Zagrebački ekvinocij oduševio publiku: ‘Bez riječi sam koliko je film dobar, poistovjetio sam se s njim’
Prazan stan blizu Sheratona, Džamija, Močvara, Tvornica, Opatovina, poneki policajac i – High5 te Miki Solus. Većini današnje zagrebačke mladeži poznate lokacije, situacije i glazbena imena, sjajno su se spojila u jedinstven, brutalno autentičan film o noćnom životu alternativaca hrvatske metropole. Nastao s 0 kuna budžeta, Zagrebački ekvinocij 21-godišnjeg redatelja Svebora Mihaela Jelića, pojavio se u kinima pa je, prvog dana prikazivanja, nadmašio očekivanja gledatelja. Tako smo i mi iz kino dvorane izašli – ugodno iznenađeni.
Posljednjih je tjedana dugometražni film Zagrebački ekvinocij redatelja Svebora Mihaela Jelića postao svojevrsna senzacija o kojoj, barem mladi, pričaju. Prije koji dan tako su me pitali jesam li čula za film i idemo li ga pogledati. Odgovorila sam potvrdno, a dva su glavna razloga zašto me Zagrebački ekvinocij privlačio.
Noćni život bez cenzure
Prvo, riječ je o filmu mladih filmskih entuzijasta koji su, bez cenzure, htjeli prikazati zagrebački alternativni noćni život – od skupljanja na Opatovini, švercanja u tramvaju do partijanja u Močvari, Tvornici i – jednom stanu. Sve su to, kako piše na najavnoj špici filma, učinili s 0 kuna budžeta: film se stvarao iz užitka te je jedini prikupljeni iznos bio onaj od 9.000 kuna, dobiven crowdfunding kampanjom.
Iako je Zagrebački ekvinocij amaterski film glumaca mlađe studentske i srednjoškolske dobi, u njemu viđamo i profesionalna glumačka lica: Gorana Grgića, Dadu Ćosića, Kseniju Marinković i Ozrena Grabarića. Treba spomenuti i da je ovaj dugometražni uradak mladih o mladima bio pravo iznenađenje prošlogodišnjeg Pulskog filmskog festivala.
Iz Pule je tako Zagrebački ekvinocij stigao do Cinestara što priznajmo, kad se radi o domaćim filmovima, nije česta pojava. Česta pojava nije ni platnu vidjeti kako vikende provodi alternativna ekipa Zagreba. Ona koja ne želi bocu žestice platiti par stotina kuna i ubiti se u recimo, narodnjačkom klubu, kojih Zagrebu ne manjka.
Umjesto toga, šarolika ekipa uglavnom na Glavnom kolodvoru kupuje jeftinu cugu, nabavlja koju ‘kesu’ marihuane, nažica cigaretu pa sjedne u park ili bane na nečiji party. Sudeći po filmu, na njima svira Krankšvester, Kiša metaka, Vojko V, High5 i – Miki Solus.
Dakle, u središtu filma su mnogima poznate ili donekle poznate situacije. Radnja se odvija za vrijeme ekvinocija, a prati skupinu prijatelja koja želi organizirati, kako kažu, ‘jeben tulum’ u zapuštenom stanu blizu Sheratona.
Vi idite po alkohol, vi po ‘travu’, a vi do stana
Sve to dogovaraju na druženju u zagrebačkom Old Pharmaciju, uz piće i dim cigareta. Za party se treba pošteno pripremiti; dvije cure odlaze prirediti stan, Blagi je obećao da će nabaviti ‘travu’ od svog lika, dok Kaća i Mrva odlaze po alkohol. Sve bi trebao upotpuniti Miki Solus, glazbenik koji je inače, priredio naslovnu pjesmu Zagrebački ekvinocij.
No, svi oni nailaze na probleme – Blagijeva se nabavka oduži, a Kaća i Mrva doživljavaju tri krajnje nezgodna incidenta u vrlo kratkom roku. Upetljani su ondje kontrolor, policajac, ali i Uberovac, i to u vremenu kad taj taksi-prijevoz još nije bio zakonski reguliran.
Jesu li se dečki izvukli iz problema, što se sve izredalo u 10 sati radnje filma i kako je, naposljetku, ekvinocijski party protekao, neću vam otkriti. A zašto je upravo ekvinocij razlog partijanja? E, to filmska ekipa nažalost nije objasnila. Možda jer je bila subota?
No, usprkos ponekim manjkavostima u scenariju (otkuda taj stan?, duljina putovanja tramvajem i izgubljene osobne iskaznice, op.a.), Zagrebački ekvinocij doista jest autentična preslika noćnog života mladih alternativaca. Štoviše, u ponekim trenucima zaista mi se činilo da gledam privatne snimke neke svoje kolegice, a ne filmski uradak.
Vizualno sjajan, s uvjerljivim žargonom
Vizualno i režijski film je usklađen, a dosjetke poput animacija i umetaka Instagram fotografije i Facebook statusa uglavnom su pametno ubačene i doprinose autentičnosti.
Istovremeno, dijalozi su poprilično živi pa se doima da su nastali improvizacijom, a prepuni su psovki te ekipi bliskih izraza (ostati suh – ne nabaviti ‘travu’, skombati – ukrasti…). Pritom jezik mladih nije isforsiran nego nevjerojatno uvjerljiv – baš onakav kakav trenutno i jest.
Upravo u tome leži značaj Zagrebačkog ekvinocija – dijalozima, kultnim zagrebačkim lokacijama i poznatim situacijama, on donosi necenzuriranu priču o dijelu jedne generacije. Dijelu jer, istini za volju, ne briju svi mladi alternativnu briju, ne švercaju se u tramvaju niti, nasreću, konzumiraju ilegalne supstance prikazane u filmu. Stoga vas molimo da se nakon gledanja Ekvinocija ne pokušavate poistovjetiti sa svakom njegovom scenom.
‘Ako si ikada izašao van u Zagrebu i napio se, film će ti se svidjeti’
Naposljetku, čini mi se da bi Zagrebački ekvinocij svakako trebao poslužiti kao vrijedna arhiva današnjeg mladenačkog zagrebačkog žargona, a još više kao zapis jednog vremena. Ujedno bi ovaj film, za koje desetljeće, mogao predstavljati svojevrstan spomenik ranije spomenutim glazbenicima i bendovima, koji zaista okupiraju dio mlade publike.
No, da ne bi ostalo tek na mojim pohvalnim riječima, svoj prvi dojam s nama je podijelio student Martin.
– Ako si ikada izašao van u Zagrebu i napio se, film će ti se svidjeti i moći ćeš se povezati s njim. Nadmašio mi je očekivanja puta deset; bez riječi sam koliko je film dobar, poistovjetio sam se s njim, kaže Martin.
S njim se slaže i njegov kolega, Željko.
– Odličan film, pogotovo uvod, drži te napetim, dodaje Željko.
Izabrana glazba pogođena je u sridu, nastavlja Martin, a mladi glumci svoj su posao uspješno obavili.
– Htio sam na kraju ustati i pljeskati, ali nisam imao kome, uz smijeh zaključuje ovaj student.