Zagrebački učenici po prvi put uživali u predstavi ‘Ah ta lektira, ne da mi mira’: Pričali smo s glumcima
Predstava ‘Ah ta lektira, ne da mi mira’ svoju je premijeru doživjela prošle godine u studenom, a do utorka nije niti jednom bila izvedena u nekoj od zagrebačkih osnovnih škola. Prvu izvedbu u glavnom gradu doživjela je u Osnovnoj školi Malešnica, a glumci Hana, Jakov i Jan su prije svoje 76. izvedbe ove lutkarsko-glumačke predstave s nama podijelili dojmove.
Galerija 3 Fotografija
Otvori
Važnost čitanja knjiga, a samim time i lektire, često je naglašavana svakome od nas kroz osnovnoškolsko, a većim dijelom i srednjoškolsko obrazovanje. Tu bi ulogu uglavnom imala profesorica kojoj je dozlogrdila situacija kada nitko od prozvanih učenika nije u stanju ponuditi više detalja od onog što se može naći u većini kratkih sadržaja na internetskim stranicama. Da okolnosti ne moraju biti takve, pokazuje glumački trojac koji čine Hana Kunić, Jakov Jozić i Jan Novosel.
Oni svoju predstavu ‘Ah ta lektira, ne da mi mira‘, pod redateljstvom Jakova Jozića, izvode već dulje od pet mjeseci na raznim lokacijama po Hrvatskoj, pa su tako u njoj mogli uživati osnovnoškolci u Istri, Karlovcu, Samoboru, Varaždinu… Prava turneja, kako kažu sami glumci. No, kako je nastala ideja, i kako je to krenulo?
Knjiga protiv tehnologije
– Prije godinu dana smo, u nedostatku angažmana, na našu inicijativu, pokrenuti predstavu. Odlučili smo da bi htjeli predstavu za osnovnoškolce, i da bi tematika trebala biti čitanje lektire. Hana je krenula pisati tekst i zapravo je u njemu obuhvatila problem čitanja lektire, čitanja općenito i ulogu koju tehnologija igra u cijeloj priči, pojašnjava redatelj i glumac u predstavi Jakov Jozić.
Predstava prati brata i sestru imena Veki i Vanja koji se, kako to i priliči braći i sestrama, svađaju. Njihova svađa je oko načina čitanja lektire, pa tako sestra smatra da se priča mora pročitati cijela, a brat za to nema vremena i radije će pročitati kratki sadržaj. Kroz predstavu iz njihovih lektira ožive likovi Vuk, Crvenkapica, Petra Pana…
‘Prvi smo put u Zagrebu’
– Predstava je glumačko – lutkarska, pošto smo svo troje završili lutkarsku i glumačku akademiju. Nakon osmišljavanja priče i pisanja teksta ubrzo nam se pridružio kolega Jan Novosel i danas nam je 76. izvedba. Prvi smo put u Zagrebu, zbog toga što su mjere protiv koronavirusa ograničavale izvođenje predstava. Mi smo od premijere u Samoboru, gdje je naše matično kazalište, obišli pola hrvatske. Sada je plan obići i cijeli Zagreb, rekao je Jakov.
I krenuli su, a prva je na redu bila Osnovna škola u Malešnici. No, kako na predstavu gledaju najveći kritičari, i oni koji lektire moraju čitati, sami učenici?
– Vidi se da učenici prate, plješću, smiju se. Može se primijetiti da im držimo pažnju, opisuje glumica Hana.
Jan se na to nadovezuje, kaže, Hana je to sve dosta spretno napisala.
– Mi ne prepričavamo sadržaj lektire, nego koristimo likove poput Crvenkapice i Petra Pana koji u našoj predstavi izlaze iz knjige. To se događa kad ih mi pročitamo, pa je ideja takva da se učenicima kroz maštu to prezentira kao mogućnost da će, kada i oni uzmu knjigu i počnu čitati priče, likovi ‘oživjeti’. Cilj je da se probudi mašta, rekao je.
‘Kazalište mora biti živo’
Hana dodaje kako je predstava jako živa, baš kao što i kazalište mora biti živo.
– Tu je bilo puno promjena od same premijere, stalno se isprobavaju neke nove stvari, kolege isprobavaju nove stvari, igraju se… Stalno se mora stvarati neki novi trenutak, nešto novo, rekla je.
Njen kolega Jakov smatra da na taj način glumci dodaju zanimljivost svemu, pa je i njima zanimljivije.
Priča kako je nakon premijere 5.11. u Samoboru izvođenje predstave bilo redovno do pred Božić, kada je sve stalo, ponovno zbog epidemioloških mjera. Prije tri tjedna su ponovno stali na kazališne daske pred osnovnoškolce u Varaždinu, i sada od ponedjeljka do petka imaju izvedbe. Zaključuju sa svojim nadama kako će pun raspored potrajati do lipnja.
Školska knjižničarka Valentina Namesnik cijelu je izvedbu pratila budnim okom, pa po završetku rekla,
– Predstava ‘Ah ta lektira, ne da mi mira’ je odlično smišljena. Vidi se da stvarno djeci zaokupi pažnju. Također se šalju važne poruke, i ono najvažnije, budi maštu. Ja sam sigurna da će potaknuti djecu da i sama počnu čitati još i više, zaključila je.
