Ako si autističan kao ja to znači da tvoj mozak precipira potpuno drukčije. To znači da vidimo, čujemo i osjećamo stvari koje nas okružuju na posve različiti način od drugih ljudi. To je kao da naša osjetila rade odjednom bez mogućnosti filtracije. Na taj je način opisan autizam, biološki razvojni poremećaj mozga. Rasprostranjenost ovog poremećaja procjenjuje se na jedno ili dvoje oboljelih na tisuću djece.
Izvor:The National Autistic Society, screenshot
Autizam je prvi put je zapažen i definiran 1943. godine. Dječji psihijatar Leo Kanner proučavao je jedanaestero djece koja su izgledala fizički zdravo, ali svojim ponašanjem su pokazivali karakteristične smetnje u komunikaciji i govoru. Procjenjuje se da se u proteklih pedeset godina pojavnost ovog poremećaja povećala čak 15 puta. U Hrvatskoj živi oko 8 tisuća osoba s autizmom.
Djeca s autizmom doslovno interpretiraju jezik
Prvi simptomi autizma javljaju se najčešće prije navršene treće godine života. Njegovi simptomi uočavaju se u govoru koji se razvija dosta kasno ili se uopće ne razvije, a kod neke djece s vremenom on može čak i nazadovati.
Unatoč nizu istraživanja uzroci pojave autizma i dalje nisu posve razjašnjeni. Neka znanstvena istraživanja ukazuju na to da se radi o nasljednom neurorazvojnom poremećaju, a na pojavu autizma može utjecati i faktor koji se odnosi na okoliš. Autističnu djecu može se prepoznati po specifičnom načinu ponašanja koje uključuje velike teškoće u druženju s ostalom djecom, imitacijom gluhonijeme osobe, pretjeranoj fizičkoj aktivnosti, ali i činjenici da ne vole nikakav fizički kontakt.
Oni doslovno interpretiraju jezik, a fraze, igre riječima, dosjetke i sarkazam nisu nešto što oni mogu razumijeti stoga je preporučljivo da se s njima u komunikaciji obrati posebna pozornost.Obično razvijaju privrženost osobama koji su im primarni njegovatelji, a manji dio oboljelih je sklon agresivnom i autoagresivnom ponašanju.
Pojačana osjetila mogu izazvati bol
Djeca s autizmom imaju poremećenu percepciju. To znači da zvukovi, mirisi, okusi, kretnje i prizori koje mi u svakodnevnom životu ne primjetimo, za njih to može biti vrlo bolno iskustvo.
Oni nisu manje inteligentni. Možda neće mahnito trčati za loptom, ali će itekako znati se služiti didaktičnim igračkama. Iako u malim postocima, kod autistične djece javljaju se posebne sposobnosti za neko usko područje. Njihove karakteristike očituju se u pamćenju, matematici, umjetnosti i glazbi stoga njima treba pristupiti na način da im se pokaže kako nešto treba uraditi, a ne da im se to objašnjava riječima.
Iako još ne postoji lijek za autizam niti postoje naznake da bi on ikada mogao biti pronađen, Temple Grandin primjer je kako uz odličnu socijalizaciju, autisti mogu izaći iz začaranog kruga ovog teškog poremećaja. Temple je u djetinstvu dijagnosticiran visoko funkcionalni autizam. Kao mala nije mogla govoriti, imala je smetnje u ponašanju, a danas je američka doktorica znanosti i sveučilišna profesorica. Poučena svojim iskustvom s autizmom, napisala je brojne knjige koje progovaraju o vlastitim strahovima i borbi s autizmom.
Kako bi potakli svijest o autizmu, The National Autistic Society napravio je informativan video u kojemu je snažno dočaran život jednog autista. Biti dijete koje se bori s autizmom ne znači da je ono zločesto, već se u glavi bori s tisućama informacija.
