[VIDEO] Ovo je najbolja reportaža o Zagrebu u 2016. godini
Mladi novinar s HTV-a Saša Živković osvojio je nagradu ‘Marco Polo’ za reportažu o tržnici Dolac. Naime, od 2010. godine hrvatski ogranak Svjetske federacije turističkih novinara i pisaca o turizmu FIJET, dodjeljuje u nekoliko kategorija spomenutu nagradu, a kao najbolja reportaža o Zagrebu, proglašena je navedena Saše Živkovića.
foto: Wikipedia
Inače ovaj mladi novinar dio je ekipe emisije Labirint, unutar koje svakotjedno priprema zabavne reportaže, kakva je primjerice bila ona o Ludbregu, kao mjestu u središtu svijeta, ili o tome koliko je propuh štetan, što smo prethodno i podijelili s vama.
Reportažom spojio stari, arhaični Zagreb, s novim i užurbanim
– Reportaža emitirana u emisiji Labirint dočarala je duh Dolca kao mjesta
na kojem se spaja stari, arhaični Zagreb s novim, užurbanim i modernim
gradom, objasnio je stručni žiri.
Zadovoljstvo osvojenom nagradom nije krio Saša.
– Pa osjećaj je fantastičan. Već treću sezonu, između ostalih, radim i za emisiju Labirint na HRT-u u kojoj sam uglavnom zadužen za putopise, pa sam uvijek spreman za put. Pa mi ovo priznanje puno znači jer je prepoznat trud i vrijeme koje ulažem u reportaže, ali i emocije koje pokušavam prenijeti u svojim reportažama. S obzirom da sam još uvijek relativno nov u ovom poslu, nagrada je sigurno dodatni vjetar u leđa da se nastavim razvijati i raditi još bolje stvari, govori nam Živković.
Osim emocija, duha bivših i sadašnjih vremena, te osobne priče kumice Đurđice, u reportaži o Dolcu su izneseni i brojni zanimljivi podaci, među kojima je i taj da ovom velikom tržnicom u središtu Zagreba prođe 100.000 ljudi tjedno.
Osobno volim priče s happy endom
Već smo spomenuli Sašine priče o Ludbregu, propuhu te nagrađenu o Dolcu. Pitali smo ga kakve reportaže voli i ima li neka na koju je osobito ponosan.
– Osobno su mi najdraže priče koje na kraju imaju sretan završetak za naše sugovornike. Primjerice za emisiju Labirint smo snimali priču o bračnom paru u zapadnoj Slavoniji koji se nakon rata vratio u svoju kuću, međutim deset su godina živjeli bez struje. Nakon što smo objavili priču, javila nam se skupina ljudi iz UNHCR-a koja se bavi reelektrifikacijom hrvatskih sela i upravo je na redu bila njihova kuća u selu Cikote. Otišli smo s ekipom ponovno ondje i trenutak kada se upalila žarulja nikada neću zaboraviti. Sreća na licima bračnog para Balać kad su upalili svjetlo i kad su mi rekli da će napokon moći upaliti frižider se ne može opisati. To su trenuci zbog kojih se vrijedi baviti novinarstvom, blagoglagoljiv je Saša.
Za kraj smo ga pitali i postoji li neki izazov odnosno tema, kojom bi se u dogledno vrijeme želio pozabaviti.
– Ideje za priče dođu nekako spontano, baš kao i ideja za priču o propuhu koju smo kolegica Katarina Škaro i ja zajedno pripremili. Mislim da je ljudima puna kapa politike i da smo dužni gledateljima, uz politiku, pružiti i drugačije sadržaje. Koliko god sad razmišljao o čemu bi htio napraviti priču ne pada mi na pamet. To se jednostavno dogodi u trenutku i znaš to je to. U svakom slučaju to su životne priče ljudi ili takozvani fenomeni koji nas okružuju, zaključuje Saša Živković.
Nagrađenu reportažu o Dolcu pogledajte ispod.
