Vjeruje se da je ovo kuća pisca ‘krivog’ za pitanje koje je šokiralo brojne maturante: Posjetili smo je
Marko Marulić je umro 1524. godine, odnosno prije 500 godina, a tom prigodom cijela Hrvatska obilježava godinu Marka Marulića. U Splitu postoji i kafić posvećen ovom ocu hrvatske književnosti, a nalazi se u kući za koju se vjeruje da je upravo Marulićeva rodna kuća. Kafić ‘Marvlvs Library Jazz Bar’ lijepo je uređeno mjesto sjajno za sve koji vole književnost, jazz i uspomene na Marulića. Ovaj veliki književnik najpoznatiji je po knjizi ‘Judita’, koja je obvezna lektira u Hrvatskoj, ali i drugim teološkim knjigama koje su poznate i u ostatku Europe.
Duhoviti grafit Marka Marulića kod jazz bara | foto: Ivor Kruljac, srednja.hr
Neki ga se nostalgično sjećaju s većini studenata i učenika rijetko viđene novčanice od 500 kuna. Neki, koji su pisali maturu 2012. godine, možda ga psuju zbog pitanja o boji Juditinog prstena. Općenito se na ispitima mature iz Hrvatskog neko pitanje redovno dotakne upravo njegovog rada. Ali i izvan toga, lik i djelo Marka Marulića, ostavio je popriličan trag u hrvatskoj povijesti, a ponajviše u Splitu. Iako je bio i plemić, sudac, pravnik, Marulića se ipak primarno pamti ne samo kao književnika, već kao oca hrvatske književnosti. U Splitu se rodio 18. kolovoza 1450. godine, a umro 5. siječnja. 1524. godine. Upravo je godina njegove smrti ove godine povod za obilježavanje 500 godina ovog cijenjenog humaniste.
Marulićem bi se trebala ponositi ‘cila Hrvatska’: ‘Čitala sam Juditu jer je bila lektira, ali je zanimljiva knjiga’
Tim povodom, duh Marulića je u Splitu najbolje prisutan u Marmontovoj ulici. Skromna, ali vrlo informativna izložba ‘Marko Marulić i Split: 500 godina zajedno’, kroz više plakata obuhvaća ne samo biografiju cijenjene povijesne ličnosti, već i Splita u vrijeme njegovog djelovanja. Tako smo doznali da je Split u Marulićevo doba bio pod vlašću Mletačke republike. U to vrijeme, ističe izložba, ‘Split je doživio vrijeme društvene i političke nesigurnosti, ekonomske podjele te prolazio jedno od najtežih razdoblja svojeg postojanja’. Izvan Marmontove, svi koji prošeću starom jezgrom, mogu kimnuti Marulićevom spomeniku na Trgu braće Radić.
U trenutku našeg posjeta Splitu, sve je palo u drugi plan jer smo se zatekli u gradu 7. svibnja, kada se slavi Dan grada Splita i svetkovina svetog Duje. Stoga splitski stanovnici koje smo susreli baš i nisu bili raspoloženi za razgovor dok su išli na privatna slavlja kući ili su jednostavno čekali početak gradske procesije povodom Splitu najvažnijeg dana u godini. Maruliću nam je nešto kratko htjela reći tek 25-godišnja Marija. Kao rođena Splićanka, navela je da je ponosna na svog sugrađanina koji je preminuo prije 500 godina. Ali uz Split, navela je da se njime mora ponositi i ‘cila Hrvatska’.
– Čitala sam ‘Juditu’ kao i svi drugi jer je bila lektira. Druge stvari nisam, ali bila mi je zanimljiva knjiga. Jako volim književnost, najviše realizam. Kod ‘Judite’ mi se jako sviđaju biblijski motivi i to što je inspirirana kršćanstvom, rekla nam je Marija.
