Zašto je brisanje Facebooka najbolja odluka u mom životu?
Nakon sedam godina, desetke izmijenjenih imena i profilnih fotografija, nekoliko ugovorenih poslova, pregovora i prigovora, dvanaest osvojenih balzama za usne, jednim usvojenim virtualnim djetetom, dvjesto prijateljstava, milijardu zajedničkih prijateljstava, nepodnošljivog bockanja i šesnaest puta mijenjanih pravila i sučelja, pukla je spona koja me je čvrsto držala za Cukijev virtualni svijet i podarila mi neočekivanu radost u stvarnome – slobodu!
Razlog brisanja bila je bolna životna peripetija koja je poljula stvarni, ali i poimanje virtualnog svijeta pa kad već promjenu nisam mogla napraviti u jednom, ovaj drugi učinio se kao dobra prilika za krenuti dalje.
Pozitivan odmak od (ne)stvarnosti
Na Fejsu sam lajkala gotovo svaki portal koji je redovito ažurirao stranice, od središnjih informativnih emisija do webova koji prate rast i razvoj endemskih vrsta u Marijanskoj brazdi. Gašenjem profila našla sam se u situaciji da ne znam gdje bi pročitala vijesti, potražila informacije ili dobila priliku za razvoj kritičkog stava.
Brisanjem fejsa virtualni svijet postao je pitanje izbora. Nakon kratke i teške prilagodbe na klasično pretraživanje informacija i stranica, napokon sam osjetila slobodu da čitam ono što mi se čita i ne čitam ono što mi se ne čita.
Nije da mi je itko branio da takvo nešto ne činim prije Fejsa, ali godinama naučena na serviranu informaciju izgubila sam pojam kako to izgleda kad ju sam moraš pronaći. Neodoljiva sloboda filtriranja po vlastitom izboru, u život mi je vratila pretplatu na omiljeni magazin, otvorila vrata savršenih kulinarskih blogova koji svoja jela ne lijepe po tajmlajnu i dala pravo da zatvorim oči na ono što ne mogu i ne želim gledati.
Gledam isključivo u svoj tanjur
Fejs kuhari dijele su u tri skupine. Prvi su profesionalci čiji komadi mesa, posuđe i fotić koji će svu tu perverziju poslikati iznose više od desetak mojih honorara. Za njih nikad nisi siguran jedu li ono što skuhaju ili ručak planiraju donirati u Madame Tussauds.
Drugi su mikrovalci. Uglavnom pripadaju studentskoj poulaciji ili samoprozvanim selebovima. U životu nisu jaje ispekli, ali selidba u vlastiti stan, prva ozbiljnija veza ili jednostavni fejs zakon, od njih je napravio chefove koji se svakodnevno na fejsu diče podgrijanim zamrznutim lazanjama, skuhanim juhama iz vrećica, a najvrijedniji od njih uspijevaju i pripremiti piletinu na naglo.
Posljednja je skupina najiritantnija među najiritantnijima. Žderači, uglavnom imućnija ekipa, svakodnevno objavljuje fotke svoje žderancije u restoranima, konobama, pubovima, sajmovima, pultovima, trgovima, ulicama, slastičarnama, sladoledarnicama, pekarama, kafićima i kojekakvim objektima.
Micanjem s fejsa, moj je ručak napokon postao centar događanja, a studentski naravni odrezak ne ispašta zbog hrpetine fotki egzotičnih, tradicionalnih, ukrašenih i pofotkanih kulinarskih perverzija, ozbiljno ćaknutih fejs prijatelja.
Ne strahujem od zombi fotografija
Sada napokon mogu izaći vani, opustiti kočnice, fotkati se s prijateljima u poderanim pidžamama i ne strahovati da će me sutra dan cijela fejsovska javnost gledati potagiranu na 116 fotki.
Ne moram brinuti da će me jedan od 23 rođaka s kojima moram prijateljevati na fejsu, špijunirati tetki, strini, ujni koja će to reći baki koja će to reći mami koja će to reći tati, jer na fotki izgledam kao da sam stigla sa Woodstocka iako sam zapravo samo užasno nefotogenična.
Emocije ispucavam tamo gdje im je i mjesto
Razljutio me profesor, naživcirala me cimerica, susjed mi je ostavio trule krumpire pred vratima, a njegov se pas dvaput ispraznio po trulim krumpirima i gle čuda, sav bijes na eks ispucavam na fejsu.
Prokleto obrazovanje! Prokleta država! Prokleta Vlada! Gdje ide ovaj svijet? Kako ih samo nije stid? Ono kad mrziš fakultet jer nesposobna govna predaju na njemu i slične gluposti koje u bijesu ispucaš u status, samo pola sata kasnije stajat će tamo kao sramotni podsjetnik da u svojim dvadesetima još uvijek nisi u stanju kontrolirati svoje reakcije i razlikovati prikladno od neprikladnog mjesta za forumske rasprave.
Brisanje Fejsa udružilo je stare srednjoškolske flozofe s kojima se sada moram vidjeti na kavi da bi iskomentirala i potračala trenutno stanje. Frustracija tada postaje zajebancija, a naše kave uspomena kakvu virtualni svijet nikada neće moći sačuvati.
Opet pamtim telefonske brojeve
Kad obrišeš Fejs, nekoliko dana imaš osjećaj da su svi tvoji pravi i fejs prijatelj obrisani skupa s njim. Hodaš cestom, ugledaš plavi bicikl i sjetiš se crvenokose Mirne koja sakuplja lovu da si kupi isti takav. Fotkaš ga i kreneš slati, ali shvatiš da Mirna u tvom mobitelu ni laptopu više ne postoji.
U tom trenu ikonica imenika postaje omiljenija i od najdraže aplikacije pa kopaš i tražiš Mirnu i šalješ joj bicikl. Mirna ne voli tipkati poruke pa istoga trena zove da se zahvali, a onda spomene i dečka, cucka, miceka, mamu, tatu i tako razgovor potraje sat i trideset minuta, dok nas mobitel ne prekine.
Mirna upućuje na korisne aplikacije poput WhatsAppa i Vibera pa se razgovori nastavljaju u besplatnu beskonačnost.
Ono što mi je važno sada ima prednost
Izgubljeni kontakti, govorili su. Isključenost iz stvarnosti, upozoravali su. Polagani gubitak interesa za kaos, uvjeravali su.
A meni nikad bolje.
Stvarni prijatelji bliži no ikada. Bez Fejsa im ne mogu natipkati, nasmajlati ili pofotkati svoju stvarnost pa ih više zovem i češće viđam da je i sami dožive.
One koje nisam čula na Fejsu ne čujem ni sada, a rođendana i velikih datuma još uvijek se sjećaju svi koji trebaju.
Posao je nešto teži, ali isplati se upregnuti mozak da razmišlja u drugom pravcu.
Događa se da svakodnevno padam s Marsa jer ne znam da je Mate Matić ‘izašao iz ormara’, Šime Šimić odustao od faksa i pokrenuo farmu bumbara, a Iva Ivić glumi Zorana Mamića u studentskoj predstavi.
Ne znam ništa, ali znam baš sve. Informacije koje me se zaista tiču i bude moje zanimanje svakodnevno dolaze do mene. Ni jedna važna do sad me nije zaobišla. Za svoje sam ljude još uvijek itekako živa iako svoju živost nisam potvrdila statusom koji objašnjava moj udah, izdah ili fizološku potrebu.
Brisanje Fejsa izbrisalo je sve nepotrebne informacije koje su zatvarale vrata onome što zaista volim i želim i onima koji u meni vide život, daleko veći od onoga na zaslonu ekrana.
