Bili smo na Islamskom vjeronauku, doznali srednjoškolska iskušenja vjere: ‘Zabrana alkohola mi ima smisla’
Islamski vjeronauk u Zagrebu svake subote i nedjelje sluša 105 srednjoškolaca po 60 minuta. Posjetili smo Islamski centar Zagreb gdje nam je maturantica Amna Hekić navela kako je u osnovnoj školi imala neugodnosti zbog svoje vjere, ali da je ekipa u njenoj VII. gimnaziji puno zrelija. Istaknula je i kako posti tijekom Ramazana od 12. godine te joj je to pomoglo suosjećati s onima koji nemaju, ali testira njenu vlastitu izdržljivost i spremnost ispuniti ciljeve. Vjeroučitelj i zamjenik glavnog zagrebačkog imama Mersad Kreštić je istaknuo da je sretan što sve više nemuslimanskih učenika i studenata posjećuje islamske centre, dok se muslimanske učenike također potiče na posjetu drugim vjerskim institucijama. Naveo je da se tako uklanjanju zablude o religijama i obogaćuje znanje o drugim kulturama.
Galerija 10 Fotografija
Otvori
Iako pretežno katolička, Hrvatska je sekularna država gdje se jamči pravo na slobodu i religiju. Na tom tragu, vikendi u džamiji i tamošnjem Islamskom centru Zagreb prolaze živahno, okupljanjem vjernika ove najmlađe od tri najpoznatije ‘Abrahamske religije’, uz judaizam i kršćanstvo. Srednjoškolci u popodnevnim satima subote i nedjelje imaju Islamski vjeronauk. Nastava im traje 60 minuta, nakon čega se dalje druže uz ćevape u restoranu u sklopu Islamskog centra.
Dok u gradovima poput Pule ili Rijeke srednjoškolci islamske vjeroispovijesti mogu slušati Islamski vjeronauk u školama, u Zagrebu je ta opcija dostupna samo u ponekim osnovnim školama. Islamski vjeroučitelj, odnosno ‘mualim’, ujedno i zamjenik glavnog zagrebačkog imama, Mersad Kreštić, pojasnio je da većina zagrebačkih srednjih škola ima samo dva ili tri učenika islamske vjere pa onda oni dolaze na Vjeronauk u džamiju tijekom vikenda.
Prema Ugovoru između Islamske zajednice u Hrvatskoj i Vlade Republike Hrvatske o zajedničkom interesu iz 2002. godine, u školi mora biti najmanje sedam polaznika islamske vjeroispovijesti kako bi se formirala barem kombinirana grupa učenika različitih razreda.
Maturantica zbog vjere proživjela svašta, ali u srednjoj su učenici zreliji: ‘Uče nas da se ne sramimo toga što jesmo’
U Zagrebu Islamski vjeronauk sluša 105 srednjoškolskih učenika kojima predaje pet vjeroučitelja i vjeroučiteljica. Zanimljivo, 85 srednjoškolaca sluša Islamski vjeronauk za ocjenu u e-Dnevniku, čime su onda u svojim školama oslobođeni izbora između Etike ili Katoličkog vjeronauka. Među njima je i maturantica VII. gimnazije, Amna Hekić koja uživa reputaciju kao sjajan učenica koja se iskazala i na natjecanjima iz znanja Vjeronauka, kao i u radu s vrtićkim grupama i manjom djecom u džamiji gdje pomaže na nastavi svojim profesorima. U džamiji je pravilo da stariji i izvrsni učenici pomažu mlađima.
– U vrtićkoj dobi je nastava više bila na razini vjerskih pjesmica i prvenstveno smo učili o njegovanju međuljudskih odnosa. Da djeca nauče da, koliko god smo svi različiti, svi smo isti i da nema nikakve razlike ako ja kažem da sam muslimanka. Uče nas da se ne sramimo toga što jesmo. Potom u osnovnoj školi Jure Kaštelana na Savici nisam imala Vjeronauk do 5. razreda, a potom smo ga slušali u školi. No, bez obzira na to, dolazila sam na satove u džamiju gdje se družim s muslimanima koji razumiju kako mi je. U srednjoj sam jedina učenica koja je muslimanka. Drago mi je što dobivam ocjene za svoj Vjeronauk, iako u školi nemam gdje biti tijekom njihovog Vjeronauka ili Etike. Katkada odem u knjižnicu, ali volim ostati i često sam na satu katoličkog Vjeronauka. Zanima me kako se tamo tumači vjera te volim produbljivati svoje znanje, shvatiti kulturu koja me okružuje, opisala nam je Amna svoje dojmove s Islamskog vjeronauka, ali i u školi gdje njeni vršnjaci nisu iste vjere.
