Znanstvenici objavili šokantno otkriće: Mikroplastika nađena u krvi čovjeka
Već je poznato da se velike količine plastičnog otpada bacaju u okoliš te da se mikroplastika nalazi gotovo svugdje na Zemlji. Mikroplastika je, naime, još prije pronađena u izmetu beba i odraslih, a znanstvenici su je sada po prvi puta pronašli i u ljudskoj krvi.
Mikroplastično zagađenje po prvi je put otkriveno u ljudskoj krvi. Otkriće pokazuje da sitne čestice plastike mogu putovati po tijelu i smjestiti se u različite organe, a utjecaj na zdravlje još je uvijek nepoznat.
Znanstvenici su, naime, analizirali uzorke krvi 22 anonimna darivatelja te su kod njih čak 17 pronašli plastične čestice. Riječ je o, napominju, zdravim i odraslim osobama.
Pronađen je i materijal plastičnih vrećica
Polovica uzoraka sadržavala je PET plastiku koja se obično koristi u bocama za piće, dok je trećina sadržavala polistiren koji se koristi za pakiranje hrane i drugih proizvoda. U četvrtini uzoraka krvi pronađen je i polietilen od kojeg su napravljene plastične vrećice, piše The Guardian.
– Naša je studija prvi pokazatelj da u krvi imamo čestice polimera – to je revolucionarni rezultat. No, moramo proširiti istraživanje, povećati veličinu uzoraka te broj procijenjenih polimera, rekao je za The Guardian ekotoksikolog s Vrije Universiteita u Amsterdamu, Dick Vethaak.
Iako trenutno nije poznat utjecaj mikroplastike u krvi na zdravlje čovjeka, valja napomenuti da je još od prije poznato da mikroplastika uzrokuje oštećenje ljudskih stanica u laboratoriju, zbog čega i Vethaak napominje da je razlog za zabrinutost sasvim opravdan.
Bebe gutaju milijune mikroplastičnih čestica
No, ono što uistinu brine Vethaaka je činjenica da su novorođenčad i djeca osjetljivija na izloženost kemikalijama i česticama, ističući da bebe hranjene plastičnim bočicama gutaju milijune mikroplastičnih čestica dnevno.
Ekotoksikolog je, doduše, priznao da se količina i vrsta platike znatno razlikovala između uzoraka krvi, no napominje da je ipak riječ o pionirskoj studiji.
– Veliko je pitanje, što se događa u našem tijelu. Zadržavaju li se čestice u tijelu, prevoze li se do određenih organa i jesu li te razine dovoljno visoke da izazovu bolest. Hitno moramo financirati daljnja istraživanja kako bismo to saznali, zaključio je Vethaak.