Kako je izgledao život srednjoškolaca kad nije bilo mobitela

Prije samo 20 godina rijetko koja osoba je imala mobitel. Danas se čini kao da su mobiteli uz nas oduvijek i teško nam je uopće zamisliti drugačije načine komunikacije. Pričali smo s nekoliko ljudi koji su pohađali srednju školu kada nije bilo mobitela i zamolili ih da nas upute u sada već povijesno razdoblje kada su se telefonski brojevi prijatelja znali napamet i kada su gradovi bili puni telefonskih govornica.

VIP Instagram

Možete li zamisliti da se za subotnji izlazak s prijateljima dogovarate dva dana ranije kada odmah utvrđujete vrijeme i mjesto sastanka? Ili da otputujete od doma i jednostavno izgubite svaki kontakt s prijateljima dok se ne vratite? Tako je izgledao život tinejdžera prije pojave mobitela.

– S nekima sam komunicirala putem fiksnog telefona, a ako ih nisam mogla dobiti, išla bih im pred kuću i zvonila na vrata. Što se izlazaka tiče, dogovorili bismo se dan prije dok smo svi skupa bili na kvartu, dogovorili točno vrijeme i mjesto i nikad nitko nije kasnio – uvodi nas u priču Tajana, bivša učenica Ekonomske škole u Puli, koju je pohađala od 1991. do 1995.

To potvrđuju i naše ostale sugovornice, redom sve srednjoškolke iz ’90-ih. Začudo, sve nam govore kako su takvi dogovori u potpunosti funkcionirali i da nikad nije bilo većih problema.

Arheološki relikt poznat kao telefonska govornica

Ipak, postojala je alternativa za uspostavljanje poziva izvan kuće. Riječ je o telefonskoj govornici.

– Imala sam karticu za telefonsku govornicu pa mi je to bilo za pozive izvan kuće. Tad je telefonskih govornica bilo po cijelom gradu. Moja mama je nosila knjižicu sa svim brojevima koje bi mogla zvati, svih svojih prijatelja i obitelji. Ja nisam imala nikakvu knjižicu, ja sam znala sve brojeve napamet. Od doma, od mame na poslu i od svojih prijateljica – govori nam Sandra, koja je 2. gimnaziju u Zagrebu pohađala od 1994. do 1998.

Marina, učenica Srednje škole za medicinske sestre u Zagrebu od 1996. do 2000. nam je rekla kako su telefonske govornice bile jedini način razgovora s prijateljima kada bi otišla negdje, na primjer na more, ali ni to nije uvijek bilo rješenje.

Kad bih otišla na more ne bih se čula s frendicama. Možda preko telefonske govornice, ali to eventualno ako bi se potrefilo da su doma. Tada nisi znao u svakom trenutku gdje se tko nalazi. Ako nije bilo telefonskih govornica u blizini, išli bi u poštu, tamo je uvijek bilo puno telefonskih govornica. Slali smo si razglednice s mora, to se obavezno radilo.

Uzroci najvećih svađa u kućanstvima ’90-ih danas su tek dio povijesti

Pitali smo naše sugovornice zbog čega su im roditelji prigovarali kad su bile tinejdžerice. Osim onih uobičajenih stvari oko čega se roditelji i danas svađaju sa svojom djecom (usisavanje i ostali kućanski poslovi) postoji jedna stvar koja je zasigurno zauvijek ostala u povijesti. Naime, prilično veliki problem je bila zauzeta telefonska linija.

Sandra nam govori kako bi nakon škole nazvala prijateljicu i onda bi znale više od sat vremena pričati o svemu što im se dogodilo taj dan u školi i nakon škole.

Svaki dan bismo pričale po sat vremena, i duže. Najveći je problem bio što kad bi bio na telefonskoj liniji nitko te drugi nije mogao dobiti. Jednom je moj tata bio negdje vani i zvao je nekoliko puta jer mu je nešto bilo hitno, a kako sam ja visila na telefonu, bilo je zauzeto. Onda je došao doma jako ljut i dobro me ‘išamaro’, prisjeća se Sandra.

Osim provođenja slobodnog vremena na telefonu s prijateljima, djevojke se prisjećaju kako su jako velik dio svog vremena provodile izvan kuće i to uglavnom na kvartu u kojem su živjele. Kao djeca, vrijeme su provodile igrajući različite dječje igre, a kad su postale tinejdžerice jednostavno bi se šetale i razgovarale sa svojim prijateljicama.

Vrijeme u kojem se mi nismo dopisivali je bilo vrijeme u kojem smo mi komunicirali licem u lice, vidjeli osmjeh prijatelja, ponekad i suze, ljutnju i sve ostale emocije koje se mogu vidjeti, govori nam Senada, koja je pohađala Trgovačku školu u Puli od 1991. do 1994.

Slično kao Senada i ostale djevojke ističu kako im se čini da su prije ljudski odnosi bili puno osobniji, jer si puno više vremena provodio uživo s prijateljima ili si im barem čuo glas preko telefona.

Danas su stvari ipak brže i stoga jednostavnije

– Prije je bilo jako teško doći do neke informacije. Morao si ili doslovno otići u neki drugi grad da bi nešto saznao ili si mogao zvati ‘informacije’ na onaj neki broj telefona pa si tu osobu koja se javila pitao šta god te zanimalo. Danas su ti dostupne sve informacije odmah i zato je sve puno jednostavnije, govori nam Marina.

Možemo se složiti da je danas jednostavnije jer imamo toliki izbor aplikacija i načina na koji možemo komunicirati s ljudima, a kroz vrijeme je takva komunikacija postala prilično jeftina i svakome dostupna. Tako primjerice Vip u svojoj ponudi ima Vipme tarifu Za Chill koja za 75 kuna mjesečno korisnicima osigurava 1000 minuta razgovora i SMS poruka bez naplate uspostave poziva te 4 GB podatkovnog prometa.

Uz to, Vip po novome ima i Chat opciju koja donosi dodatnih 5 GB podatkovnog prometa koji se mogu iskoristiti za komunikaciju putem Vibera ili WhatsAppa. Chat opcija se može aktivirati slanjem riječi „CHAT“ na 13270 ili aktivacijom na Moj Vip aplikaciji.

Danas uistinu imamo mogućnosti koje su u vrijeme srednje škole naših sugovornica bile nezamislive. Memorija uređaja ili podatkovnog prometa se mjerila u kilobajtima, a mobiteli na ‘touch’ su bili dio znanstvene fantastike. Ideja da ćemo u svakom trenutku moći znati gdje se tko nalazi i biti u mogućnosti s njime voditi videopozive bila je nepojmljiva. Netko će reći da je prije bilo bolje, netko će reći da je sada bolje. Takve debate je besmisleno voditi jer svako vrijeme donosi nešto svoje. A danas je vrijeme kada smo svi povezani, imamo sve informacije na raspolaganju i to sve nam je omogućilo da živimo kao društvo drugačije nego ikada do sada.

_____________________________________________________________________________

Tekst je nastao u suradnji native studija portala srednja.hr i VIP-a

Odgovori