‘Znam što mi je zabranjeno, ali razumijem i zašto’
Amna dodaje da je ljudi nerijetko ispituju o njenoj religiji. Srećom, kaže nam, ne osjeća se diskriminirano ili izostavljeno od vršnjaka zbog vjerskih uvjerenja. Ne smeta joj ni odgovarati na njihova, ali i naša pitanja. Ističe da je sklona filozofiji pa o svojoj vjeri može pričati satima. Vršnjake najviše zanimaju teme vjerskih zabrana. Zašto muslimani ne jedu svinjetinu, ne piju alkohol ili se ne smiju tetovirati.
No, budimo iskreni, kršćanstvo možda koristi pokoju kap misnog vina uz hostiju, ali ne odobrava pijanstva i druge ovisnosti, pogotovo maloljetnika. Ipak, stječe se dojam kako mladi muslimani više poštuju propise uzornog ponašanja nego mladi katolici. Amna smatra kako joj se čini da njeni vršnjaci katoličke vjeroispovijesti ne poznaju toliko Bibliju i manje je čitaju u usporedbi koliko ona i njeni vršnjaci iste vjere čitaju Kuran.
– Ne želim nikoga time uvrijediti, ne znam ni ja sve o svojoj vjeri. No, jednostavno sam tijekom svih tih godina naučila podosta toga i znam što mi je zabranjeno, ali razumijem i zašto. Ima mi smisla zašto je alkohol zabranjen i kroz primjere vidim kako alkohol utječe na čovjeka i ne želim biti u toj situaciji. U osnovnoj sam zbog svoje vjere proživjela svašta, a u srednjoj hvala bogu nisam. Učenici su zreliji, imaju bolju sliku islama, a drago mi je i da njihova profesorica iz Vjeronauka razgovara sa mnom i pusti me da objasnim vjeru, komentirala je Amna kako je ljudi tretiraju s obzirom na pridržavanje vjerskih pravila koja mogu utjecati i na društveni život.
‘Najviše se razgovara s učenicima o njihovim problemima’
Iako u Zagrebu postoji i Islamska gimnazija dr. Ahmeda Smajlovića, naša sugovornica je istaknula da poznaje sve učenike u toj školi, ali se nije odlučila za nju jer je smatrala da će u svojoj srednjoj dobiti više prilika, dok o vjeri uči u džamiji. Temeljni cilj Islamskog vjeronauka, rekao nam je mualim Kreštić, je naučiti učenike da se u svakodnevnom životu pridržavaju pet dužnosti islama: isticanju svugdje i bilo gdje da su ‘muslimani koji vjeruju u jednog Boga i da je Muhamed posljednji božji prorok’, moljenje pet dnevnih molitvi, postiti mjesec dana jednom godišnje, izdvajanje za pomoć siromašnima te zadnja, jednom u životu obaviti hadž u Meku i Medinu.
Pritom naš sugovornik ističe da su odlazak na hodočašće i pomaganje potrebitima jednom godišnje dužnosti samo onih koji su imućni, dok je mjesec dana posta također dužnost samo onima koji su dovoljno zdravi da mogu to fizički izdržati. Upitan što se uči na Islamskom vjeronauku, Kreštić je istaknuo da ‘muslimanima u Kuranu nije ništa objavljeno što nije bilo objavljeno prijašnjim Božjim poslanicima i u prijašnjim Božjim objavama’.