Galerija 2 Fotografija
Otvori
Grb označuje da je Marulić bio ovdje: Nekoć (možda) njegova rodna kuća, danas definitivno jazz bar
Mariju smo upitali i je li ikad bila ‘u nekom jazz kafiću’ u navodnoj rodnoj kući Marka Marulića. Iako je rekla da je prošla pokraj tog objekta, navodi da nikad nije bila u njemu. Stupili smo u kontakt s vlasnikom i dogovorili razgledavanje. Do kafića smo došli probijajući se uskim uličicama centra sve dok nismo došli do Papalićeve 4.
Naišli smo na spomen ploču Marku Maruliću i potom kroz vrata konačno ušli u ‘Marvlvs Library Jazz Bar‘. Iako se ne može sa sigurnošću tvrditi da je ovo doista rodna kuća čuvenog književnika. Međutim, grb iznad vrata, sličan je grbu obitelji Marulić, postavljen i na nadgrobnoj ploči Marka Marulića u crkvi svetog Franje.
Marulić i jazz: Kad knjiški moljci vole kafanu
Sam kafić je kao stvoren za knjiške moljce i ljubitelje povijesti koji uživaju u boravku tradicionalne splitske gradske jezgre. Kafić u tom trenutku nije radio, ali nije teško zamisliti kako ljubitelji jazza uživaju u simpatično uređenom kafiću. Potom kad ih lupi melodija dobre glazbe zabace glavu i na stropu vide razne izreke koje se vežu uz Marka Marulića. Jedna od njih, ispisana na talijanskom, može se prevesti znači ‘mogu malo toga učiniti, ali i malo se treba moći ponuditi ljudima’.
Konobar koji nam je pokazivao prostorije uveo nas je i u zakutke koji će se otvoriti tek na ljeto. Uz jazz koji nismo čuli, ali ga možemo zamisliti, u kafiću posvećenom Maruliću ističu se dvije stvari: šankovi i knjige. Govoreći o knjigama, smještene su po raznim ormarima, ispod jednog šanka, gledajući prema gostima i u još jednom malom, skučenom prostorčiću koji se ne može drukčije objasniti doli kao svojevrsni VIP kutak za čitanje. Svakako mjesto za one koji su štreberi u duši, ali vole ‘kafanu’.
Same knjige u Marulićevom jazz baru prolaze apsolutno sve teme. Tu su romani različitih žanrova, knjige iz područja umjetnosti, sporta, psihologije, društvenih i povijesnih znanosti. Ima čak i klasičnih djela, poput Tolstojevih radova. Naravno, stihovi Judite uokvireni su na zidu, a razne slike, među kojima se ističu i prikazi Marulića, zadovoljit će i ljubitelje slikarstva. Baš kao i već ranije spomenuti uređeni stropovi ne samo s izrekama i lijepim crtežima,m već i zanimljivim lusterom. Konobar nam je pokazao još jednu zanimljivu ilustraciju u susjednoj ulici. Da je Marulić Splićanin neki od lokalaca se na najbolji mogući način u grafitu gdje je Marulić nacrtan u hlačama a grbom Hajduka.
Galerija 17 Fotografija
Otvori
Teologija i biblija: 80 posto Marulićevog rada je na latinskom
Izreke na talijanskom u ‘Marvlvs-u’ ne trebaju čuditi. Iako Hrvatska enciklopedija navodi da te tvrdnje nisu potvrđene, vjeruje se da se Marulić školovao u Italiji u Padovi nakon što je svoje obrazovanje započeo u Humanističkoj školi u Splitu. No, svakako je putovao u Rim i tadašnju Mletačku republiku. U rodnom gradu se bavio komunalnim poslovima i trgovinom, a književnošću se bavio na hrvatskome, talijanskom jeziku, dok je 80 posto njegovih sačuvanih spisa napisano na latinskome jeziku.
