Zagrebački i splitski student u biciklističkoj avanturi prošli 9 europskih zemalja
Dva dugogodišnja prijatelja, Igor Marić i Martin Markanović studenti su iz bosanskohercegovačkog gradića Žepča, koji su se ovo ljeto odlučili upustiti u nesvakidašnju biciklističku avanturu. U 20 dana su prošli kroz Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku, Italiju, Sloveniju, Francusku, Austriju, Njemačku, Nizozemsku i Belgiju te napravili 4.000 kilometara od čega 2.700 na biciklima. Mjesecima su pripremili svoju putešestviju, ali na kraju su dobili neponovljivo iskustvo.
Galerija 15 Fotografija
OtvoriInače Igor studira na Fakultetu prometnih znanosti u Zagrebu, Martin Fiziku u Splitu, a ideja o avanturi se javila u veljači kada ih je zajednički prijatelj pozvao da dođu u Francusku na par dana.
Zašto koristiti motorna vozila, kad se svugdje može stići i biciklom
– Prijatelj svećenik Milan Blaha, koji je trenutno na službi u Francuskoj, pozvao je Martina da okupi ekipu iz Žepča i da se zaputimo kod njega na nekoliko dana. Ideja je bila da svi odemo avionom ili busom, međutim teško je bilo to sve organizirati jer se to trebalo dogoditi početkom 7. mjeseca, a znamo kakve su studentske obaveze u to vrijeme. To je bio razlog zbog kojega su ostali odustali. Martin i ja smo odlučili ići biciklima, jer smo oduvijek sanjali napraviti nešto što ćemo pamtiti do kraja života. Ideja je brzo i spontano došla, bilo je veoma teško sve to organizirati, ali ostali smo ustrajni i na koncu ostvarili naše planove, objašnjava Igor, dvije godine mlađi član dvočlane ekspedicije.
Do odluke da biciklima prođu ‘pola Europe’, upuštali su se tek u jednodnevne biciklističke pohode od 250-350 kilometara, u kojima su uglavnom obilazili BiH i Hrvatsku. Ovo je pak putovanje zahtijevalo puno više truda, odricanja i planiranja.
– Tura je bila zamišljena u 3 cjeline. Prva velika etapa nam je bila od Trsta do alpskog grada Oulx-a (granica Italije i Francuske), zatim druga etapa je bila od Pariza preko Bruxellesa, Kolna, Stuttgarta do Munchena i treća, ujedno i najkraća etapa je bila od Zagreba do Žepča. Prošli smo kroz Italiju, Francusku, Belgiju, Nizozemsku, Njemačku, Austriju, Sloveniju, Hrvatsku i Bosnu. Cijelo putovanje na biciklu iznosilo je 2700 kilometara. Trajalo je 20 dana i ako uzmemo da smo pedalirali 15 dana, a 5 dana smo odmarali, to iznosi 180 kilometara pedaliranja dnevno, ističe nam važne brojeve i rutu Martin.
Spavali su i u šatoru i u hotelu
Kao zaljubljenike u biciklizam pitali smo ih u kojoj im je to zemlji bilo najugodnije voziti bicikl. Odgovor nije bio iznenađujući.
– Od svih zemalja kroz koje smo prošli, za bicikle su najbolje Belgija i Nizozemska. Veoma je jednostavno za shvatiti zašto je to tako. Belgija je zemlja od gotovo 11 milijuna stanovnika, a broj bicikala je 5,5 milijuna. Prometna infrastruktura je tako napravljena da su bicikli primarni u prometu, doslovno nema kolnika na kojem ne postoji biciklistička staza. Nizozemska je po brojkama jača od Belgije, na 16,5 milijuna stanovnika ima isto toliko bicikala. Amsterdam je prvi grad na svijetu po broju bicikala i sasvim je jasno da su to najbolje zemlje za bicikliste, govori Igor, koji je kao budući inženjer prometa itekako upućen u tematiku.
Obzirom da su putovali kroz zemlje s različitim klimatskim uvjetima, među njima i alpska područja te kišoviti krajnji zapad kontinenta, pravo je čudo da ih je gotovo čitavim putem pratilo lijepo vrijeme. Kada je riječ o smještaju, tijekom 20 dana su imali i onaj prosjački, a i kraljevski.