– Navode se primjeri iz povijesti i primjeri iz života svih Božjih poslanika, kao i života Mojsijeve majke, Asije i Isusove majke ove majke Marije. Ove priče služe kako bi muslimani uzeli pouku iz njih za svakodnevni život i kako bi ojačali svoje vjerovanje. Na nastavi Islamskog vjeronauka se najviše razgovara s učenicima o njihovim problemima s kojima se oni susreću prakticirajući Islam u sredini u kojoj žive, rekao je Kreštić navodeći da su i njihovi učenici sudjelovali i u sedam parlaonicama s različitim temama vezanih uz islam s vjernicima srednjoškolcima iz Austrije, Slovenije, Srbije i BiH.
Brojni kršćani ne znaju da muslimani štuju Isusa kao proroka, ali ne vjeruju u sveto trojstvo
Maturantica Amna nam je pojasnila kako muslimani vjeruju da je Marija rodila Isusa bez dodira muškarca, te Isusa smatraju prorokom koji je radio čuda. No, navodi da brojni kršćani ne znaju da muslimani štuju Isusa kao proroka, ali ne vjeruju u sveto trojstvo. O tome joj je zanimljivo razgovarati sa prijateljima kršćanske vjere.
– Svaki prorok je imao svoje čudo, odnosno džizu, moć kojom su dokazivali da su proroci, kao što je Mojsije razdvojio Crveno more. Muhamedovo najveće čudo je bio upravo Kuran. Govorilo se da ako biste mogli skupiti sve ljude svijeta, filozofe, znanstvenike i kažete im da napišu nešto slično Kuranu, nitko to ne bi mogao napraviti. Možda bi moglo nešto slično jer svi razumijemo formu božjih knjiga, prije toga je bila i Biblija. No, Kuran je u smislu formiranja rečenica, strukture, nešto što je tada bilo bilo toliko novo, uzburkalo ljude i dovelo do ispitivanja svega da nitko danas ne bi tako nešto mogao dovesti na svijet. U Muhamedovom životopisu stoji i da kada bi se vratio kući nakon božje objave, ponavljao bi to u sebi kako se zadržala originalnost, da nijedna riječ ne bude promijenjena te nije promijenjena ni do danas. Zato postoje i hafizi, odnosno ‘čuvari’ koji znaju svako slovo Kurana i riječ. Da se ne daj bože nešto dogodi, svi hafizi svijeta bi se spojili kako bi napisali Kuran onakav kakav je, bez da se promijeni njegova riječ i smisao, pojasnila je Amna odnos svoje vjere prema vjerskim čudima i prorocima, uključujući i prema pokretaču islama.
Islamski profesori ne vode evidenciju koji učenici bili na misi
Upravo zadržavanje smisla i strukture Kurana onakvim kakvim ga je Muhamed predstavio vjernicima je i razlog zašto se muslimani i danas mole na arapskom jeziku, koji je specifičan po svojim posebnostima kao što su tri različita načina izgovaranja slova ‘k’. Iako su svi vjernici ove religije upoznati s arapskim jezikom, u Islamskoj gimnaziji, pojašanjava nam Amna, on se uči do te razine da ga njihovi učenici znaju fluentno govoriti. Iako je Amna upoznata s jezikom, priznaje nam da se ne bi baš uspjela potpuno snaći u arapskom kada bi išla u neku od zemalja gdje je on glavni jezik.
– Znam čitati arapski, ali ne znam ga baš pretjerano govoriti. Počela sam ga učitati u trećem razredu osnovne škole. Nisu mi dali ranije da ga učim, jer se smatra da tako mala djeca nisu u mogućnosti naučiti ni hrvatski, a ipak živimo u Hrvatskoj, prisjetila se Amna kako je teklo njeno jezično obrazovanje.
Dodala je da razumije ono što izgovara u sklopu molitvi, ali je navela i da se zna moliti na hrvatskoj jeziku. Na pitanje koliko je problematično ako netko, recimo zbog disleksije, ne može svladati molitve na arapskom, mualim Kreštić nam navodi kako to nije prepreka slušanju Islamskog vjeronauka. Dok će se brojni čitatelji sjetiti kako se na Katoličkom vjeronauku, pogotovo među krizmanicima, provjerava tko je bio na nedjeljnoj misli, zanimljivo je istaknuti da islamski profesori ne vode takve evidencije među svojim učenicima. Kako nam je pojasnio Kreštić, žele da mladi idu na muslimanska klanjanja zbog sebe, a ne zato što osjećaju obvezu radi ocjene. Iako je muslimanima važno da Kuran ostane sačuvan u izvornoj arapskoj formi nepromijenjenog smisla, prevodi se i na druge svjetske jezike.
