Čistačice na ulazu škola doživljavaju strahote: Prijetio bombom, a onda donio Biblije za ispriku
Zamislite da vam netko dođe na radno mjesto i prijeti da će baciti bombu. Zamislite da vam netko uđe u dvorište i kada mu kažete da ne može tu biti, on vam kaže da će vas ubiti. Ovakve i slične scenarije povremeno doživljavaju čistačice škola koje dio svoje smjene moraju provesti na porti. Svoja iskustva s nama su podijelile dvije čistačice iz zagrebačkih osnovnih škola. Osim toga, ističu da im posao najviše otežava Ministarstvo obrazovanja koje ne odobrava novo zapošljavanje kada njihove kolegice odu u mirovinu ili daju otkaz.
Foto: Canva
Nezapamćena tragedija koja se dogodila u Osnovnoj školi Prečko otvorila je mnoga pitanja o sigurnosti škola. Iako policija nije objavila nikakve službene informacije, ministar Radovan Fuchs rekao je kako su vrata škole bila otključana i da je napadač ‘najnormalnije ušao’. Od danas je na ulazu škole postavljen zaštitar, a to zazivaju i mnoge druge škole i roditelji učenika.
I dok su neki od nas još kao učenici dežurali na ulazima škola, toga danas više nema. Tu su ulogu preuzele primarno čistačice, ali i domari škola. No, unatoč tome, mnogi se svakodnevno suočavaju sa situacijama u kojima se u škole ulazi bez ‘dobar dan’. Najčešće su to roditelji, ali dogodi se i da u školu uđe potpuno nepoznata osoba iako je na porti bila spremačica i pokušala ju zaustaviti.
‘Kod nas se škola već sada zaključava, ali bi trebalo brave promijeniti’
Čistačice često doživljavaju i prijetnje ako nekome ne dozvole ulazak u školu. Svoja iskustva su nam ispričale čistačice dviju zagrebačkih osnovnih škola – Vesna Gusković iz Osnovne škole Petra Preradovića i Snježana Pečenec.
iz Osnovne škole Jordanovac, odnosno Područne škole Kozjak. Od prijetnji s bombama pa do prijetnji ubojstvom – sve to su doživjele samo zato što su radile svoj posao.
– I mi smo u našoj školi na porti. Dežura se u smjenama ujutro, domar je dio smjene dok mi čistimo u i oko škole, a onda se mijenjamo na porti tijekom dana jer moramo imati i gablec nekada. Uvijek bude netko na porti u našoj školi, ali dogodi se, kao i u svakoj školi, da u nekom trenutku ta porta bude prazna. Zašto? Zato jer te pozovu da je netko pao, netko je nešto prolio, nekome se nešto dogodilo, ti moraš uskočiti i pomoći. Bila ja ili domar. I u nekom trenutku se dogodi da škola na porti nema nikoga. Kod nas se škola već sada zaključava, ali po mom mišljenju bi trebalo brave promijeniti. Ne da imaju kvaku da mogu ući kako i kada hoću, nego treba biti ona kugla izvana, govori nam čistačica Gusković koja radi u svojoj školi već 18 godina.
Vrata koja imaju kuglu izvana funkcioniraju tako da, kada se zatvore, ne mogu se otvoriti izvana, već samo iznutra kada se pritisne kvaka ili poluga.
‘Jedan roditelj je rekao da će baciti bombu. Drugi dan nam je za ispriku poklonio Biblije’
Ispričala nam je kako često ne mogu zaustaviti roditelje da ulaze u školu kako im se prohtije. Često ih na porti znaju ignorirati ili im odgovoriti da ‘tko su one da njima zabrane ulaz’. Uz to, roditelji su njenim kolegicama više puta prijetili jer ih nisu pustili u školu te je jednom morala intervenirati i policija.
– Jednom prilikom su kolegice radile popodne i zaključale su se u školu jer je jedan roditelj, u osam navečer, došao i vikao na njih da gdje je ravnatelj i tajnik, da on mora s nekime razgovarati odmah jer je njegovo dijete netko u školi maltretirao. I na kraju su pozvale policiju koja ga je smirila i odvela od škole. Drugi slučaj je još gori. Jedan roditelj je došao do škole i rekao je da će baciti bombu. Drugi dan se došao ispričati i za ispriku nam je poklonio Biblije. To su dvije konkretne situacije, ali ima i usputnih situacija koje doživljavamo svaki dan, ispričala nam je čistačica Gusković.
‘Nema novaca da se zaposli jedna spremačica, a oni bi sada zapošljavali zaštitare. O čemu pričaju?’
Smatra da, ako se roditeljima ne može objasniti da ne mogu samo tako ulaziti u školu, kako će se zaustaviti neka osoba koja je naumila nekome nauditi. Komentirala je i ideju da se u sve škole uvedu zaštitari.
