Voditi računa o svojem izgledu te njegovati vlastito tijelo i živjeti zdravo, nešto je što se podrazumijeva i što je normalno. No, može li se i tu pretjerati? Koliko je vas koji čitate ovaj članak bilo barem jednom u životu na dijeti? Vjerujem da će barem 80 posto djevojaka odgovoriti pozitivno na postavljeno pitanje. Biti mršav danas znači biti in. ‘Super izgledaš u trapkama broj 00!’ često puta si međusobno laskaju prijateljice. No poznato je da se s poremećajima u prehrani može pretjerati, bilo u smislu anoreksije nervose, bulimije, ortoreksije ili pak pretilosti.
Donosimo vam prvi u nizu tekstova o poremećajima prehrane u autorstvu psihologinje Irene Šestak, koja je objasnila trend mršavih djevojaka kao ideala ljepote u društvu, te pojavu anoreksije. Pročitajte kako prepoznati anoreksičnu osobu, te na koji način pomoći.
Kad su mršavice počele biti ideal ženske ljepote
Rezultati brojnih istraživanja pokazuju da se zapravo nikada ranije nije težilo takvoj mršavosti kao danas. Sve do početka 20. stoljeća oblo žensko tijelo bilo je ideal ženstvenosti i ljepote. Tek dvadesetih godina, mršavo tijelo masovno prihvaćaju posebno žene koje su se željele nametnuti na socijalnoj ljestvici. Nakon toga uslijedilo je ratno i poslijeratno razdoblje, četrdesete i pedesete godine, kada se ponovo favorizira žena istaknutih oblina.
Šezdesetih godina javnost upoznaje Twiggy, poznatu manekenku i model koja je bila uzor mnogim mladim djevojkama i ženama, a bila je visoka 170 centimetara i teška 44 kile. Taj se ideal ljepote zadržao do danas i dovoljno je utjecajan da potakne mlade žene da se odluče na ”drastične” korake u njegovom dostizanju. Zbog toga mnoge djevojke pate od poremećaja u prehrani, koji inače pogađa oko tri posto adolescentske populacije.
Što je to anoreksija?
Anorexia nervosa odnosno anoreksija nervoza je poremećaj opasan po život koji se ne može objasniti nikakvim poznatim tjelesnim bolestima. Naziv anoreksija označava težak gubitak apetita, a naziv nervoza ukazuje da su razlozi za to emocionalne naravi.
Razlikujemo dva osnovna oblika anoreksije nervoze. Postoji oblik kod kojeg je gubitak težine uzrokavan smanjenim unosom hrane i pretjeranom tjelesnom aktivnošću, te onaj kod kojih osoba jede te onda izbacuje hranu iz tijela laksativima, diureticima ili pak povraćanjem.
Kako je prepoznati, spriječiti ili pak liječiti
Anoreksija se može prepoznati kad osoba odbija održavati tjelesnu težinu koja je minimalna za njezinu dob ili visinu te kad ima izuzetno veliki strah od debljanja pa čak i kad je već dovoljno mršava. Osim toga, anoreksične osobe na poremećen način doživljavaju oblik i težinu svoga tijela, te ne prihvaćaju da su već dovoljno mršave.
Razdoblje najčešće pojave anoreksije je između 14. i 18. godine za djevojke, no obolijeva i oko pet do 15 posto muškaraca.
Kod nekih, anoreksija je jedina, razmjerno blaga smetnja, dok je kod drugih početak poremećaja koji će trajati cijeli život. Istraživanja tehnikom prospektivnog praćenja su pokazala da se 40 posto anoreksija oporavi u potpunosti, a kod 30 posto stanje se poboljša u značajnijoj mjeri.
No, za 20 posto stanje se ne popravlja ili se značajno pogoršava depresijom, socijalnim fobijama ili vraćanjem simptoma. Rani početak anoreksije je povezan sa boljom prognozom, dok su kronični, izraziti obiteljski problemi ili slabo akademsko prilagođavanje, povezani sa lošijim ishodom.
Liječenje uvijek uključuje psihoterapiju te podršku obitelji.