– Mnogo vremena smo potrošili u planiranje ove avanture jer je logistika jako važna. Unaprijed smo već sebi odredili dnevne ciljeve. Svaki dan smo znali do kojeg mjesta moramo pedalirati jer nas tu čeka smještaj. Boravili smo u raznim prostorima, od velike sportske dvorane i spavanja na strunjači, do spavanja u hotelu u Bruxellesu što su nam prijatelji omogućili. Naravno nosili smo i šator u slučaju nekih nepredviđenih situacija pa smo jednu večer u Francuskoj prenoćili u šatoru u centru grada Saint Quentina. Bili smo blagoslovljeni u svim segmentima, ali što se tiče vremena pogotovo. Mislili smo da bi nam kiša mogla stvarati puno problema, međutim kiša nas je pratila samo u 2 navrata, jednom u Nizozemskoj i jedan dan u Njemačkoj, prisjetio se Martin.
Ljudi koje smo susretali su nešto zbog čega se svatko treba zaputiti na sličnu avanturu
Na svome putovanju vidjeli su i visoke planine, beskrajne nizine, more, a i ogromne gradove poput Pariza ili Bruxellesa. Ipak, nešto drugo smatraju važnijim na ovoj avanturi.
– Ljudi koje smo susretali na našem putovanju su nešto zbog čega se svatko treba zaputiti na neku sličnu avanturu. Upoznali smo mnogo ljudi, svi su spremni pomoći na razne načine. Nudili su i smještaje, željeli s nama nastaviti putovanje, davali nam hranu i smjernice za daljnje putovanje. Iako smo mnoge prvi put sreli u životu, bili su nam ogromna podrška, navode Krotitelji guvernala, kako su sami sebe prozvali.
U 20 dana biciklističkog putovanja, mora se štošta dogoditi. Martin je naveo nekoliko prizora i situacija koje su ih se posebno dojmile.
– Teško je izdvojiti samo nekoliko situacija i anegdota jer smo ih svakodnevno proživljavali. Bila je zanimljiva potraga za internetom u Italiji, jer smo stekli dojam da u kafićima ne postoji Wi-Fi. Snalazili smo se na razne načine, ali je najzanimljivije da smo na kraju zamolili jednog Kineza da nam podijeli svoj internet sa mobitela, što je on bez problema i učinio. Prolasci kroz pariška predgrađa gdje ni policija ne ulazi su nosili strah i rizik sa sobom, ali sve je to dio avanture. Alpe su posebna priča, tu ljepotu i te napore jednostavno svatko mora proživjeti da bi osjetio čari prirode i sve što ona nosi sa sobom. Snijeg na vrhovima planina, a na cesti temperatura 35 stupnjeva. Zaista impresivno i vrijedno spomena, ocjenjuje ovaj splitski student fizike.
Kada je riječ o financijskom aspektu priče, dečki spremno priznaju da su imali potporu s različitih strana.
– Logistički je ovaj pothvat bio jako zahtjevan. Mnogi su nam ljudi pomogli i bez njih ovo ne bi bilo moguće napraviti. Organizacija putovanja je bila teža od same vožnje jer je potrebno misliti na mnogo stvari. Pet mjeseci priprema, kontaktiranja i razgovora s ljudima je urodilo plodom i zahvalni smo Bogu i svima koji su sudjelovali u ovome. Dnevno smo trošili 40-ak eura, u to je ulazila hrana, piće, eventualni kvarovi na biciklima koje smo morali popravljati itd. Kroz cijelo putovanje su nas pratile velike vrućine i bilo je dana kada smo znali popiti po 14-15 litara vode. Jako je važno piti mnogo tekućine i jesti zdrave namirnice da bi uspio stići do cilja, obrazlaže Igor.
Dodaje i da imaju planove za nove biciklističke avanture, ali za sada
nikakve konkretne podatke ne žele iznositi. Trenutno se samo žele dobro
odmoriti i skupiti dojmove, a pouke koje su izvukli mnogo čemu su ih
naučile. Neke od njih za kraj su podijelili s nama.
– Iz svakog iskustva pokušavamo izvući pouke i samo ono najbolje. Bilo je i teških situacija koje iz tebe iziskuju snagu za koju ni sam ne znaš da je imaš u sebi. Naravno ovdje mislim na fizičke napore. Bilo je nekoliko iznimno napornih dana, najviše uzrokovanih brdima i jakim suncem, svaku situaciju pokušavamo gledati maksimalno pozitivno kao što je važno i inače u životu. Loših situacija će uvijek biti, ali ako gledaš pozitivno uvijek ćeš pronaći snagu da ne poklekneš, zaključuju Krotitelji guvernala.