– Ja ne znam bi li zaštitar tu što mogao pomoći. Da su domar ili spremačica bili na porti u OŠ Prečko, takvom čovjeku koji ulazi unutra s nekim naumom neće smetati niti zaštitar, niti spremačica niti domar. A što ja mogu kao spremačica? Da ga metlom klepnem? Puno ljudi je sada nezadovoljno, ali ja sam najviše nezadovoljna Ministarstvom obrazovanja. Jer nam ne dozvoljavaju zapošljavanje. Imamo zabranu zapošljavanja spremačica, odnosno tehničkog osoblja, a nas ima premalo da bi obavljali ovo što moramo obavljati. Nas je sada četiri u školi. Do prije godinu dana nas je uvijek bilo pet, a onda je kolegica otišla i od onda ne možemo dobiti spremačicu da se zaposli jer su nam obrazložili da nam je zabranjeno i da za to nema novaca u proračunu. Da nema novaca da se zaposli jedna spremačica. A oni bi sada zapošljavali zaštitare. O čemu pričaju?, zapitala se čistačica Gusković.
‘Mi svaki dan tjeramo nekoga ispred škole’
Njena kolegica iz Područne škole Kozjak, koja taj posao radi već 12 godina, dijeli isto mišljenje kada su u pitanju zaštitari na ulazima škola. Njena škola ima oko 100 učenika, ali nemaju portu na ulazu u školu, tako da ne zna gdje bi zaštitar uopće mogao biti.
– Ja imam 700 i nešto kvadrata unutarnjeg prostora koji ja moram počistiti u sat i pol jer sam na pola radnog vremena kao ispomoć u kuhinji. I još paralelno moram paziti tko ulazi u školu i dolaziti otvarati i zatvarati vrata. Mi nemamo portu nego ja na mobitelu na kameri vidim tko je pred vratima i onda dolazim po potrebi. Imamo onu kuglu izvana, ali to ne znači ništa jer nakon moje smjene, dakle nakon dva sata, vrata moraju biti otključana. U školu tada ulazi i izlazi tko hoće, a u boravku su učiteljice same s djecom. Imamo i sjenicu ispred u dvorištu škole i ondje se često okupljaju delikventi. Mi svaki dan tjeramo nekoga ispred škole. U našem slučaju, trebala bi biti dva zaštitara u dvije smjene. Zar nije onda jednostavnije zaposliti još jednu spremačicu koja bi bila popodne. Jer taj zaštitar neće ništa drugo napraviti nego što bi to ja ili druga spremačica, rekla je čistačica Pečenec.
‘Rekao mi je – tebe ću prvu ubiti’
I ona nam je ispričala kako neki roditelji ulaze bez ikakvog pitanja i da im se ništa ne smije reći jer, eto, oni moraju ući. Nabrojala je i s kakvim se neugodnim situacijama susrela kada su u pitanju ljudi koji nisu roditelji, a ulaze u školi i u dvorište.
– Imala sam jednom incident kada nismo još imali zaključavanje škole. Ušao je čovjek u školu i ravno u WC. I nije ga bilo 15 minuta pa sam ušla unutra i pitala sam ga je li dobro. Nikakav odgovor nisam dobila i tek kad je izašao iz WC-a sam ga ulovila i pitala ga tko je on, na mene se izderao da što ja hoću da on ima pravo ući ako mu se piša. To nije bio roditelj učenika, nego potpuni stranac. Samo se je izvikao na mene i svi smo gledali u šoku da se to dogodilo. Imali smo jednog čovjeka koji je sjedio u sjenici u dvorištu škole koji je pio i pušio i kada ga je profesor došao zamoliti da se makne, izderao se na njega. A dok sam ja jednom učeniku, koji nije iz naše škole, došla reći da ne može tu sjediti rekao mi je – ‘tebe ću prvu ubiti’, govori nam Pečenec.
‘Meni su ta djeca sve. Kad oni mene zagrle, kad oni viču teta Snježana. To je neopisivo’
Nakon što je prije četiri godine njena kolegica otišla, ostala je sama. Iako je ravnatelj više puta slao zahtjev te je čak i ona osobno otišla u Ministarstvo, nije im odobreno novo zapošljavanje.
– Ja sam u svojoj školi sama u jednoj smjeni, a imamo 94 djece i 4 učiteljice i koje poslije 2 sata kad ja odem one ostaju same s djecom. One moraju odijeliti užinu i suđe ostaviti meni na pultu za drugi dan. Oni se vade na kvadraturu. A ja pauzu za gablec ni nemam jer nemam vremena, uvijek nešto treba odraditi. Ja sam i čistačica, i domar, i portir i pomoćni radnik u kuhinji. Ali nije mi teško raditi samo zbog te djece. Meni su ta djeca sve. Kad oni mene zagrle, kad oni viču teta Snježana. To je neopisivo. To treba doživjeti. I sam ravnatelj je rekao da ja imam poseban odnos s djecom jer znam koliko njima znači pažnja, koliko im znači da ih netko utješi, poručila je čistačica Pečenec.
