Učenici iz zagrebačkog benda bili su gosti našeg podcasta: Otkrili hoće li zasvirati na norijadi
Nakon što su održali prvi samostalni koncert u Saxu, bend Slow Cured koji čine učenici i jedan student bili su gosti u našem podcastu. Za mikrofonima su se našli vokalisti benda, učenici X. gimnazije Filip Radaljac i Katarina Stanić, dok su basist Jakov Damjanović iz VII. gimnazije u Zagrebu i bubnjar Bruno Petanović iz Škole za medicinske sestre Vrapče bili u ‘backstageu’ na našem kauču u podcast studiju. Iako nam nisu ništa zapjevali, Filip i Katarina su nam otkrili kako je nastalo ime benda, kako im je u školi, boje li se mature, što slušaju njihovi vršnjaci, ali i kako stoje po pitanju novih pjesama i koncerata u budućnosti.
Foto: srednja.hr
Većini tinejdžera za vrijeme srednje škole barem je jednom na pamet palo – ‘kako bi bilo dobro imati svoj bend’. Mnogi su barem jednom maštali kako bubnjaju i ruže u garaži sa svojim frendovima, a učenicima iz Zagreba koji su bili naši gosti u podcastu to je i sna preraslo u javu. Radi se o rock bendu Slow Cured koji je nedavno održao i svoj prvi samostalni koncert i to u Saxu.
‘Ime Slow Cured smo izabrali zato što to piše na jednoj kutiji cigareta’
U goste nam je došao skoro cijeli bend, odnosno došlo je četvero učenika, dok je njihov klavijaturist Stjepan Nemec, ili Štef kako su ga kolege iz benda oslovili, bio spriječen zbog predavanja na faksu. Tako su za mikrofonima, ironično, bili vokalisti benda, učenici X. gimnazije Filip Radaljac i Katarina Stanić, dok su basist Jakov Damjanović iz VII. gimnazije u Zagrebu i bubnjar Bruno Petanović iz Škole za medicinske sestre Vrapče bili u ‘backstageu’ na našem kauču u podcast studiju.
Pričali smo o počecima samog benda, kako su uopće odabrali ime Slow Cured, kako usklađuju školske obaveze sa svirkama, a pošto su Filip i Katarina kolege iz trećeg razreda gimnazije, pričali smo i o maturi koja ih čeka iduće godine.
– Pa ime Slow Cured smo izabrali zato što to piše na jednoj kutiji cigareta, vrlo jednostavno. Imalo smo 13, 14 godina i to nam je baš bilo cool. Ono, cigarete, nije ništa pametno iza tog naslova. Ali, zato je ime benda na engleskom, inače svi tekstovi su nam na hrvatskom jeziku. A i ja ne znam dovoljno dobro engleski da bih mogao pisati takve pjesme, objasnio je Filip.
‘Bilo bi fora iskustavo svirati na norijadi’
Na pitanje je li lakše pisati pjesmu ili esej na maturi, Filip je objasnio da mu je lakše pisati pjesme iz očitih razloga. Da esej puno više stvara stres od koncerta, složila se i Katarina. No, osim mature koja ih tek čeka za godinu dana kada će biti maturanti, više se vesele norijadi. Upitali smo ih bi li možda željeli svirati na norijadi, na što su iskreno odgovorili kako njihova glazba možda nije za to i da bi i oni sami radije slušali Mimi Mercedes nego sebe.
– Mislim, fora bi bilo iskustvo svirati na norijadi, mislim da bi čak i ljudima iz naše škole bilo zabavno, odnosno da ne bi shvatili naš nastup tako ozbiljno pa im ne bi bilo tako dosadno, dok bi ostalima možda bilo, komentirala je Katarina.
Cijeli podcast pogledajte na našem YouTube kanalu ili poslušajte na Spotifyu.
