Autori povučenog udžbenika pisali Fuchsu: Traže pojašnjenje, informirani su jedino preko medija
Trojica autora nedavno povučenog udžbenika povijesti za maturante su poslala pismo ministru žaleći se da još uvijek nisu dobili objašnjenje zabrane njihovog obrazovnog materijala. Osvrnuli su se na neke od tvrdnji o udžbeniku koje su doznali preko medija, ali i upozorili kako rasprava u javnom prostoru nije stručna, već je kod dijela medija i javnosti riječ o ad hominem napadima na autore i one koji su stali u njihovu obranu.
Ministar Radovan Fuchs povukao je udžbenik ‘Zašto je povijest važna? 4’ iz Kataloga | foto: srednja.hr/Profil Klett
Nakon brisanja udžbenika ‘Zašto je povijest važna? 4’ iz kataloga Ministarstva znanosti i obrazovanja (MZO), autori su se konačno oglasili u ponedjeljak, objavivši pismo koje su poslali ministru Fuchsu.
Podsjetimo, udžbenik kojeg potpisuju autori Miljenko Hajdarović, Vedran Ristić i Nikica Torbica, povučen je u prosincu nakon što su pritužbe na sadržaj u studenom krenuli na portalu Narod.hr Željke Markić. Sama Agencija za odgoj i obrazovanje, temeljem čijeg je mišljenja povučen, je u svom ranijem odgovoru prosincu navel kako su nakon analize udžbenika koji je MZO odobrio dvije godine ranije, zaključili da ovaj obrazovni materijal ne slijedi u potpunosti propisan kurikulum povijesti. Ministar Radovan Fuchs je, podsjetimo. Priznao da recenzenti nisu dobro obavili posao te da više neće recenzirati niti jedan udžbenik. Autori udžbenika sada tvrde – odgovor zašto im je udžbenik uklonjen iz kataloga – nisu dobili.
Poluprovjerene i netočne informacije
U početku svojeg pisma kojeg su objavili u ponedjeljak, autori udžbenika su upozorili kako i nakon mjesec dana ne znaju detalje zbog kojih je njihov materijal povučen iz upotrebe.
– Osim parafraziranih stavaka članka 15. Zakona o udžbenicima i drugim obrazovnim materijalima za osnovnu i srednju školu (NN 116/2018-2288) ništa drugo nije poznato. Takav način zabrane, bez detaljnog pojašnjenja, problematičan je jer ukazuje na duboku netransparentnost postupka, a kod autora i velikog dijela struke izaziva zabrinutost oko povoda za povlačenje udžbenika, požalili su se autori.
Podsjetili su kako nekoliko medija preko mjesec dana vodi aktivnu kampanju protiv udžbenika, ali i autora i recenzenata te svih koji su stali u obranu udžbenika i same struke, postavljajući pitanja oko cijelog procesa.
– Pri tome se najčešće ne radi o stručnom dijalogu, koji je dobrodošao, nego o ad hominem napadima, insinuacijama i dijeljenju poluprovjerenih i često netočnih informacija. Oni u javnosti rezultiraju ne samo narušavanjem osobnog i profesionalnog digniteta osoba protiv kojih su usmjerene, nego i propitivanju etničkog porijekla autora, njihovog domoljublja te ‘skrivenih namjera’, dok u najgorim slučajevima, završava i prijetnjama. Takva situacija dodatno pokazuje koliko je bitno da javnosti bude dostupan službeni dokument te da nadležne institucije transparentno komuniciraju o ovom slučaju, a kako bi smanjile mogućnosti za spekulacije i dezinformacije, koje su plodno tlo za navedene situacije’, naglasili su autori.
Ponavljajući da i dalje nisu dobili cjelovito mišljenje Ministarstva i Agencije, autori su se u pismu očitovali jedino na ono što su o povlačenju, kažu, doznali iz medija.
Kurikulum nemoguće provesti bez analize izvora
Autori su potom branili svoj udžbenik navevši u pismu sedam točaka koje se koristi protiv njihovog rada.
Tako je prva točka ‘Poučavanje o interpretacijama, tj. proučavanje i propitivanje djela i stavova pojedinih povjesničara (sekundarnih povijesnih izvora) o pojedinim povijesnim događajima i procesima nisu propisani službenim kurikulumom’ za koju autori odlučno navode da je netočna.
