savršen odraz današnjeg društva
Kraj ljetnog ispitnog roka, napokon. Bila je ovo, meni osobno, najnapornija godina što se studiranja tiče. Samo u posljednjih deset dana sam napisala pet (brojkom: 5!!) seminara. Ne želim više do kraja života vidjeti nijednu riječ, a kamoli ju napisati. Ali opet, evo me tu.
foto: Unsplash
Ponovno pišem. I čini mi se da će ovo biti duljine malo slabijeg seminara, onog kojeg napišeš jer znaš da neće utjecati na finalnu ocjenu. Ali bit će ovo ipak nešto drugačije. Neće ovo biti klasičan seminar u kojem ne smiješ niti jednom reći ‘ja mislim’ ili izraziti bilo kakvu originalnu ideju, već se sve svodi samo na puko citiranje i jebanje s time jesi li nešto ispravno citirao ili ne.
U ovom seminaru ću napraviti apsolutno sve što se inače ne smije, pa sam tako sada već na drugom paragrafu, a još uvijek nisam ‘jasno obznanila što je tema seminara’. Sad, da ne duljim dalje, stvarno je vrijeme da kažem što želim reći – ajmo pričati (pisati?) malo o trapu.
Trap glazba je u posljednjih nekoliko godina ušla u svaku poru našeg društva, pa se sada trap glazba vrti i na radijskim postajama, trap glazbenici gostuju u raznim ozbiljnim TV emisijama, padaju nominacije za Porina, a nedavno je i Grše s hitom Mamma Mia postao prvi Hrvat čija je pjesma završila na Billboardovoj top ljestvici hitova. Ma, i na našoj brucošijadi su većinom nastupali treperi, a koji točno možete saznati ovdje.
Trap u svim porama društva
Ali kao, zašto je trap toliki hit? Odnosno, kako je trap postao mainstream? Pa, krenimo od jedne basic stvari. Mi trenutno živimo u postmodernizmu (iako neki tvrde da smo već ušli u neku novu eru, ali koga briga, nećemo nikoga citirati!!), a jedna od glavnih značajka postmodernizma je miješanje visoke i pop kulture – highbrow i lowbrow, po naški.
Imam već godinama teoriju da je forma ‘meme-a‘ zapravo odličan primjer toga. Često se kroz meme formu (koja bi bila dio pop kulture) komentiraju razne teme – od politike i raznih aktualnosti, pa do povijesnih događaja i uglavnom, kužite što želim reći. Meni se čini da je trap glazba zapravo ‘uglazbljeni meme’ (nadam se da me nitko neće prebiti zbog ovoga).
Postoje razni komentari na glazbu, a velik dio se buni da su tekstovi tih pjesama prazni i kakvo je to vrijeme došlo da se ovakva glazba sluša. E pa takve ljude želim prije svega uputiti da se upoznaju s komičnom tradicijom. Samo zato što se to u školama ne uči, ne znači da su ljudi uvijek pisali samo ozbiljne i dostojanstvene tekstove. Dapače, bili su ljudi puno više skandalozni od toga što ‘danas mladi slušaju’.
Ono što je zanimljivo jest to što je trap glazba, koja nikako nije dio mainstreama, zbog tema kojima se bavi, odjednom postala – mainstream. Sad, ja imam teoriju da je to zato što je mainstream postao toliko slab i toliko ofucan, da se ‘underground scena’ više nema čemu suprotstavljati – pa onda samim time prelazi u mainstream. U moru Graše, Nine Badrić, Rozge i Magazina, Grše je prvi koji je dospio na vrh ljestvice najslušanijih pjesama u Hrvatskoj. A nije da se ostali ne trude.
Trap >>>>
Ali, zašto je trap postao toliko zanimljiv toliko velikom broju ljudi? Ja mislim (primjećujete li koliko puta sam već napisala ja?) da je to zato što se trap bavi jednostavnim, svakodnevnim stvarima, a istovremeno ima reference na sve one bitne stvari koje učimo u školama. Isto tako, realno, nikada u povijesti svijeta ljudi nisu bili ovoliko pismeni i obrazovani. Po cijele dane smo u školama, na faksu ili na poslu – kad dođemo doma, treba nam predah, odmor za mozak. I tad krenemo uživati u trapu.
Realno, iako Dječake ne smatram treperima, nego reperima, oni su prvi počeli u rap formu stavljati stvari koje nemaju direktnu društvenu kritiku. Prikriveno, da (kao što je slučaj i s trepom), ali ne direktno. Onda nas je Vojko sve oduševio sa svojim solo stvarima. Ako se sjećate, već davne 2019. godine sam pisala da je Vojko V moderni heroj, a podsjetiti se možete ovdje.
Vojko V je i dan danas legenda života, ali pojavilo se jako puno novih imena koja jednako jako drmaju scenom. Već sam nekoliko puta spomenula Gršu, i iako je Mamma Mia apsolutni hit, moram priznati da je mene već Highlife totalno osvojio. Jesu li svi moji prijatelji umirali od smijeha kad bih im ja uživljeno počela repati pjesmu koja pjeva o tome o nasilju i drogama, jer to nije moj đir? Da. Jesam li tu pjesmu slušala na putu do mog 9-5 posla? Jesam. Jesam li tu pjesmu slušala na putu do mise? Jesam… Sue me.
Hrvatski trap junaci
U posljednjih godinu dana sam naišla na mali milijun takvih fantastičnih primjera na hrvatskoj trap sceni. Tako postoje Podočnjaci koji iz nekog razloga mrze šiške više nego moja baka, 2 Kitice koje tvrde da je od stoljeća sedmog samo jedno vječno, da Hrvati partijaju jako i jebu nježno, TTM koji je napisao odu spidu i Hiljson koji je promijenio pojam romantične balade s curom s kvarta.
Ovo je samo nekoliko pjesama koje sam izdvojila jer su mi iskreno toliko fascinantne da kad bih mogla, pojedine stihove bih si na čelo istetovirala koliko su ikonični, ali ima ih još tisuću jednako fantastičnih. Realno, svaka od njih zaslužuje analizu kakve su dobile pjesme Djomle KS, kada sam propitkivala ulogu vjerskih motiva u njihovim pjesmama, što možete pročitati ovdje.
I sad polako dolazi do limita od tisuću riječi, a rekla sam si da neću ići preko, pa ću sad probati skratiti ovaj zaključak – ionako ćete na kraju sam doći do svojih zaključaka, a ja se mogu samo nadati da neće biti pogrešni. Ono što je bio moj main point je to da je trap glazba stvarno super (možda bih trebala napisati fakat super?) i da nije ni na koji način napravljena da zatupljuje, već da komentira i propitkuje – samo na jedan vrlo suptilan način, koji će samo najpametniji shvatiti. Ili?
*Komentar je stav autora i ne odražava nužno stavove redakcije.
