Posjetili smo školu u koju je išao Ruđer Bošković, učenici ponosni: ‘Uvijek je tražio svoj put’
Istaknuti znanstvenik Ruđer Bošković prije stjecanja svjetske slave školovao se u Dubrovniku. Nekadašnja isusovačka gimnazija u Dubrovniku, koju smo nedavno posjetili, danas nosi njegovo ime. Profesori i učenici su ponosni na povijest ove škole, a Boškovićeva svestranost jedan im je od glavnih motivacija u školovanju i radu.
Galerija 14 Fotografija
Otvori
Ako ste završili bilo kakav STEM studij i želite imati znanstvenu karijeru u Hrvatskoj, moguće je da ciljate na neki posao na Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu. Mogli bismo otići toliko daleko pa reći da se radi o ‘Einsteinu iz Dubrovnika’. Ovaj velikan iz 18-stoljeća pamti se u rodnom mu gradu kao isusovačkog svećenika te istaknutog matematičara i fizičara. Bio je također i astronom i geodet. No, Ruđer Bošković se bavio i društvenim pitanjima, kao dubrovački diplomat, pjesnik i filozof.
Ako sretno sletite u Dubrovnik, sletjeli ste upravo u zračnu luku koja nosi njegov naziv. No, ako vas zanima gdje se ovaj veliki um školovao, morat ćete otići u Stari grad, uspeti se stepenicama koje je serija Game of Thrones ovjekovječila u čuvenoj sceni hoda srama i uspeti se sve do Poljane Ruđera Boškovića. Tamo se nalazi mala crkvica, ali i kuća Biskupijske klasične gimnazije Ruđera Boškovića s pravom javnosti.
Ova privatna katolička škola smjestila se u zgradi Gramatičke škole koja djeluje još od 1333. godine. Od 15. stoljeća je postala gimnazija, mijenjajući ruke između Dominikanaca i Isusovaca. Sama zgrada je oštećena u potresu 1667. godine, te se njena gradnja nakon potresa dovršila tek 1696. godine. Još su poneki dodaci dodani u prvoj polovici 18. stoljeća, dakle u vremenu, kada se tamo školovao i sam Bošković. Prilikom našeg redakcijskog posjeta Dubrovniku odlučili smo posjetiti i ovu školu.
Škola hrvatskog velikana: Odgovornost prema povijesti, znanosti i crkvenom poslanju
U školi smo doznali i da se čuva jedan od učeničkih stolova iz razdoblja Boškovićevog školovanja. No, ravnatelj Tomislav Sikavica, nije uspio naći ključ prostorije gdje se stol nalazi. Kako je rekao nada se da će se uskoro taj stol restaurirati, a sama zgrada škole podrobnije obnoviti. Duh Boškovića živi u učionicama i školskim hodnicima gdje možete vidjeti bistu velikog znanstvenika te plakate koji govore o njegovom životu. Sam Sikavica nam je naveo da je na čelo škole zasjeo prvog rujna 2023. godine. U svom kratkom mandatu, činjenicu da je ravnatelj škole u kojoj se školovao ovaj hrvatski velikan, ocijenio je prije svega obvezujućom.
– U prvom je redu tu odgovornost prema učenicima koji su nam povjereni, njihovim roditeljima, a onda prema povijesti, znanosti. Ali i našem crkvenom poslanju jer smo biskupijska škola i svemu što su u ovo ugradili Isusovci osnivači, rekao je Sikavica.
S obzirom na vjersku ulogu škole, upravo im je kršćanstvo važan alat u rješavanju izazova koji imaju sve škole: pomoći učenicima da se pronađu. Sikavica je istaknuo da se u školi vode idejom da ‘vjera daje krila znanosti i drugim silama da bi ovaj život dao ploda’. Istaknuo je da smo ‘bez vjere robovi matematike, statistike’ te da tu nema perspektivu. I da tu nema perspektivu jer vjera daje nadu, ali i ljubav’.
– Vjera daje nadu, a u konačnici i ono od čega svi živimo. To je ljubav, naglasio je Sikavica.
Nije se zaustavljao usprkos poteškoćama i nerazumijevanju
Govoreći o samom Boškoviću, Sikavici osobno je kod bivšeg učenika ove škole najimpresivnija njegova svestranost. Tu je zanimljivo podsjetiti i da se danas učenicima često nudi ili/ili opcija: STEM područja ili društvene i humanističke znanosti. No, Bošković se dobro snalazio u svim područjima. Toga su u ovoj gimnaziji itekako svjesni.
– Bošković je bio formiran za svećenika, a kroz to je otkrivao mnoga druga područja, gdje je mogao dati svoj doprinos. Nije se zaustavljao, iako se susretao s poteškoćama i nerazumijevanjem. Ali on je davao sebe za ono u što je vjerovao i to me najviše motivira kod njegovog života. Mislim da mi kao nastavnici i gimnazija upravo imamo zadaću učenicima dati cjeloviti integralni pristup i humanističkim i prirodnim znanostima. Na taj način im dajemo podršku tamo gdje oni vide sebe. Znamo da se kroz srednju školu njihove želje uvijek mogu promijeniti te mogu završiti na nekom trećem području. Ali, bitno ih je podržati i kao katolička škola vjerujemo da Bog daje smisao životu, istaknuo je Sikavica.
