Dekan koji se ne boji otkaza: Od studenta do radnika treba 10 godina i puno novaca
Dekan splitskog Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije, prof. dr. sc. Alen Harapin je nakon štrajka prosvjetara poslao javno pismo ministru obrazovanja Željku Jovanoviću. Naime dekan Harapin je na izjave ministra da će ravnatelji srednjih škola, ali i dekani fakulteta morati popisati sve štrajkaše odgovorio da mu jedino može poslati fotografije štrajka, jer slika vrijedi više od tisuću riječi. Upitali smo dekana kakav je njegov stav oko djelovanja Vlade, te što misli o investiranju u obrazovanje naših studenata i učenika.
U pismu koje je dekan splitske Građevine, Alen Harapin poslao ministru Željku Jovanoviću, stoji dekanov stav kojim je stao uz bok svim prosvjetarima za bolje uvjete zaposlenih u školstvu i visokom obrazovanju. Čak i pod cijenu ostavke, jer je na kraju svog pisma poručio da ‘ako ministar želi moj odstup s mjesta dekana, ima ga.’
Novac koji se troši na studente je jednostavna računica
Provjerili smo s dekanom Građevine u Splitu kako je došao do iznosa od 250 tisuća kuna koji država potroši za jednog studenta tijekom pet godina obrazovanja, te što misli gdje Vlada u svojim postupcima griješi.
Iznos od 250 tisuća kuna koji je dekan Harapin naveo kao onaj koji se troši iz državnog proračuna za jednog studenta tijekom njegova školovanja, zapravo je prilično jednostavan izračun. Naime, dekan je godišnji budžet fakulteta podijelio s brojem studenata koji polazi faks te pomnožio s pet, odnosno brojem godina trajanja studija. Na taj način došao je do brojke od 250 tisuća kuna, no napomenuo je da u taj iznos onda ulaze svi rashodi, poput troška hladnog pogona, terenske nastave ili pak plaća suradnika.
Obrazovanje je dugoročna, ali isplativa investicija
U svom otvorenom dopisu Jovanoviću, Harapin je pokušao objasniti kako u narodu vlada loše mišljenje da su nastavnici preplaćeni, a da je novac koji se usmjerava prema obrazovnim institucijama zapravo direktan trošak i udar na državni proračun.
– Da su naši mladi išli raditi nakon srednje škole, onda bi taj novac namijenjen za njihovo obrazovanje ostao u proračunu i preusmjerio bi se negdje drugdje. Međutim naši studenti i učenici kao i ljudi koji ih podučavaju nisu trošak, već investicija za nove radne snage, objašnjava Harapin.
Istina je kako je svaki student dugoročna investicija za državu, jer se prvo obrazuje pet godina, a ‘kad izađe s fakulteta još nije stručno usavršen’ , pa mu treba još nekoliko godina da postane isprofesionalizirani radnik. Međutim, za to treba strpljenja, što znači da je svako izdvajanje iz proračuna za studente jedna dugoročna investicija i za državu, ali i za same roditelje. Prestat će biti dugoročna investicija i postati dugoročan trošak u trenutku kad će ti mladi ljudi odlaziti ‘trbuhom za kruhom’ u inozemstvo.
Još ima ljudi na vlasti koji mogu nešto napraviti
Kao i mnogi prosvjetari, tako je i ovaj dekan svjestan da se potezi trenutne Vlade sastoje u krpanju rupa, a ne u usmjerenim strategijama.
– Vlada djeluje stihijski. Pobune im se prosvjetari, pa im daju pola božićnice. Pobune im se poljoprivrednici, pa interveniraju u cijenu mlijeka, objašnjava svoje viđenje Vladinog djelovanja.
Međutim, Harapin tvrdi da je on samo laik i da sam na mjestu vladajućih ne bi znao otkud početi raditi strategijske promjene. Svejedno smatra da još postoji ljudi na ovoj vlasti koji bi mogli krenuti s konkretnim ozbiljnim potezima, kad bi se samo htjeli ozbiljno pokrenuti.
