Začarani krug: Učenici u školama samo odrađuju posao, biraju lakši put i nemaju inicijativu
Jesmo li kao društvo skloni izazovima? Biramo li često (ili uvijek) kraći put? Jesmo li inicijativni? Koliko smo otvoreni novim iskustvima i riziku? Mjerimo li se prema boljima ili lošijima od sebe? Kakva je uloga sustava odgoja i obrazovanja u tome i koliko su osnovnoškolci u Hrvatskoj poduzetni i inicijativni? Upravo na ova pitanja odgovore daje novo istraživanje Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu.
Provedeno istraživanje, inače originalno u svjetskim okvirima, pokazuje da tek 2,1% hrvatskih učenika pokazuje sklonost poduzetnosti i inicijativnosti. Jesu li učenici spremni na preuzimanje rizika, na proaktivnost, samostalnost, inovativnost i sklonost izazovima? Takve sklonosti učenika ispitane su pitanjima alternativnog tipa „više volim…?“. Prvi set odgovora (A) predstavlja sklonost ponašanju koje se može tumačiti kao inicijativno i poduzetno, a drugi set (B) je suprotnost tome.
Izvor: Institut za društvena istraživanja
Odgovori iz stupca A ujedno predstavljaju ‘teži’ put, odnosno, sklonost novim situacijama, riziku, inicijativnosti, generalno, poduzetnost u svim sferama života.
Učenici četvrtih i osmih razreda, na kojima je istraživanje provedeno, u iznimno velikom postotku (87,3%) skloniji su zadacima za koje znaju da ih mogu odmah riješiti. Čak i među najuspješnijim učenicima, onima sa zaključnim ocjenama ‘odličan’ iz hrvatskog jezika, matematike i prvog stranog jezika, prevladava većina koja će izabrati ‘siguran’ put za razliku od ulaska u neizvjesnu situaciju.
Isto tako, većina ih (73,8%) odbacuje zadatke oko kojih se moraju puno potruditi, što također vrijedi i za one najuspješnije učenike. Među njima, samo će ih se trećina odvažiti uhvatiti u koštac s kompleksnijim zadacima.
Suzdržanost od novih situacija već u školi, što kasnije u životu?
Na taj način, hrvatski učenici u četvrtim i osmim razredima objeručke će prigrliti logiku kraćeg puta, s izrazito slabom sklonosti prema nešto većem ulaganju truda. I novi zadaci, s kojima se dosad nisu susretali, učenicima su omraženiji od onih poznatih. Time pokazuju suzdržanost od nečega novoga, a takva se situacija kasnije u životu može preslikati i na poslovne zadatke, kao i na osobni život. Spomenimo kako i u ovom slučaju od novih situacija zaziru i učenici s najboljim ocjenama.
Učenici u većini (59,8%) ne pokazuju niti samoinicijativnost, izjašnjavajući se da više vole sudjelovati u aktivnostima koje su osmislili drugi. Jedini aspekt u kojim učenici naginju pozitivnom modelu u smislu poduzetnosti i inicijativnosti jest sklonost izazovima. Ispitivana kroz pitanje jesu li skloni igrama u kojima igraju protiv boljeg/lošijeg od sebe, u većini odgovaraju da se više vole odmjeravati s boljima od sebe. Zanimljivost je i da se oni najuspješniji učenici, s najboljim ocjenama, najviše vole natjecati protiv onih koji su lošiji od njih.
Kao što smo već naglasili na početku, u najpoželjniji, poduzetan profil učenika uklapa se tek njih 2,1%, dok u dva najnepoželjnija, odnosno, nepoduzetna profila učenika ulazi čak njih 50%.
Izvor: Institut za društvena istraživanja
Djevojčice i dječaci ne razlikuju se puno u (ne)poduzetnosti tako da nema izraženijih spolnih razlika. Zamjetna je tek razlika kod ispitivanja samoinicijativnosti, koja je izraženija kod djevojčica, dok su dječaci skloniji izazovu pa se tako više od djevojčica vole odmjeravati protiv boljih od sebe.
Obrazovni sustav negativno utječe na inicijativnost i poduzetnost učenika
Svakako najzanimljiviji nalaz istraživanja krije se u razlici između učenika četvrtih i osmih razreda. Naime, istraživači su uočili znatan pad sklonosti inicijativnosti i poduzetnosti kod učenika osmih razreda.
Kako učenici prolaze kroz osnovnoškolski odgoj i obrazovanje, sustav, kako se čini, negativno utječe na njihovu inicijativnost i poduzetnost.
Izvor: Institut za društvena istraživanja
Istraživanje ‘Poduzetnost i inicijativnost učenika osnovnih škola u RH’ proveli su Zrinka Ristić Dedić i Boris Jokić s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, a u suradnji s pedagozima osnovnih škola Krapinsko-zagorske, Međimurske, Varaždinske, Zagrebačke županije i Grada Zagreba, i to u periodu od 2014. do 2016. godine.
Već deset godina nema pomaka – škola neprilagođena najboljima i najlošijima
Rezultate su predstavili Ristić Dedić i Jokić protekli tjedan u Hrvatskoj udruzi poslodavaca, pritom naglasivši kako je istraživanje provedeno i 2007. godine u cijeloj Hrvatskoj te da su tadašnji rezultati bili isti kao i u ovom istraživanju, što ukazuje da se u 10 godina nisu dogodile nikakve promjene.
– Škola bi trebala poticati ulaske u razumne rizike, ona ima idealne preduvjete za to jer se odvija u zajednici. Odrastanje bi trebalo biti takvo da je osoba željna izlaska u neizvjesnost prije nego što ju život ‘lupi’, rekao je Jokić u HUP-u, dodavši kako škola u Hrvatskoj nije prilagođena ni najboljima ni najlošijima.
Ristić Dedić je pak naglasila da ovi rezultati ne odskaču od rezultata drugih istraživanja te da djeca u školama samo odrađuju posao, a ne ‘rastu’.
Na rezultate istraživanja osvrnuo se i glavni direktor HUP-a Davor Majetić, ustvrdivši kako poslodavci od mladih ljudi prilikom zapošljavanja traže upravo vještine poduzetnosti i inicijativnosti.
– Upravo zato, bitno je razvijati ih od najranije dobi, pokazati da je strah od poduzimanja rizika nepotreban te da svaki rizik predstavlja preduvjet za uspjeh. Poznato je da su najuspješniji ljudi upravo oni koji su odlučili izaći iz svoje rutine te pokazati inicijativu, rekao je Majetić.
CKR je predviđala poučavanje o poduzetništvu
Spomenimo i kako je Cjelovita kurikularna reforma predviđala međupredmetnu temu ‘Poduzetništvo’ čija bi svrha bila razvijanje poduzetničkog načina promišljanja i djelovanja u svakodnevnom životu i radu, stjecanje radnih navika i razvoj osobina poduzetne osobe koja bi tako bila osposobljena za prepoznavanje prilika i mogućnosti za samoaktualizaciju.
Možemo samo pretpostavljati koliko bi se rezultati ovakvog istraživanja razlikovali u situaciji provođenja međupredmetne teme ‘Poduzetništvo’ u školama i bi li učenici i dalje konformistički birali kraći put.
– Kao društvo u cjelini, biramo kraći put, već je među mladima tako i radi se o začaranom krugu. Promjena u obrazovanju bi trebala biti probijanje tog kruga, zaključio je Jokić.
Kada će do te promjene u obrazovanju doći, i dalje nije poznato.