– Ne samo da kurikulum propisuje analizu povijesnih izvora nego je neke od temeljnih odgojno-obrazovnih ciljeva samoga predmeta nemoguće realizirati bez analize izvora. U predmetnom kurikulumu, u poglavlju ‘Svrha i opis, stoji da ‘učeći Povijest učenici razvijaju temeljne vještine povezane s postavljanjem pitanja o izvorima, razmatranjem konteksta, sagledavanjem događaja iz različitih perspektiva, preispitivanjem gledišta i zaključaka te oblikovanjem mišljenja na utemeljenim pretpostavkama’. Postavljamo Vam pitanja: Kako je moguće razvijati vještine povezane s postavljanjem pitanja o izvorima bez rada na povijesnim izvorima? Kako je moguće preispitivati gledišta, zaključke i različite perspektive ako se one kao radni materijal ne nude u udžbeniku? Kako je moguće poticati učenike na oblikovanje mišljenja ako su im neki zaključci već propisani kao jedini prihvatljivi?, pitaju autori u pismu.
Napomenuli su i da je prema kurikulumu, sposobnost učenika za oblikovanje istraživačkog pitanja koje proizlazi iz povijesnih sadržaja te ‘argumentirana rasprava uz prihvaćanje različitih utemeljenih stajališta’ jedno od temeljno odgojno-obrazovnih očekivanja predmeta povijesti.
– Svrha udžbeničkog teksta je pružiti osnovne podatke o prošlim događajima, a zadaća je upravo povijesnih izvora donijeti različite perspektive kako bi se one mogle istražiti i analizirati te slijedom argumentirane rasprave prihvatiti ili odbaciti, pojasnili su autori povučenog udžbenika.
Tvrde da njihov udžbenik u potpunosti slijedi kurikulum
Autori su se potom osvrnuli i na tvrdnju da su ‘pojedini tehnički koncepti koje kurikulum propisuje zanemareni i minorizirani’ te su naveli da njihov udžbenik u potpunosti slijedi predmetni kurikulum. Pritom su posebno naveli razvoj učeničkih vještina.
– Uz uporabu tehničkih koncepata: vrijeme i prostor, uzroci i posljedice, kontinuiteti i promjene, rad s povijesnim izvorima, povijesna perspektiva te usporedba i sučeljavanje. U udžbeniku se uz predmetne domene posebno stavio naglasak na tehničke koncepte kako bi se mogao realizirati još jedan važan dio kurikuluma: Tehničke koncepte treba tijekom procesa poučavanja i učenja učestalo kombinirati i mijenjati jer se na taj način razvija konvergentno i divergentno mišljenje, pojasnili su autori.
Iako su naveli da MZO nije ništa pogriješio kada je medijima rečeno da se nastava povijesti temelji na pet domena i šest tehničkih koncepata, autori navode da neke stvari javnosti nisu dobro pojašnjene.
– Zanemarili ste činjenicu da tehnički koncept rada s povijesnim izvorima, prema kurikulumu, podrazumijeva korištenje različitih vrsta povijesnih izvora, razumijevanje značenja izvora u proučavanju prošlosti te oblikovanje odgovora koji uključuju podatke iz izvora. Učenici uče analizirati i vrednovati izvore, postavljaju pitanja o vremenu, mjestu i okolnostima njihova nastanka te o autoru, njegovim gledištima i namjerama. Kako je moguće poštivati ovaj tehnički koncept bez nuđenja učenicima i nastavnicima niza povijesnih izvora, kao što smo i napravili u ovome udžbeniku?, pitaju se autori.
Naglašavaju da svako poglavlje završava s didaktičkim dijelom Istraži, Izradi i Trag prošlosti u sadašnjosti koji dodatno stavljaju naglasak na tehničke koncepte.
– U istu svrhu svako poglavlje počinje i pitanjem na koje se argumentirano mišljenje ili odgovor može dati na kraju obrade pojedinog poglavlja, dodali su.
Optužbe za kriva tumačenja: ‘Općenita tvrdnja’
Zbog toga su autori bili kritični i prema trećoj tvrdnji AZOO-a koje je Ministarstvo prihvatilo, a to je da ‘povijesni izvori nisu adekvatno objašnjeni, a pitanja uz njih nisu dobro oblikovana’ jer su, stoji u kritikama udžbenika, ‘sugestivna i neprihvatljiva’. No, autori ustraju da je svaki izvor u povučenom udžbeniku, bilo slikovni ili tekstualni, didaktički opremljen.