– Kako bi praktično mogli izvesti molitvu (namaz), učenici moraju napamet naučiti tekst na arapskom koji se izgovara tijekom obavljanja molitve. Uz učenje teksta na arapskom vjeroučitelji pomažu polaznicima da nauče i značenje tog teksta kako bi se mogli što bolje unijeti u izvedbu molitve, jer je ona kod muslimana direktno obraćanja stvorenja svome Stvoritelju. Ako ima disleksičnih osoba oni svakako mogu prisustvovati nastavi. Bog nikoga ne opterećuje preko njegove mogućnosti. Nije na nama da takve osobe isključujemo s nastave, a sutra iz zajednice ili iz našeg društva. Ako netko ne može savladati tekst na arapskom, molitvu može obaviti na hrvatskom. Najbitniji je doživljaj molitve i samo naše unošenje u nju kao razgovor s Bogom, pojasnio nam je islamski vjeroučitelj.
Svakodnevni izazov: Stjecanje ugleda kod nemuslimanskih prijatelja
Na dan našeg posjeta, maturanti Islamskog vjeronauka su obrađivali temu ‘Moralne norme u islamu’. U udžbeniku smo vidjeli kako u sklopu ove lekcije sa svojom mualimom učenici uče temeljne pojmove etike (ahlaka) i morala (edeba), raspravljaju tko se najviše brine za njihov odgoj, može li vjernik biti bez morala, a nevjernik moralan. Udžbenik, između ostalog, navodi i da ‘islam čovjeku određuje konkretne upute koje treba slijediti, ali ostavlja i široko područje ljudskog života otvoreno čovjeku da primjenjuje principe islamskog morala kao vjernik kojem je podarena savjest i sposobnost rasuđivanja’.
Dok muslimani imaju obveze koje su dužni izvršiti prema samima sebi i bližnjima te prema Bogu, Kreštić je svjestan da prakticiranje islama u Hrvatskoj ima svoje izazove. Primjerice s dnevnim molitvama koje nije uvijek lako izvesti u državi čija je rutina ipak podređena kalendaru i rasporedu judeokršćanske tradicije. Vjeroučitelj navodi kako muslimani razmišljaju kako steći ugled kod nemuslimanskih prijatelja da bi im se omogućila molitva kad su u gostima.
– Kada naši ljudi odu na razgovor za posao i kažu da trebaju 10 minuta molitvu, ljudi ih doživljavaju pogrešno, kao neke fundamentaliste, misle da će im stvarati probleme. Kod mlađih muslimana je danas praksa da se prvo dokažu kao čestiti i radišni radnici i kroz upoznavanje sa svojim kolegama na poslu dobiju mogućnost obavljanja molitve. Da to ne zlorabe, ili da je obave tijekom pauze te ostanu onoliko koliko su vremena koristili za nju, pojasnio je mualim.
Uz islam se vežu i percepcije kako žene moraju biti pokrivene, ali naša sugovornica Amna nije bila. Neke druge djevojke i žene koje smo susreli u džamiji su bile pokrivene, ali kako nam je Amna objasnila, bitno je da odjeća djevojki ne bude izazovna. U ruksaku je nosila i hidžab koji ne pokriva lice već samo kosu i glavu te navodi da ga nosi kada ide na molitvu ili na predavanja Islamskog vjeronauka. No, iako je razmišljala o tome da se prekriva i u svakodnevnom životu, objašnjava nam da je to velika obveza koje se onda mora pridržavati te smatra da ipak nije spremna na taj korak.
