Znakovni jezik teži je nego što mislimo: ‘Učenje može biti kompleksno jer je to strani jezik’
Znakovni jezik daleko je od onoga što često zamišljamo. To je strani jezik poput svakog drugog, a zanimljivo je i što ne postoji univerzalni znakovni jezik. Kao što govornici hrvatskog, u pravilu, ne razumiju talijanski jezik, tako ni oni koji znaju hrvatski znakovni jezik ne mogu razumjeti talijanski znakovni jezik. Bi li se taj jezik trebao učiti u školama i kako izgleda sam proces učenja saznali smo u razgovoru s Hrvatskim savezom gluhoslijepih osoba Dodir.
Katarina, Hrvatski savez gluhoslijepih osoba Dodir | foto: Hrvoje Debeljak, srednja.hr
Znakovni je jezik strani jezik kao i svaki drugi. Ima svoj vokabular, ali i gramatiku. Tako u hrvatskom znakovnom jeziku prepoznajemo fonologiju, morfologiju, sintaksu, semantiku i pragmatiku. Kao i strani jezici ima i razine znanja – od one osnovne A1 do sve naprednijih. Katarina iz Hrvatskog saveza gluhoslijepih osoba Dodir kazala nam je kako postoji niz zabluda prilikom susreta sa znakovnim jezikom.
Znakovni jezik nije samo učenje vokabulara i znakova
– Naučiti znakovni jezik zaista je teško. Učenje može biti kompleksno jer se radi o stranom jeziku potpuno drugačijeg modaliteta koji uz vokabular te znakove ima i gramatiku. Drugi strani govorni jezici usvajaju se slušanjem, a reproduciraju govorom. Znakovni jezik je jezik koji se usvaja gledanjem, a producira unutar takozvanog znakovnog prostora. Čini mi se da ljudi kada dođu kod nas na tečaj znakovnog jezika nemaju tu predodžbu i misle da je to govorni jezik u vizualiziranom obliku. Nakon nekog vremena shvate da je to njima strani jezik i da je prilikom učenja potreban upravo takav pristup, rekla nam je Katarina.
Ploča o hrvatskom znakovnom jeziku u Hrvatskom savezu gluhoslijepih osoba Dodir | foto: Hrvoje Debeljak, srednja.hr
Svaki znak u znakovnom jeziku izvodi se istovremeno u pet parametra. To su oblik šake, mjesto izvođenja, orijentacija dlana, kretnja znaka i nemanualne oznake (NMO). Tako primjerice, riječ mama ima svoj oblik šake, mjesto izvođenja je sa strane na bradi, prsti su orijentirani prema gore, a kretnja znaka je tapkanje. Nemanualna je oznaka ono što se izgovori, u ovom slučaju mama. Slična je i riječ, odnosno znak ‘hvala’ koja se od znaka mama razlikuje po kretnji i donekle orijentaciji.
– Kod upitnih rečenica obrve su podignute ili spuštene, kao i ramena, a tijelo ide prema naprijed. Poneke upitne i jesne rečenice mogu imati isti poredak znakova u rečenici, a upravo nemanualne oznake su ono što ih razlikuje, objasnila nam je Katarina.
‘Znakovni jezik podložan je brzom zaboravu’
Katarini je znakovni jezik materinski jer je nagluha osoba te je dijete gluhih roditelja. Oni komuniciraju samo na znakovnom jeziku te je upravo taj jezik Katarina prvo usvojila. Katarina je po struci profesorica hrvatskog jezika i književnosti, a sada i druge podučava hrvatskom znakovnom jeziku. Stoga, pitali smo ju treba li znakovni jezik učiti u školama. Kao što smo već pisali, u nekim školama postoje izvannastavne aktivnosti učenja znakovnog jezika.
– Znakovni jezik nije toliko rasprostranjen, ali se o njemu puno govori te postoji mnogo videozapisa i članaka o njemu. Dosta polaznici jedino na tečaju prakticiraju znakovni jezik, a izvan toga, ako se ne druže s gluhim osobama, nemaju više kontakta s njim. Podložan je brzom zaboravu, kao i svaki drugi strani jezik. Mislim da je važnije djecu naučiti kako pristupiti i komunicirati s gluhim i gluhoslijepim osobama, kazala nam je Katarina.
Svaka država ima svoj znakovni jezik
– Za bolju informiranost o zajednici gluhih i gluhoslijepih osoba potrebno je što više organizirati edukacije, predavanja ili radionice s takvom tematikom. Tako mi organiziramo, na primjer, radionicu ‘Malu školu znakovnog jezika’ ili edukativnu radionicu ‘Budi jak’ u kojem učenici ulaze u ‘kožu’ gluhih i gluhoslijepih osoba. Nudimo i teorijska predavanja u kojem pričamo o znakovnom jeziku, njegovim predrasudama i zabludama, tko ga koristi i slično. Tu su i edukacije za studente zdravstvenog usmjerenja, ali i za sve koji bi se potencijalno mogli susresti ili raditi s gluhim i gluhoslijepim osobama, rekla nam je Katarina.