Jedna od nastavnica koji pomažu učenicima je i Marija Marušić-Čizmić, profesorica grčkog jezika i povijesti. Tijekom našeg razgovora početkom ožujka, još su se čekali završetci županijskih natjecanja. Ali, ova nastavnica je jako ponosna na uspjehe generacija na raznim natjecanjima prošlih godina.
– Lani smo imali izvrsne rezultate iz matematike. Dobili smo i Oskara znanja iz grčkog i latinskog jezika, prisjetila se Marušić-Čizmić.
Uzor učenicima: Bilo zbog inženjerstva ili latinizma
Sami učenici također su ponosni što pohađaju školu u koju je išao Ruđer Bošković. U razgovoru su se prisjetili da su za Ruđera Boškovića čuli odmalena. U svakodnevnom radu u školi, kažu, ne obasipa ih se time, ali ipak su dobro svjesni povijesnog značaja ovog Dubrovčanina i škole koju pohađaju. Osim po školi, učenici su nas proveli po cijelom Starom gradu pokazujući detalje vezane uz Boškovića.
Galerija 4 Fotografija
Otvori
Uveli su nas u Dubrovačku katedralu i pokazali ploču koja mu je dignuta kao istaknutim Dubrovčanima. Objasnili su nam da je ovdje navodno sahranjeno i njegovo srce. Sam Bošković, unatoč svojoj velikoj želji, nije preminuo u Dubrovniku. No, u Dubrovniku, u Franjevačkoj crkvi, počivaju njegovi otac i majka, sestra Anica, istaknuta pjesnikinja te Ruđerova braća. Neizostavno je bilo kratko zastati i kod Boškovićeve rodne kuće. Danas je u privatnom vlasništvu, ali svaki prolaznik uskim ulicama Dubrovnika će je primijetiti ako digne pogled i primijeti tablu dignutu u čast velikom fizičaru.
– Meni je bio zanimljiv inženjerski dio njegovog znanstvenog puta. On je i osmislio rješenje za kupolu Bazilike sv. Petra u Rimu koja je bila u jako lošem stanju i trebala se urušiti. No, papa ga je pozvao da osmisli i izračuna kako popraviti kupolu te je zaslužan da je ona danas i dalje u Rimu. Također ga je Marija Terezija zadužila da obnovi kupolu Carske knjižnice. Bilo mi je zanimljivo i da je u sklopu Isusovačkog samostana u Milanu otvorio vlastitu zvjezdarnicu i izrađivao vlastite instrumente za promatranje zvijezda i nebeskih tijela. Uvijek je tražio svoj put u ljudskoj povijesti, pričao nam je o Ruđeru maturant Ivan.
Razgovarali smo i s dvoje učenika, Ivom i Pjerom koji su prošle godine pripremili jedan projekt vezano uz PET scana, te povezivanja nuklearne energije i medicine. Projekt su, s još dvoje svojih kolega, predstavili u Budimpešti prošle godine na natjecanju iz nuklearne fizike. No, ujedno su iskoristili priliku da i drugim učenicima tamo predstave svoju školu te sam lik i djelo Ruđera Boškovića. Praktički svi učenici ove gimnazije koje smo susreli su rekli da žele studirati medicinu ili možda nešto na zagrebačkom Fakultetu elektrotehnike i računarstva. Na upit bi li netko možda htio biti povjesničar, uz salve smijeha nam je jedan učenik odvratio s ‘ne d’o Bog’. No, jednoj je učenici zanimljiv Bošković i kao ‘društvenjak’. Tako je jedna učenica istaknula da je Bošković pokrenuo istraživanje lokacije Troje i prvi napomenuo da nije na mjestu gdje se ranije mislilo.
– Iako je Ruđer Bošković u fizici i matematici napravio prestižna otkrića važno je naglasiti da je bio jako važan u humanističkim znanostima. Bio je latinist, napisao je više od pet i pol tisuća latinskih stihova u 25 godina stvaranja, što nam pokazuje ispreplitanje tih prirodnih i humanističkih znanosti, da se mogu istovjetno razvijat i nadopunjavat, rekla je još jedna učenica, ove gimnazije, Andrea.
‘Svugdje moramo biti barem osnovno educirani’
Svi učenici ove škole se slažu da vjera i znanost mogu ići zajedno. Jedna učenica je konkretno objasnila da se znanost bavi kako nešto funkcionira, a vjera zašto nešto postoji. Sam Bošković je svoju značajnu karijeru napravio izvan Dubrovnika, a tijekom razgleda grada neki od učenika su nam rekli da im je žao što će morati otići iz Dubrovnika ako se žele baviti znanost, ciljajući na studije u Zagrebu.
U svakom slučaju, čini se da će im Bošković ostati na umu kao jedan vrijedni uzor. Osoba koja se kroz čitav život trudila, imala znatiželju i uvijek gledao što sve može istražiti, neovisno o kojem je području riječ.
– Mislim da čovjek treba donekle biti svestran da bi razumjeli sve što se događa oko nas. To je neki cilj, razumjeti događaje oko nas u bilo kojem kontekstu. U svakom području moramo biti barem osnovno educirani, zaključio je učenik Marijan.
