Već godinama imam istu, prestrašnu noćnu moru: Sanjam da se moram vratiti u srednju školu
Nije to neka klasična noćna mora, mrak, stravična šuma ili opsjednute kuća. Ne. Ova noćna mora daleko je realnija, jedna od onih zbog kojih se ujutro uštipneš pa pola sata provedeš sjedeći na krevetu razmišljajući – ej, fala bogu da nije stvarno. Jedna od onih koja se ponavlja, u mom slučaju godinama, uvijek s nekim varijacijama, ali u suštini ista.
Foto: Unsplash
Noćne more. Naimao (ako je to uopće riječ) sam ih se u životu. Od onih koje su mi ledile krv u žilama do onih koje su bile toliko nadrealne da bih umrijeti mogao samo od smijeha. No, jedna od njih bila je posebna.
Povratak u školu mi je najgora noćna mora
Nije to neka klasična noćna mora, mrak, stravična šuma ili opsjednute kuća. Ne. Ova noćna mora daleko je realnija, jedna od onih zbog kojih se ujutro uštipneš pa pola sata provedeš sjedeći na krevetu razmišljajući – ej, fala bogu da nije stvarno. Jedna od onih koja se ponavlja, u mom slučaju godinama, uvijek s nekim varijacijama, ali u suštini ista.
Priča ide ovako; ja sam ja, imam godina koliko imam, završio sam faks koji sam završio i život mi je, više manje, isti kao što je i u stvarnosti. No, ja sam na neku foru prije no što sam imao prilike završiti srednju školu dobio priliku otići na studij. Otišao sam s idejom da ću paralelno završiti taj zadnji, maturski razred gimnazije.
No, to se – shocker – nije dogodilo. Ja sam nekako uspio završiti ne jedan, nego dva faksa, postati magistar i to sve, a da nikada prije nisam maturirao. U snu sam se nastavio provlačiti kroz život ignorirajući tu činjenicu dok u jednom trenutku nije stigla obavijest. Moraš natrag u školu, riješi taj jedan razred, maturiraj i slobodan si.
U protivnom, ne znam sad točno što, vjerojatno cijela lista sanjalačkih nebuloza (kako to obično biva), ali znam da alternativa nije bila dobra. Možda nešto nalik gubitku posla, novčanoj kazni ili čak zatvoru u stvarnom životu. Nešto nasuprot čega bi, iako nevoljko, bez velikog razmišljanja spakirao stvari i vratio se natrag u svoje malo, uskogrudno rodno mjesto. Pa još jednom sjeo u srednjoškolske klupe.
Uvijek sanjam da sam na satu Matematike
Moja noćna mora svaki je put ponešto drugačija. U jednoj verziji srećem svoje nekadašnje kolegice iz srednje, one imaju isto godina kao i ja, i one su sa mnom na nastavi. U drugoj verziji nema nikoga, svi su nepoznati, osim profesora, čiju aroganciju kao odrasla osoba više ne možeš podnijeti.
No, jedna stvar je uvijek tu. Uvijek slušam sat Matematike i razmišljam kako nakon gotovo deset godina nema šanse da pohvatam sve. Ništa ne razumijem, ne mogu pratiti nastavu, dok svima drugima to ide normalno. Uhvati me panika, probudim se. Treba mi neko vrijeme i onda shvatim da je sve bila samo noćna mora.
Fascinantna noćna mora. Kužite, ja ležim, spavam, sanjam i paničarim oko povratka u školu i matematičkih zadataka. Sad ću zvučati kao neka ‘sanjarka-točka-com’, ali očito je to srednjoškolsko iskustvo na meni ostavilo ozbiljan trag. Negdje se zavuklo u moje misli da i danas povratak u klupe dolazi u obliku noćnih mora, a ponovno slušanje nastavnika iz Matematike, da ni ne govorim…
Ja imam godina koliko imam, srednju školu sam završio davno, a ova noćna mora postala je apsolutni hit na svim druženjima. Koliko strašna u momentu, toliko je smiješna već par sati kasnije. Znam da se neki od vas, koji upravo idete u školu, osjećate pomalo zatvoreno. Nije vam dovoljno slobodna, okviri vam ne odgovaraju, vi biste iz te kutije i njenih gabarita – van. Ne brinite, sve će to biti okej jednog dana. Srednja ionako traje samo nekoliko godina. Možda ćete ju poslije, kao i ja, malo sanjati, ali što je to u usporedbi s cijelim životom slobode koji vas čeka? Baš ništa.