– Većinu Marulićevih latinskih djela čine prozni spisi religiozno-poučnog, moralističkog i teološkog sadržaja. Po opsegu i svjetskom odjeku na prvome je mjestu ‘Upućivanje u čestit život po primjerima svetaca’ ili ‘Institucija’, zbirka poučnih pričica i anegdota iz Biblije i svetačkih životopisa u šest knjiga. Svrha je djela živim i sažetim primjerima, bez apstraktnih razmatranja, ponukati čitatelja na krjepostan život. ‘Evanđelistar’, najznačajnije Marulićevo moralno-teološko djelo, rasprava je u sedam knjiga o praktičnoj kršćanskoj etici, zasnovana na obradbi triju bogoslovnih krjeposti: vjere, nade i ljubavi, na koje se, po Maruliću, može svesti cijela Biblija, stoji u Hrvatskoj enciklopedija koja ističe da je Marulić glavne uzore za svoj rad pronalazio u Bibliji, ranim kršćanskim zapisima i klasičnoj antici.
To je naravno, vidljivo i u samoj ‘Juditi’, najpoznatijem Marulićevom djelu i obveznoj lektiri. To je jedan od rijetkih Marulićevih tekstova sačuvan na hrvatskom, a riječ je o ‘prvom umjetničkom epu hrvatske književnosti ispjevanom na hrvatskom’. Hrvatska enciklopedija hvali ova šest pjevanja s dvostrukim dvanaestercima kao renesansnu sintezu književnih tradicija, hrvatskog, talijanskog i latinskog jezika. Sami suvremenici su također bili oduševljeni ovim djelom te je djelo navodno doživjelo tri izdanja u manje od 18 mjeseci od prve objave. U novije vrijeme, ‘Judita’ je prevedena i na engleski, mađarski, talijanski i francuski jezik. Zanimljivo, sam Marulić se isto bavio prevoditeljstvom. Prvi je u Hrvatskoj preveo Dantea na latinski, a čuvenog pjesnika Petrarcu na latinski i hrvatski.
Marulić je bio poznat i izvan Hrvatske: Europa i danas ima arhive o njemu
Osim ‘Judite’, Marulić je u Europi postao poznat i u 16. i 18. stoljeću zbog djela poput već spomenute ‘Institucije’ i ‘Evanđelistara’. Danas je slavljen kao otac hrvatske književnosti. Kako je povodom 500. obljetnice smrti Marka Marulića, poručila Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, Marulićev rad ima vrsnu književnu stilizaciju te je napisao dijela prvorazrednog značaja. Ne samo za hrvatsku, već i svjetsku baštinu.
– Njegova su se djela tiskala u najvećim knjižarsko-nakladničkim centrima tog doba, prevodila su se na brojne svjetske jezike te se spominju u svim značajnim katalozima, kao i u biografskim i bibliografskim zbornicima. Marko Marulić najznamenitiji je hrvatski pisac 15. i 16. stoljeća, ali i humanist puno šireg dosega čiji su duhovni i moralistički spisi na latinskom jeziku stekli europsku i svjetsku slavu, naveli su iz zagrebačkog NSK.
Stoga ne treba čuditi da se uz nacionalne knjižnice, djela Marulića Splićanina, vjerovali ili ne, mogu naći i diljem Europe. Preko stranice Europeana, koja omogućuje pretraživanje europske baštine diljem EU, pretragom riječi ‘Marko Marulić’ možete dobiti čak 98 rezultata. Tako između ostaloga, možete pregledavati i čitati latinsku verziju ‘Evanđelistara’ koji potpisuje Marco Marvlo Spalatense (Marko Marulić Splićanin), kojeg je učitala Nacionalna knjižnica Češke. No, u svakom slučaju za nadolazeće ljetne praznike, pogotovo na ovu okruglu godišnjicu sjajna je prilika ako je moguće, posjetiti Split. Pa prigodno na rođendan ovog velikog pisca, možda pročitati pokoju stranicu ‘Judite’ na njegov rođendan 18. kolovoza. Možda vlada stav da je to cijenjeno djelo malo zamorno čitati. Ali, možda vam bude baš ‘gušt’ ako. recimo, ležite na plaži u Bačvicama, u rodnom gradu legendarnog splitskog intelektualca koji je obilježio domaću književnost.
