Kako i zašto se oduprijeti tome da svaka kava postane piva?
Nakon ljeta koje je trajalo vjerojatno kraće nego u srednjoj školi, ali čini nam se dulje zbog slobodnog rujna, vrijeme je za povratka na faks. Tek smo na samom početku pa nismo niti svjesni da je ustvari naše slobodno vrijeme, postalo nepostojeće.
Chiara Pinna, Unsplash
Možda najdraža stvar na svijetu mi je kada me netko krene uvjeravati da postoje lagani i teški fakulteti. Ako se mene pita (a u ovom tekstu se pita), bilo koji faks može biti i najteži i najlakši. Sve ovisi o tome tko ga studira. Je li ta osoba zainteresirana za to područje? Je li talentirana za to? Je li posvećena faksu? Ima li motivacija za završiti ga? I još milijun drugih faktora koji utječu na to je li faks ‘lagan’ ili ‘težak’.
Po meni, jedan od bitnijih faktora jest koliko je osoba posvećena faksu. Nekada nažalost postoje stvari na koje mi ne možemo utjecati, a koje utječu na našu posvećenost. Bilo da se radi o financijskim problemima, zdravstvenim ili obiteljskim. Na neke stvari ne možemo utjecati, ali nećemo danas o njima. Danas ćemo o stvarima na koje možemo i MORAMO utjecati!
Povratak u stvarnost
Preko ljeta smo se naviknuli na gotovo pa svakodnevna druženja s ekipom, a sad kad smo se vratili u stvarnost (budimo realni, ovo je naša stvarnost sve dok ne dođemo do te diplome!), teško nam je zamisliti da možemo sjesti na kavu s nekime i da će to zaista ostati samo na kavi. Da se ta kava neće pretvoriti u pivu, pa još jednu pivu, pa treću i da na kraju nećemo doći doma sutra.
Možda to i nisu scenariji koji su se događali svaki dan, ali da se dogodilo nekoliko puta tijekom ljeta, sigurno je. Zato što nismo imali nikakve obaveze, a i ako smo ih imali, nisu bile toliko stresne i kao što je faks. Faks je možda najstresniji upravo zato što uvijek možemo odgađati stvari, sve dok u jednom trenutku – ne možemo. Onda smo u teškom problemu, kad dođemo do tog zida. A ustvari smo u problemu i prije, zato što stalno razmišljamo o tome, zato što znamo da nas zid čeka, kad tad.
Posvećenost faksu se sigurno ne mjeri u tome koliko se kava NIJE pretvorilo u pivu zato što bi onda većina studenata bila apsolutno nezainteresirana za svoj faks, ali naša sposobnost da znamo reći kada je dosta, bi mogla biti ključan dio. Teško je naviknuti se na to da danas (dobro, možda imamo još danas…) ne možemo bezbrižno odlučiti da ćemo pretvoriti tu kavu u pivu, ali čim se prije naviknemo, tim prije ćemo imati vremena za dogovorene pive.
Nemojmo odustati od društvenog života!
Nije cilj svega da odustanemo od društvenog života, ili si to ja barem govorim da se tješim. Brucošijade nas tek čekaju (iako nismo brucoši), a da ne govorimo o ostalim koncertima i izlascima. Samo je vrijeme da naučimo reći ‘ne’ svemu što nam dolazi i da počnemo raditi odmah kako bismo mogli bezbrižno ići u planirane avanture.
Najlakše ćemo doći do toga tako da si napravimo raspored kojeg se pridržavamo. Ako si svaki dan ostavimo dovoljno vremena za napraviti sve zadaće koje smo dobili za taj dan, vrlo je moguće da ćemo imati slobodne vikende, barem dok ne zagusti. A možda nikada i ne zagusti ako se stalno pridržavate svog rasporeda, ali nećemo sada ići predaleko. Treba si dati oduška i uživati u sunčanom danu, toploj noći ili dobroj atmosferi. Može bilo kakva izlika, samo da se ne ponavlja prečesto..nerad naravno, ne izlika!
Imamo samo tri izostanka… koristimo ih pametno
Kada je riječ o tome kako se držati dalje od izlika, samo se sjetite koliko vas posla čeka u slučaju korištenja izlike. Gledajte na to kao na ono kada birate koje ćete predavanje preskočiti i kada ćete iskoristiti izostanak. Imamo samo tri izostanka pa ih ne trošimo na gluposti. Izlika će možda biti više, ali i dalje…nemojte ih trošiti na gluposti.
Pitajte bilo kojeg uspješnog studenta i reći će vam da je njihova tajna u tom savršenom balansu. Teško ga je postići zato što svatko ima svoj, drugačiji, no kad ga jednom ulovite, ne puštajte ga! I iskreno se nadam da je ovo nešto što su svi osim brucoša već spoznali, zato što inače… krajnje vam je vrijeme!
