Život u modernom dobu: Online kolokvij za početak praznika
Praznici su svetinja. Ne samo zbog blagdana, već zato što se radi o danima koje provodimo odmarajući se. Dobro, mi studenti se rijetko kada zaista odmaramo zato što uvijek imamo nešto o čemu brinemo pa rijetko kada odmor zaista znači odmor, ali dobro.
Siora Photography, Unsplash
Inače praznike započinjem tako da dva dana u potpunosti ignoriram sve obaveze koje imam i pravim se da nisam student, ali ovaj put to nisam mogla napraviti. Ovaj put sam praznike započela na zaista čudan način – pišući kolokvij.
Možda zvuči kao da se jadam o kolokviju koji smo pisali u petak prije odlaska doma, ali to nije potpuna istina. Istina je da sam pisala kolokvij u petak, ali ne na faksu, već iz udobnosti vlastitog doma. Prije par godina je to bilo nemoguće, ali zahvaljujući modernim tehnologijama kojima smo okruženi, danas je to nešto što je lako izvedivo.
Gotovo pa svaki faks ima neku svoju inačicu sustava za online učenje, preko kojeg se postavljaju razni materijali kojima se koristimo tijekom semestra, obavijesti koje tako putuju puno brže od onih postavljenih na oglasne ploče odsjeka i na kraju krajeva, mjesto gdje se predaju zadaće.
Trenutno slušam jedan prezanimljiv kolegij koji ima jednu jedinu manu, a to jest da je ‘preotvoren’. Ne znam kako bih to drugačije rekla, ali jednostavno je jedan od onih kolegija kod kojih ne postoji jasno da ili ne, kao što je slučaj s recimo matematikom ili gramatikom – ili je točno ili je netočno.
Sloboda interpretacije
Kod ostalih stvari, uvijek postoji dovoljno prostora za interpretaciju da je teško znati jeste li pogodili ono što su htjeli od vas ili ste pak maestralno fulali i završili na skroz krivom mjestu. Tanka je granica između to dvoje, pogotovo kada je riječ o književnosti, a ovdje je bila riječ upravo o tome.
No, možda je bitnije za početak reći kako je bio zamišljen cijeli kolokvij. Rano ujutro su na stranicu kolegija postavljena pitanja, točnije njih osam, te smo imali do ponoći za odgovoriti na osam pitanja. Ne, nemojte misliti da je bilo prelagano u stilu guglaš pitanje i izađe ti odgovor.
Pitanja su bila takva da si ustvari MORAO razmišljati o stvarima o kojima smo cijeli semestar pričali. Da, znam da se ovaj semestar nastavlja i nakon Nove godine, ali realno… Tih par tjedana prije ispitnih rokova malo čemu služe, a i još uvijek imam ono iz srednje gdje semestar završava sa zimskim praznicima
U svakom slučaju, vratimo se na kolokvij. Imali smo znači skoro 24 sata za odgovoriti na osam pitanja, što zvuči kao i više nego dovoljno vremena i kao da kolokvij nećemo predavati četiri minute prije isteka roka. Naravno, to se nije dogodilo…
Rundek prije svih i svega
Za razliku od ostalih, normalnih osoba, ja sam odlučila taj dan putovati. Iako sam mogla pobjeći doma već dan prije, Rundek je nastupao u četvrtak navečer i jednostavno to nisam mogla propustiti. Pa sam naravno ostala, iako sam znala da bih četvrtak trebala posvetiti kolokviju, a ne putovanju.
Odlučila sam putovati rano ujutro, ilitiga u podne jutro nakon koncerta, kako bih došla doma na vrijeme da mogu napisati kolokvij bez imalo panike. Čak sam mislila da bih mogla probati pisati dio kolokvija u autobusu. Ako ništa, barem pročitati pitanja pa početi razmišljati o njima.
Ništa od toga se nije ostvarilo, već sam ja naravno došla doma i praktički zaspala nakon prvog poštenog ručka u jako dugo vremena, probudila se oko osam navečer i shvatila da imam još KOLOKVIJ koji moram predati do 23:59. Ono što je meni prezanimljivo jest činjenica da nisam počela paničari sve do nekih 22:47, kada sam shvatila da imam još ‘samo’ šest pitanja za napisati u sljedećih sat vremena.
Vuk dlaku mijenja, al’ ćud nikada
I tada sam shvatila, da se nikada neću promijeniti. Koliko god vremena imala za bilo što, uvijek ću sve raditi u posljednji tren. Bilo da se radi o buđenju, pripremanju zadaće, pisanju seminara ili u ovom slučaju, pisanju kolokvija… Sve ću uvijek raditi u zadnji tren, bez obzira na to koliko vremena imala i bez obzira na to koliko su visoki ulozi.
Na moju sreću, nekako sam uspjela sve odgovoriti i predati na vrijeme. Predala sam nešto više od četiri minute prije roka, što zasigurno nije pohvalno. No predala sam na vrijeme, pa pretpostavljam da je i to nešto?
Možda da nisam stigla na vrijeme bih naučila lekciju pa se sljedeći put ne bih igrala sa životom. Ali stigla sam i tek sada sam sigurna da ću nastaviti sa svojim usporenim ritmom, kada mi tako dobro i ide… Doduše, još nisu došle ocjene pa ćemo vidjeti koliko je to dobro prošlo.
Nadam se da vama praznici nisu počeli ovako stresno, a još manje da još uvijek živite taj stres kada rezultata i dalje nema… I naravno, pripremate sve ostalo na vrijeme!
