Depresija je jedna od najbrže rastućih bolesti diljem svijeta, a istraživanja pokazuju da je postotak oboljelih od depresije viši u bogatim no u siromašnim zemljama. Iako nam se kao vanjskim promatračima može učiniti da rock zvijezde vode idealne živote ispunjene bogatstvom, to često nije baš tako.
Sve do 70-ih godina prošlog stoljeća o depresiji se šutjelo, a oni koji su od nje bolovali sramili su se sebe samih što je dodatno pogoršavalo stanje s obzirom da nisu tražili nikakvu pomoć. No, s vremenom se o depresiji počelo sasvim otvoreno razgovarati što je zasigurno spasilo mnoge živote. Povijest je ispunjena značajnim ljudima, znanstvenicima, političarima, glazbenicima i glumcima koji su bolovali od depresije, a situacija ni danas nije ništa drugačija.
Depresija je zapravo poremećaj raspoloženja koji može imati tri stadija – lakši, prolazni i najteži a pojedinca dovodi u teško psiho-fizičko stanje popraćeno introvertnošću, potištenošću, nesanicom, gubitkom apetita, crnim mislima i osjećajima beznadnosti i bespomoćnosti.
Iako ih je zaista mnogo mnogo, ovoga smo puta odlučili odabrati pet velikih glazbenika koji su se ili se još uvijek bore s depresijom, a unatoč tome svojom su glazbom ispunili milijune života.
Bruce Springsteen
Odmah na početku odlučili smo spomenuti svjetski poznatog pjevača i tekstopisca poznatog i pod nadimkom ‘The Boss’. Hiperaktivan i neumoran na pozornici na kojoj i dan danas, unatoč starosti, ostaje i po četiri sata, Bruce Springsteen nedavno je priznao da već više od tridesetak godina boluje od depresije. Problemi su započeli 80-ih godina prošlog stoljeća kada je Springsteen već bio popularan u cijelom svijetu, a stvari su došle do stadija u kojemu je ovaj rocker pomišljao i na samoubojstvo. Godine 1982. započeo je posjećivati terapeuta i s tim je nastavio sve do danas. Kada je prošle godine progovorio o svojoj depresiji, Springsteen je objasnio i zašto njegovi koncerti traju toliko dugo – Tih nekoliko sati slobodan sam od samoga sebe; svi glasovi u mojoj glavi nestaju. Jednostavno nestaju, više nema prostora za njih. Ostaje samo jedan glas, glas kojim pjevam, rekao je legendarni heroj američke radničke klase.
Bob Dylan
Još jedan heroj američke klase dugo je vremena bio i Bob Dylan, sve dok country zvuk nije obogatio električnom gitarom. Nakon toga mnogi njegovi obožavatelji koji su ga smatrali gotovo mesijom prozvali su ga – Sotonom. Dylana kritika ipak nikad nije obeshrabrivala. Obeshrabrivao ga je uspjeh i obožavanje. Godine 1965. tako je u intervjuu jednom novinaru rekao kako je ‘iscrpljujuće to što ti ljudi govore koliko te obožavaju a ti za sebe nemaš ni trunke poštovanja’. Te je godine na rubu očaja svojem menadžeru objavio da će napustiti glazbenu industriju. To se, dakako, nije dogodilo. Čovjek je do danas snimio nekoliko desetaka (!!) albuma i poznat je po potpunom izbivanju iz medija i povučenom životu.
Vrlo zanimljiv uvid u njegovu ličnost prikazan je u filmu ‘I’m Not There‘ u kojemu svaki dio njegove osebujne ličnosti glumi jedan od čak šest glumaca.
Steven Patrick Morrissey
Nekad frontman legendarnog benda ‘The Smiths‘ a danas solo-izvođač, Morrissey je još davnih dana priznao da boluje od depresije. U nekoliko navrata istaknuo je i da je bio na liječenjima, no svaki ga je puta napustio u ‘izričitom gađenju’. Toliko sam dugo depresivan da osjećam da ne postoji ništa što bi bilo koji liječnik mogao učiniti. Znam sve o depresiji i slabljenu ljudskoga duha i ne postoji nitko tko mi išta može reći o tome i tko mi može pomoći, rekao je Morrissey. Priznao je da u djetinjstvu nikada nije bio sretan, a da je kroz dvadesete prošao u potpunoj nesreći ‘bez minute sreće’. Sreća se, kaže, pojavila tek nakon 35. godine i što je stariji to je u biti i sretniji.
Profesionalno sam živio jako dobro, ali osobno teško da je moglo biti gore ili kompliciranije čak i da sam živio u blatnoj kolibi u Leedsu, zaključio je Morrissey.
Ray Charles
Najvjerojatnije ste pogledali film ‘Ray‘ u kojemu je legendarnog pjevača i tekstopisca utjelovio glumac Jamie Foxx. Taj film izvrsno je portretirao Rayjevu vrlo problematičnu osobnost i borbu s depresijom koja je trajala čak dvadesetak godina, a da stvar bude gora, Ray je u to vrijeme uzimao i heroin. Tako je svjetski poznati glazbenik poznat po osebujnom osmjehu cijelo vrijeme skrivao svoju mračnu stranu. Jedini trenuci u kojima se, kaže, osjećao dobro bili su oni kada je bio na pozornici. -Bilo je momenata kada sam se osjećao užasno, no kada sam se uspeo na pozornicu i kada bi bend započeo sa svirkom bilo je to kao da sam uzeo aspirin i bol bi nestala’.
Johnny Cash
Još jedan čovjek koji je i dan danas idol mnogih a koji je bolovao od depresije je i Johnny Cash. Rođen 1932. godine u Arkansasu, Johnny je u dobi od 12 godina izgubio brata koji je nastradao u mlinu u kojemu su obojica radila. Njegov brat i majka nagovarali su ga da toga dana ode u ribolov s bratom, no on je zbog besparice inzistirao da idu na posao. Zbog toga je Johnny pao u depresiju s kojom se borio godinama, a život mu je unatoč ogromnoj slavi bio turbulentan i ispunjen problemima s alkoholom i drogom.
Kao i u slučaju Ray Charlesa, život Johnnyja Cash izvrsno je ispričan u filmu ‘I Walk The Line‘.
Ostali
Lista depresivnih glazbenika zaista je ogromna. Neki od njih poput Erica Claptona, Thoma Yorkea (Radiohead) i Robbieja Williamsa s njom se bore uspješno, dok su neki poput Kurta Cobaina (Nirvana) ili pak Michaela Hutchencea (INXS) svoj život okončali upravo zbog depresije.