Ususret rokovima studenti nam otkrili kada i koliko uče: ‘Debil sam i svaki put si zagorčam život’
Ovisno o tome na kojem ste fakultetu, uskoro ulazite u vrijeme ispitnih rokova. Možda se to tako ne zove kod vas ako ste recimo na PMF-u na matematici gdje rokovi ne postoje, ali znate na što mislimo – vrijeme umiranja, znoja, suza, nespavanja, loše hrane, stresa… Ukratko svega onoga što studiranje čini tako lijepim i slatkim periodom kao što i je.
Foto: Dan Dimmock; Unsplash
Kada su rokovi u pitanju, svatko ima neku svoju ideju o tome kako ih preživjeti. Neki se odluče izaći iz svega tek na drugi rok kako bi se uspjeli oporaviti u prvih tjedan dana pauze, a ostali se ubijaju upravo prvih tjedan-dva, kako bi sve počistili i mogli uživati par dana u pravom miru, a ne onom kada vam cijelo vrijeme nad glavom visi faks i sve ono što biste trebali raditi, a ne radite.
U svakom slučaju, kakav god bio vaš plan napada (ili bolje rečeno preživljavanja) ispitnih rokova, jedna je stvar neizbježna. Koliko god se trudili, što god radili i kakve god planove imali, ne možete pobjeći od toga da ćete u jednom trenutku morati sjesti i jednostavno naučiti ono što treba. Mislim, možete to izbjeći, ali ne dugoročno. Kad-tad, ako planirate diplomirati, morat ćete položiti sve te ispite.
Postoji razni načini učenja i milijun i jedna metode. Svatko ima neki svoj sistem učenja kojeg se drži, što je sasvim u redu, ako je taj sistem pokazao zadovoljavajuće rezultate. Često dođe do problema da ljudi nisu spremni priznati da njihov sistem ipak nije savršen, pa onda pate ocjene, prolazi, psihičko stanje, fizičko… Apsolutni kolaps sistema.
Jedna stvar oko koje se svi možemo složiti, kakav god bio naš način učenja, jest da je vrijeme ipak ključno. Osim ako niste genijalac, teško da ćete uspjeti zapamtiti sve nastavke deklinacija imenica, pridjeva i zamjenica u latinskom te nastavke za glagole u svim vremenima noć prije ispita. Vjerujte mi, probala sam i nije uspjelo. I to nekoliko puta… Na kraju sam priznala poraz i počela učiti ipak dva dana prije ispita pa je sve ipak na kraju bilo u redu.
‘Još samo jedan dan’
Općenito postoji taj problem da mislimo da ćemo sve stići noć prije, no nećemo. Što se prije s time pomirimo, to ćemo prije položiti sve ispite. Okej, istina je da je dio studentskog identiteta odgađati sve za što daljnju budućnost i posljednji trenutak, ali u jednom momentu dođemo do kraja i tada smo, blagorečeno, u škripcu.
Svi profesori govore kako bismo trebali početi učiti za vrijeme predavanja i kontinuirano raditi za svaki kolegij (hahahahahhaha), ali istina je da se rijetko tko počne spremati za stvari prije početka samih ispitnih rokova. Vjerojatno je to razlog zašto su prvi rokovi oni koji su većinom prazni…
Kako bih potvrdila svoju teoriju, pričala sam s nekolicinom ljudi koji su sa mnom podijelila svoja uvažena mišljenja i prekrasne metode:
– Učim za vrijeme rokova nažalost, zato što sam debil i svaki put si zagorčam život na ovaj način. A što se tiče trajanja tog učenja, rekla bih da je vremensko – učim sve dok ne umrem. Inače zaista ne bih ništa stigla, zbog količine gradiva, priznaje nam Ava (22) s FER-a.
Svi znamo da postoje stvari koje se mogu nabubati napamet večer prije, ali i one koje ne mogu… Možemo se svi složiti da gradivo FER-a većinom spada pod ovu drugu kategoriju, pa želimo svu sreću Avi u ovom ekstremnom sportu.
Bitno je uzeti pauzu
– Mislim da kao i većina učim za vrijeme rokova. Nikad se ne forsiram pa učim u intervalima po dva sata u komadu i onda kratke pauze između. Mada to sve skupa rijetko kada premaši 5/6 sati učenja dnevno, otkrila nam je Martina (20) s Filozofskog.
Pretjerivanje nikada nije poželjno, a tu je prepoznala Martina, kao i naša sljedeća sugovornica koja je ipak bila nešto direktnija..
– Učim samo za vrijeme rokova, ali nikad više od pet sati. Moj mozak jednostavno nije napravljen tako da bi to izdržao, s osmijehom na licu i suzom u oku otkriva nam Maja (21) s FER-a.
Izgleda da je zaista nekako prosjek u tome da se uči za vrijeme ispitnih rokova, a ne prije. Najbolje je što smo svi toga svjesni, zato što svima ti dani izgledaju otprilike isto:
– Kod mene to izgleda ovako: Tjedan dana prije ispita sam u stresu, a samo tri dana prije ispita se počnem zaista brinuti, pa slijedi gušenje u učenju, nespavanju i kofeinu, priča nam Petra (23) s Tehničkog fakulteta.
I na kraju, nakon puno razgovora, došli smo do jednog zaključka, a to je taj da smo mi studenti i dalje prvaci u prokrastinaciji i da bismo se trebali sabrati. Mada nećemo, ostavljamo to za ljetni semestar, sada je već prekasno, ali tada stvarno dajemo 100% od sebe u svaki predmet, već na samom početku! Zar ne?…