‘Ne mogu remetiti nastavu pa reći ‘idem se moliti’, niti to ne radim’
Upitana o islamskim dužnostima, navela je da bi otišla na hodočašće u Medinu kada bi mogla, ali da zbog ekonomske situacije to ne može napraviti pa se od nje to ni ne očekuje. No, Amna zato redovno obavlja molitve te pojašnjava kako osobno usklađuje očekivanja vjere sa životom jedne srednjoškolke.
– Ne mogu remetiti nastavu pa reći ‘idem se moliti’ niti to ne radim, već to mogu nadoknaditi kod kuće. Ujutro ustajem ranije, pomolim se, odem u školu i opet se pomolim kada se vratim. Molitve se dijele na sunnete i na farze. Sunnet je prakticirao Muhamed koji nam je uzor, ali oni se mole po želji. Farz je obvezna molitva ujutro i navečer i njih napravim, pojasnila je Amna.
Na kraju dana nam govori da smatra važnim da se drugi učenici muslimani ne srame svoje vjere i da ne misle da će svijet propasti ako ih netko ne prihvati. Iako nije imućna za ispunjenje obveza hodočašća, s ponosom ističe da od 12. godine posti na Ramazan kada muslimani mjesec dana ništa ne piju ni jedu tijekom dana. U tom razdoblju imaju samo dva jela: ranojutarnji sehur te kasnovečernji iftar. Osim što ovim postom ispunjava islamsku obvezu, navodi da je to čini boljom osobom.
– Time razumijem kako je to kada netko nema ili ima pred sobom, a ne može. Meni je to u redu jer znam da ću poslije posta imati dovoljno sredstava da se nahranim, ali shvatim i da ima ljudi koji nemaju tu mogućnost te me to potiče da dam nekome u potrebi. Ljudima nije jasno zašto to prakticiramo, ali to je prvenstveno jako zdravo za metabolizam, testira izdržljivost i hoću li nešto napraviti ako sam si nešto zadala. Teško je to na početku i moram se pripremiti prije Ramazana jer znam da će bez hrane i pića boljeti glava i trbuh. No, drago mi je što imam tu sliku i što će mi zauvijek ostati zacrtana, vedro je navela maturantica Amna.
Važnost institucionalnog islamskog obrazovanja: ‘Stoljećima imamo zajednički život’
U džamiji smo vidjeli i da se lokalna islamska zajednica bavi humanitarnim radom, što uključuje i skupljanje donacija za pomaganje izbjeglicama iz islamskih zemalja koje smo isto vidjeli da sudjeluju u aktivnostima ove institucije. Iako je diljem Europe pa i u Hrvatskoj, zbog dolaska izbjeglica prisutna islamofobija, naš sugovornik se prisjetio da se ona osjetila nakon terorističkih napada 11. rujna.
Ipak, veseli ga što je razumijevanje islama na visokom nivou, a vjersko obrazovanje o ovoj religiji institucionalizirano. Kreštić se prisjetio i da su se neke profesorice u jednoj osnovnoj školi u kojoj je radio bojale mu pristupiti jer su imale pogrešnu sliku o islamu. No, kasnije, kad su vidjele kakav je kao osoba, poželjele su bolje upoznati njegovu vjeru.
– U islamskim centrima iz godine u godinu imamo sve više posjeta grupa iz osnovnih i srednjih škola te fakulteta i drago mi je da djeca time dobivaju pravu školu o islamu. Neznanje i neupućenost u ono o čemu pišemo, govorimo ili radimo je čovjekov najveći neprijatelj. Pogrešne informacije o islamu i muslimanima nažalost sa sobom donose i neke neshvatljive situacije za učenike muslimane. Najveći zadatak polaznika nastave Islamskog vjeronauka jeste da kroz svoj život prakticira islam onakvim kakvim on zaista i jest kako bi kod drugih srušio sve one predrasude kojih ima. Ali, hvala Bogu, u daleko manjem broju nego onima koji pokazuju veliko poštovanje i respekt prema polaznicima nastave Islamskog vjeronauka, kao i svim muslimanima, a posebno prema nama autohtonim muslimanima iz Europe s kojima već stoljećima imamo zajednički život i dobro poznajemo vjerske običaje svih nas koji živimo na ovim područjima Europe, zaključio zamjenik glavnog zagrebačkog imama.
