‘Učiteljice, poskliznula sam se na margarin, ne mogu danas igrati’: Moje iskustvo izbjegavanja tjelesnog
Tjelesni je za neke učenike rasterećenje od drugih obveza i prilika a zabavu, a za neke pokora. Za mene je, nažalost, bio ovo drugo. Naravno, izbjegavala sam ga na sve moguće načine, ali poput dječaka koji je vikao da dolazi vuk, ni meni nisu vjerovali kada stvarno nisam mogla igrati. Ovo je moje iskustvo izbjegavanja tjelesnog.
Foto: Unsplash
Ah, ta tjelesna i zdravstvena kultura. Većini mojih vršnjaka bila je dobrodošli predah od beskrajnih sati matematike, biologije, stranih jezika i povijesti, a meni je predstavljala najgoru noćnu moru. Pao bi mi mrak na oči čim bih vidjela raspored sati i saznala kada me čekaju ta dva sata mučenja.
Nadaš se da ti nitko neće dodati loptu
Nikad nisam baš bila sportski tip. Sportovi s loptom mi nisu odgovarali, a nisam bila ni dovoljno spretna za gimnastičke vježbe. U graničaru bih ispala među prvima, u odbojci bih izgubila loptu, izvrnula bih se na stranu prilikom koluta natrag, a preskakivanje kozlića je bilo nemoguća misija. Naravno, kad niste dobri u ekipnim sportovima, društvo iz razreda vas ne voli, a ako izbjegavate preskakivanje kozlića, neće vas voljeti ni nastavnik.
Moje traume s tjelenim počele su još u nižim razredima osnovne škole. Naša učiteljica, izgleda, nije nikad čula za drugi sport pa smo na svakom satu tjelesnog nakon gimnastičkih vježbi igrali graničara. Izabrala bi dvoje ljudi kao kapetane timova, a oni su zatim birali koga žele u svom timu. Pomalo iznenađujuće, učiteljica me nikad nije izabrala za kapetana, a nimalo iznenađujuće, uvijek sam ostajala zadnja kad su se birale ekipe.
Iako je cijeli proces biranja bio prilično ponižavajuć, bilo je lako izvući se iz igre. Bilo je dovoljno dopustiti da vas pogodi lopta i bili ste vani. Naravno, od vas se očekivalo da stojite uz rub terena i gađate igrače koji su ostali unutra, ali ja sam se većinu vremena skrivala iza ostalih i nadala se da mi nitko neće dodati loptu.
Sve moguće isprike
Mislim da svaki nastavnik tjelesnog mora službeno biti opsjednut jednim sportom. To im je vjerojatno uvjet za diplomu. Nastavnica koju smo dobili u 5. razredu bila je veliki ljubitelj odbojke. Iako su sati sada ipak bili raznolikiji, za mene su i dalje predstavljali noćnu moru. Dodatna sol na mojoj rani bilo je to što je nekoliko cura iz razreda treniralo odbojku. Ne samo da su bile bolje od svih ostalih, nego su se i derale na nas kao što su se njihovi treneri derali na njih. Kad imaš 11 godina i imaš najbolji servis u razredu, često (ne)opravdano da misliš da je prihvatljivo svoje razredne kolege nazvati glupanima kad promaše.
Naravno, sa tih satova sam se izvlačila na sve moguće načine. Imala sam bolnu menstruaciju nekoliko puta mjesečno, zaboravljala sam opremu za tjelesni, pisala isprične u kojima sam imitirala rukopis svoje mame. Nekad bi prošlo, a nekad bi se nastavnica izderala na mene da prestanem glumiti i primim se posla. Nekad sam za kaznu morala servisirati na odbojci nekoliko puta za redom.
(Ne)učinkovita metoda preskakanja kozlića
U srednjoj sam imala nastavnicu koja je veliku ljubav gajila prema rukometu. Ne samo da smo igrali rukomet, već smo morali i pisati testove. Zahvaljujući njoj danas gajim beskorisno znanje poput toga što je pivot i tko je bio prvak Europe 2006. godine (nije Hrvatska). No, ona je inzistirala na gimnastičkim vježbama, a nije joj bilo strano ni ismijavati nas ako se ne bi usuđivali nešto napraviti.
Kada bi iz spremišta dečki počeli izvlačiti kozlić, veseli razgovor u dvorani bi zamro, a svima bi zastala knedla u grlu. Čak i cure koje su trenirale neki sport zazirale su od kozlića, a nas nekoliko ne-sportskih tipova samo što ne bi pala u nesvijest. Neke cure bi čak i pokušale preskočiti ga, ali bi stale kad je trebalo skočiti i u suzama bi bježale u svlačionicu. Moja metodaje bila ‘zaleti se i odbij se podlakticama’: pojurila bih prema kozliću, ali umjesto da raširim noge samo bih se zabila u tijelo kozlića koristeći ruke kao štit. Profesorica je u neodobravanju vrtjela glavom dok sam ponosno išla prema svlačionici, ali dvojka iz zalaganja je bila moja, pa me nije bilo previše briga.
Kad vikneš ‘dolazi vuk’ previše puta
Jedne godine sam dan prije sata tjelesnog pekla kolače. Nisam vidjela da mi je komadić margarina pao na tlo dok sam ih ubacivala u zdjelu i poskliznula sam se na njega kad se rastopio na tlu. Nezgodno sam se ‘dočekala’ na desnu ruku u kojoj sam držala kuhaču i dlan mi je par sati kasnije bio duplo veći. Mama je inzitirala da me odvede liječnici koja je utvrdila da sam malo natukla dlan i da će sve proći za par dana. A nitko nije bio sretniji od mene, jer sam znala da me sutra čeka preskakivanje kozlića koje očito neću moći odraditi.
No, na nastavi je uslijedio hladan tuš.
– Šimunović! Zašto nisi u opremi?, pitala me profesorica koja je imala ‘pik’ na nas neradnike, kako je nazivala sve koji bi redovito zaboravljali opremu ili izostajali zbog bolnih menstruacija.
– Ne mogu danas igrati, poskliznula sam se a+na margarin i istegnula ligamente, rekla sam ponosno i profesorici pokazala natečeni dlan vrlo odbojne crveno-ljubičaste boje.
Profesorica je samo zakolutala očima i zatražila ispričnicu. Nisam je imala, jer je moja liječnica bila škrta kad su ispričnice u pitanju, a moja mama još i više. Mislila sam da će tužna priča o margarinu i natečenom dlanu izazvati simpatije, ali profesorica je navikla na moje ‘muljaže’.
– Preskačeš kozlića ili dobivaš minus, kratko je rekla profesorica i otišla se derati na dečke koji su se uvukli iza švedskih ljestava. Imala sam već dva minusa i treći je značio jedinicu, što je također značilo da se mogu oprostiti za zaključenom četvorkom. Upotrijebila sam staru metodu ‘zaleti se i odbij se podlakticama’ i sve vrijeme gunđala što sam i ozijeđena morala igrati tjelesni. Teško je u isprikama nadmašiti profesore, ipak su oni iskusniji do nas.
Povodom 11. rođendana portala organiziramo konferenciju srednja.hr+ Obrazovanje na prekretnici čiji program pogledajte ovdje. Jedan od panela se zove Zašto se (ne)voli tjelesni u školama. Ulaznice možete kupiti putem Entrio sustava ovdje, a sve novosti možete pratiti putem rubrike Obrazovanje na prekretnici ili preko Facebook događaja ovdje.
