[Domaća zadaća] Miljenko Hajdarović: Zašto povijest učimo na način na koji se uči u školama?
Što je zapravo važno kada djeca u petom razredu krenu učiti povijest? Važno je da ih poučimo da se nekada drugačije živjelo i zašto je to bilo tako, da su određeni događaji i ljudi djelovali na svoju okolinu toliko da su mijenjali tijek događaja sve do današnjih dana. Uz to da se prošlost prikazuje na različite načine i kako povjesničari iz toga šarenila izvode zaključke.
Foto: srednja.hr| http://ss-cakovec.skole.hr
Odgovoriti na pitanje zašto učimo povijest na način na koji se trenutno uči u školama i nije tako jednostavno kao što se na prvi pogled čini. Prvo moramo obratiti pozornost na to „kako se uči u školama?“. Nije dobro generalizirati i reći da svi nastavnici rade na isti način. Metode rada su vrlo raznolike i vidljivo je da dobar dio nastavnika pokušava koristiti razne metode kako bi se prilagodili svojim učenicima ili materiji koju trenutno poučavaju. No, ipak još uvijek je važnije znati datum kada se nešto dogodilo ili biografiju neke osobe od toga zašto se to dogodilo i koje su posljedice. Najmanje se pažnje posvećuje pojašnjenju povjesničarskog “posla” odnosno kako raditi s izvorima, istraživati, stvarati i prezentirati kritički preispitane vlastite interpretacije.
Od uvođenja Povijesti kao nastavnog predmeta ono što se postepeno mijenjalo je u biti količina podataka, količina činjenica, koje su se morale upamtiti. Pogledamo li trenutno aktualne i propisane nastavne planove i programe (u osnovnim školama iz 2004. i u srednjim školama iz 1995.) količina „strogo propisanih“ činjenica i pojmova i nije toliko velika. Kako je onda moguće da se toliko toga mora naučiti? Možda bi mogli reći da su povjesničari sami sebe preozbiljno shvatili pa su od petog razreda pred djecu postavili zahtjeve koji u mnogo čemu nisu previše udaljenih od današnjih preddiplomskih studija povijesti. A opet kako se i ne bi ozbiljno shvatili kada se Povijest u bivšoj i sadašnjoj državi doživljavala kao alat za izgradnju određenog sustava vrijednosti zasnovanih na manjim ili većim nacionalnim mitovima. Što je zapravo važno kada djeca u petom razredu krenu učiti povijest? Važno je da ih poučimo da se nekada drugačije živjelo i zašto je to bilo tako, da su određeni događaji i ljudi djelovali na svoju okolinu toliko da su mijenjali tijek događaja sve do današnjih dana. Uz to da se prošlost prikazuje na različite načine i kako povjesničari iz toga šarenila izvode zaključke.
U toj prenaglašenoj potrebi za činjeničnim znanjem povjesničari su onda oblikovali još jedan relativno besmislen dio cijele priče. Svako proljeće održavaju se školska, županijska i naposljetku državno natjecanje iz povijesti. U čemu se zapravo natječu učenici koji sudjeluju? Natječu se u memoriranju podataka odnosno tko iz svih trenutno odobrenih udžbenika na tržištu može upamtiti što više podataka. Ispiti koje rješavaju ponekad izgledaju kao da su pisani tako da se traže i najsitnije fusnote. Potvrda toga je recimo da se u ovogodišnjim rješenjima pisalo da se neki odgovor može naći u udžbeniku određenog izdavača i to samo indirektno (što god to u biti značilo). Vrlo sličan koncept primjetan je i u Državnoj maturi iz povijesti.
Dio problema su i udžbenici odnosno njihovi autori i izdavači koji su postepeno u svoja izdanja uključivali sve više povijesnih ličnosti, događaja, godina i drugih materijala vodeći se idejom „neka se nađe“ odnosno ako bi slučajno drugi izdavač imao nešto što vi nemate postoji šansa za manjim postotkom u prodaji. Bojim se da novi udžbenici koje očekujemo već za eksperimentalno uvođenje ove jeseni neće biti značajan iskorak. Premda sudbina novog kurikuluma Povijesti još nije jasna predviđam da će udžbenici bili na pola puta između starog i novog.
Ostaje nam nada da će treća verzija Prijedloga kurikuluma nastavnog predmeta Povijest, nakon što je jedno vrijeme stajala na polici, dobiti zeleno svjetlo onih koji ga navodno recenziraju za HAZU. Tu postoji bojazan da akademski povjesničari neće shvatiti situaciju i vrijeme u kojem se nalaze, koji su izazovi poučavanja povijesti u 21. stoljeću i posebno dio koji se tiče metodike poučavanja povijesti u osnovnoj školi.