Svaka država, spomenula je Katarina, ima svoj nacionalni znakovni jezik, baš kao što imaju i svoj vlastiti govorni jezik. Ipak, postoji međunarodna znakovna komunikacija koju bismo mogli danas usporediti s engleskim govornim jezikom koji je sveprisutan.
– Tu međunarodnu verziju koristimo prilikom konferencija, sportskih natjecanja na globalnoj razini i slično. Međunarodna znakovna komunikacija nema vlastitu gramatiku, oslanja se na znakove preuzetih iz različitih znakovnih jezika, vizualne gramatičke strukture te elemente pantomime, pojasnila je Katarina.
‘Djeci je znakovni jezik zabavan i zanimljiv’
Za gluhoslijepe osobe često se piše ili govori da je to slijepa osoba s oštećenjima sluha ili obrnuto. No, zapravo je riječ o dvostrukom istovremenom oštećenju i sluha i vida, stoga je ispravno takve osobe imenovati gluhoslijepim osobama. Poželjno je, napomenula je Katarina, koristiti termine gluha i nagluha osoba, a ne gluhonijema osoba. Naime, gluhonijemost je posebna dijagnoza kada osoba ne može ni govoriti ni čuti. Jedna od zabluda je i da sve gluhe i gluhoslijepe osobe poznaju znakovni jezik. Katarina nam je istaknula kako samo određeni dio gluhih osoba poznaje znakovni jezik.
– Sve što biste rekli govorom tada je trebalo napisati, a ponekad se ljudima ne da napisati sve što bi zaista rekli. Djeci je znakovni jezik zabavan i zanimljiv, željni su učenja nečeg nesvakidašnjeg, a to je upravo znakovni jezik. Znakovnom jeziku se treba posvetiti i treba paziti kao i svakom drugom jeziku ili predmetu. Znakovnim jezikom može se prenijeti svaka informacija ili pak laž kao i na govornom jeziku, pojasnila je Katarina.
Poruka za učenike hrvatskog znakovnog jezika u Hrvatskom savezu gluhoslijepih osoba Dodir | foto: Hrvoje Debeljak, srednja.hr
‘Koliko je gluhoslijepih, toliko treba biti i prevoditelja’
Taktilni znakovni jezik koriste praktično gluhoslijepe osobe, odnosno osobe koje su u potpunosti slijepe i gluhe. Većina gluhoslijepih osoba ima određene ostatke vida, primjerice neki imaju gubitak perifernog vidnog polja, pa koriste vođeni hrvatski znakovni jezik, dok hrvatski znakovni jezik u okviru vidnog polja koriste one gluhoslijepe osobe sa specifičnim ostatcima vida ili mrljama u svom vidnom polju.
– Gluhoslijepe osobe ne mogu same u trgovinu ili šetnju pa im je potreban intervenor koji ih pritom vodi. Postoje i takozvani klubovi gluhih u koje gluhe osobe same mogu doći, ne trebaju prevoditelja, dok svaka gluhoslijepa osoba treba svog prevoditelja da bi došla na druženje s drugim gluhim i gluhoslijepim osobama. On dolazi i po osobu doma te ju vodi na odredište jer gluhoslijepa osoba ne može sama sjesti u tramvaj. Kasnije ju vraća i doma. Koliko je gluhoslijepih, toliko treba biti i prevoditelja, istaknula je Katarina.
Za gluhe osobe tako je, na nekoj konferenciji ili sastanku, dovoljan samo jedan prevoditelj, dok je kod gluhoslijepih osoba prevoditelj potreban za svaku osobu, a prisutan mora biti i ‘glavni’ prevoditelj kojeg ostali prevoditelji prate. Oni kopiraju prijevod glavnog prevoditelja i tako prenose informaciju svom gluhoslijepom korisniku. U našem videu ispod možete pogledati i neke osnove hrvatskog znakovnog jezika, kako reći dobar dan, doviđenja i brojne druge zanimljivosti o znakovnom jeziku.
@srednja_hr Katarina iz Saveza ‘Dodir’ poučila nas je osnovama hrvatskog znakovnog jezika. Jeste li znali da je znakovni jezik dio nastave u nekim školama? Više o tome čitajte na linku u opisu profila 👆#srednjahr #justsrednjathings #znakovnijezik #signlanguage #srednja #škola #balkantiktok #fypage ♬ original sound – srednja_hr