– Uz pojašnjenje izvora, navođenje bibliografskog podataka, naš udžbenik dosljedno sadrži pitanja i zadatke vezane uz izvore koji navode učenika na razvoj vještina (tehnički koncepti kurikuluma) i aktivno učenje. Moramo istaknuti da to nije slučaj u preostalim udžbenicima u Katalogu jer se u nekima uopće ne nude pitanja uz izvore niti objašnjenja samih izvora. Ministarstvo onda mora biti dosljedno u svojim postupcima i iz Kataloga povući i sve udžbenike koji sadrže primarne i sekundarne izvore koji nemaju didaktičku opremu. Napominjemo da su izvori u udžbeniku u gotovo svim poglavljima odabrani tako da ističu sudbine sudionika i svjedoka događaja kako bi se povijesna zbivanja još više i na osobnoj razini približila učenicima. Tako u udžbeniku uz govore Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića učenici mogu, između ostalih, pročitati o Vladi Gotovcu, Josipu Reihl-Kiru, Davorinu Rudolfu, Tomislavu Ivčiću, Rudolfu Perešinu, Nenadu Šanteku, Damiru Laljeku, Andriji Mariću, Blagi Zadri, Marko Babiću, Zoranu Jankoviću, Vesni Bosanac, Siniši Glavaševiću, Željki Jurić, Ženama u crnom, Andriji Matijašu Pauku, Damiru Križmariću, Aleksandri Zec i Marinku Marinkoviću, pobrojali su autori što sve učenici mogu doznati u njihovoj publikaciji.
Za tvrdnju recenzenata da njihov udžbenik sadrži netočne i zastarjele podatke koji ugrožavaju vjerodostojnost sadržaje, autori ističu da je posrijedi općenita izjava na koju se ne mogu osvrnuti jer nema detaljnog pojašnjenja.
– No, podsjećamo na ustaljenu praksu dorade i ispravljanja pogreški u udžbenicima koji se koriste u hrvatskom obrazovnom sustavu protekla tri desetljeća, dodali su.
Isto vrijedi i za tvrdnju recenzenata o ‘spominjanju krivih tumačenja pojedinih povijesnih procesa’.
– Opet napominjemo da je tvrdnja općenita, stoga ne možemo dati kvalitetan odgovor. No tumačenje ne može biti krivo, već ono može biti utemeljeno na činjenicama i argumentima ili neutemeljeno. U našem smo se udžbeniku trudili pružiti učenicima i nastavnicima dovoljno kvalitetnih materijala s pomoću kojih se u učionici mogu otvoriti utemeljene rasprave o kontroverznim temama vezanima za najnoviju povijest, brane se autori u svome pismu MZO-u.
Ograničeni pristup u podučavanju o Domovinskom ratu: ‘ Narušava se dostojanstvo teme’
Najviše se bure dignulo oko udžbeničkog objašnjenja stvaranje Republike Hrvatske, višestranačju i Domovinskom ratu, a autori navode da su upravo prema zahtjevima kurikuluma, ove teme podijeljene u pet dijelova. Naveli su i da se nastavnici povijesti općenito žale na takvu podjelu jer onemogućuje sagledavanje cjeline događaja, ali i gotovo 15 posto udžbenika pokriva informacije o Republici Hrvatskoj i njenoj povijesti.
– Taj podatak napominjemo jer se radi o udžbeniku koji tematski pokriva sve događaje iz nacionalne, europske i svjetske povijesti od završetka Prvoga svjetskog rada do početka 21. stoljeća. Temu Domovinski rat posebno smo detaljno razradili je to tema od posebnog značenja za povijest Hrvatske. U razradi iste vodili smo se suvremenim metodičkim rješenjima i pedagoškim pristupima koji su u posljednjim desetljećima postali standard struke. Nije jasno zašto je dozvoljeno, čak i poželjno primjenjivati principe multiperspektivnosti i poticanja na raspravu i stvaranje vlastitog mišljenja na teme starije povijesti, dok se u temama koje se tiču raspada Jugoslavije i Domovinskog rata ti principi smatraju nedopuštenima, požalili su se autori.
Smatraju da se takvim ‘ograničenim pristupima narušava dostojanstvo teme Domovinskog rata u okviru pluralističke demokracije 21. stoljeća kakvom Hrvatska teži posljednjih tridesetak godina’. Naposljetku, autori od MZO-a traže detaljno indeksiranje većeg broja primjedbi na sadržaj udžbenika koje je MZO- navodno primilo te žele doznati i na koji je način AZOO obradilo te pritužbe.
– Prema Zakonu o pravu na pristup informacijama tražimo od Ministarstva znanosti i obrazovanja detaljno obrazloženje rješenja o brisanju udžbenika Zašto je povijest važna? 4′ iz Kataloga odobrenih udžbenika, zaključeno je u pismu kojeg potpisuju autori Miljenko Hajdarović, Vedran Ristić i Nikica Torbica.
Podsjetimo, ranije smo razgovarali i s Janom Sclaunich, ravnateljicom Prve riječke hrvatske gimnazije te Suzanom Poropat-Božac, ravnateljicom Gimnazije i strukovne škole Jurja Dobrile u Pazinu. U obje se je škole koristio ovaj udžbenik, a zbog svega sada moraju nabavljati novi. MZO će školama refundirati sredstva, ali ravnateljice su razočarane postupanjem odgovornih.
