Koliko puta vam se dogodilo da ste u tolikoj strci i panici da ne znate niti koja je godina, a kamoli koji dan? Koliko puta vam se dogodilo da dok živite neki sretan trenutak, imate osjećaj da ga ne proživljavate u potpunosti, već su vam misli na nekoj desetoj stvari?
U današnjem užurbanom svijetu, sve više i više dolazi do problema neprisutnosti. Što god radimo, uvijek to radimo napola, nismo nikada baš skroz u trenutku. Nekad se dogodi i to da pojedine radnje radimo automatski, pa se ne možemo niti sjetiti jesmo li ih napravili ne, a najbolji primjer je naravno zaključavanje vratiju sobe/stana/kuće.
Kada god se nađete u toj situaciji, shvatite koliko ste ustvari odsutni, a da toga niste niti bili svjesni. Najveći problem je upravo – činjenica da nismo svjesni da smo u problemu. Općenito vrijedi to pravilo da je pola problema riješeno čim se ustanovi koji je problem, onda ga postaje lakše rješavati.
Iako se ne slažem s osobama koje tvrde da je sada ‘gore nego ikada’ i da je bilo ‘prije bilo bolje’, istina je da se problem odsutnosti vjerojatno počeo pojavljivati s dolaskom novih tehnologija koje nam omogućuju da ‘budemo na nekom drugom mjestu’.
Nažalost se još uvijek ne radi o teleportaciji, ali stvarno se nadam da će to netko ubrzo sprovesti u djelo zato što bi nam svima uvelike olakšao život, a bome i pomoglo s problemom odsutnošću. Kada bismo morali biti na nekom drugom mjestu, jednostavno bismo se tamo i teleportirali.
Omogućite nam teleportaciju
Ne bi više dolazilo do problema u kojem se nalazimo sada, a to je da na primjer u isto vrijeme smo u tramvaju i s nekime vodimo razgovor preko telefona. To je naravno prava poslastica za sve ostale ljude u tramvaju koji uživaju u slušanju svih masnih tračeva, ali nama skreće pažnju sa svega što se događa u tramvaju, pa i činjenice da nas apsolutno svi slušaju.
Baš kao i s telefonskim razgovorom, ista je priča i s dopisivanjem preko raznih društvenih mreža, gledanjem videa, lajkanjem slika ili bilo čime što odvlači našu pažnju iz trenutka. Da ne bi sve samo okrivili na moderne tehnologije, ista je stvar i s čitanjem knjiga ili novina. Možda čak i više, zato što tada aktivno koristimo našu maštu kako bismo zamislili drugu situaciju.
Često se događa da smo prisiljeni živjeti tako da smo tijelom na jednom mjestu, a u mislima na nekom pedesetom, zato što jednostavno dan nema dovoljno sati da bismo imali vremena za svaku od obaveza koje imamo.
Napokon predah
Na našu veliku sreću, u tijeku su zimski praznici koji nam napokon pružaju priliku za malo odmora i posvećivanje stvarima za koje inače jednostavno nemamo vremena. To ne znači da ćemo sljedeća tri tjedna raditi apsolutno ništa, baš suprotno. Itekako ćemo se truditi svaki dan biti jednako aktivni, kako se ne bi dogodilo da se u ponedjeljak prije povratka u klupe ponovno nađemo u situaciji od koje pokušavamo pobjeći.
Nije dobro stalno biti bez ikakvih obaveza, ali da si treba priuštiti vremena za odmor, apsolutno da. Bitno je imati nekakav balans, ravnotežu koja omogućava skladan život koji nam neće činiti puno štete na duge staze.
Pretjerivanje u odmoru ili poslu dovodi do više manje iste odsutnosti iz trenutka, a to nije nešto što je poželjno. Bitno je doživjeti svaki trenutak, pa bio on dobar ili loš, poticao pozitivne emocije ili negativne. Bitno je znati zašto se nešto događa i kada se događa.
Budimo prisutni ovih dana
Stoga, u ovim danima što dolaze, posvetimo se svi zajedno trenutku. Trenutku radosti kada otvaramo poklone ispod bora i trenutku razočarenja kada shvatimo da ipak nismo dobili Majushka rozi mikrofon. Možda to razočaranje neće trajati stoljećima (a možda baš i hoće!!), ali dopustite si da ga osjetite.
Lezite u krevet pola sata ranije kako biste čitali i nemojte otvarati Instagram svakih šest sekundi dok gledate omiljenu seriju. Kada ručate uživajte u hrani i cijenite svaki zalogaj, pogotovo ako ste student koji se ubrzo vraća u menzu…
Praznici su vrijeme kada se odmaramo, ali isto tako jedini period kada imamo dovoljno vremena kako bismo se uistinu posvetili stvarima. Pa zašto onda i ne bismo?
