Fijasko oko Škole za život: Ništa od evaluacije programa, analizu je prekinula – korona
Početkom školske godine 2018./2019. u eksperimentalni program Škole za život ušao je u 74 škole. I prije i poslije eksperimenta nizali su se mnogi problemi. Jedan od tih problema bilo je kašnjenje opreme poput tableta i laptopa čiju je narudžbu ‘odnio’ tajfun. Baš kao tajfun, pandemija koronavirusa koja je krenula u veljači 2020. ‘odnijela’ je analizu Škole za život. Odnosno, kako nam je potvrdilo Ministarstvo znanosti i obrazovanja, pandemija je zaustavila nastavak praćenja i evaluacije uvođenja novih kurikuluma i njihove primjene i to baš u trenutku frontalnog uvođenja kurikuluma. Jedini rezultati analize koji postoje odnose se na period od jedne godine i to u eksperimentalnoj fazi.
Foto: Pixabay | Screenshot YouTube
Kada se osmišljavao program Škole za život nitko nije mogao ni naslutiti s čime će se ta tzv. reforma suočiti. Osim brojnih problema koji su ju pratili još od eksperimentalne faze, jedan problem globalne razine koji je svima promijenio živote, Škola za život, u nekoj mjeri, nije mogla podnijeti – pandemiju koronavirusa. Kako su nam potvrdili iz Ministarstva znanosti i obrazovanja, pandemija se dogodila u trenutku frontalnog uvođenja kurikuluma što je poremetilo tijek praćenja i evaluacije tog programa.
– Iako je postojao plan za nastavak praćenja i evaluacije uvođenja novih kurikuluma i njihove primjene, pandemija COVID-19 zaustavila je navedeno ispitivanje. Naime, pandemija je izazvala iznimno snažne i nagle promjene u obrazovnom sustavu te je u istraživačkome smislu bilo nemoguće jasno razdvojiti utjecaj pandemije i uvođenja novih kurikuluma na odgojno-obrazovni proces jer su se odvijali istovremeno te bi bilo kakvi rezultati dobiveni evaluacijom bili nerelevantni, objasnili su nam iz MZO-a.
Postoje samo analize iz eksperimentalne faze koja je trajala godinu dana
Jedini rezultati analize koji postoje odnose se na period od jedne godine i to u eksperimentalnoj fazi programa koja se provodila školske godine 2018./2019. Kako naglašavaju iz MZO-a, eksperimentalni program Škole za život bio je ‘pomno praćen i evaluiran’ te je sve aktivnosti vezane uz taj dio koordiniralo Povjerenstvo za praćenje i vrednovanje na čelu s profesoricom Svjetlanom Kolić-Vehovec s Odsjeka za psihologiju Sveučilišta u Rijeci.
– Kako bi se obuhvatilo sve aspekte provedbe programa, u njegovo praćenje i vrednovanje bili su uključeni sljedeći dionici – partneri programa: inozemni stručnjaci u okviru projekta Podrška provedbi Cjelovite kurikularne reforme, koji su obuhvatili praćenje i vrednovanje i to u segmentima razumijevanje novih kurikuluma, utvrđivanje prepreka i pokretača koji utječu na provedbu kurikuluma, procjenu učeničkih i roditeljskih stavova o novom kurikulumu, vrednovanje uspješnosti politike kurikuluma i procjenu podrške učiteljima, nastavnicima i školama. Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja (Centar) koji je pratio ciljeve eksperimentalnog programa Škola za život u dva segmenta, postizanje kompetencija učenika u rješavanju problema i zadovoljstva učenika školom te motivacije njihovih nastavnika. Ministarstvo znanosti i obrazovanja uz potporu stručnjaka je pratilo i obuhvatilo kvalitativnu analizu podataka iz izvještaja mentorskog tima eksperimentalne provedbe i priloga učitelja, nastavnika i stručnih suradnika u online okruženju za edukaciju, nabrojali su iz MZO-a.
‘Pandemija COVID-19 usmjerila je odgojno-obrazovni proces u drugom smjeru’
Dodali su i kako je na kraju eksperimentalnog dijela projektni tim Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izradio objedinjeno izvješće o vrednovanjima eksperimentalnoga programa Škola za život u školskoj godini 2018./2019. koje je obuhvatilo sve gore navedene elemente vrednovanja u jednoj publikaciji. O toj publikaciji smo tada i pisali, a detalje možete pronaći na ovoj poveznici.
– Zaključci provedenih ispitivanja ukazuju na to da je provedba eksperimentalnog programa Škola za život pokazala brojne pozitivne promjene. U prvome redu, kod učenika, roditelja, učitelja, nastavnika i ravnatelja uključenih u program prevladavao je entuzijazam i dobro prihvaćanje započete reforme. Ispitivanja su također pokazala da je postojao prostor za daljnji napredak i poboljšanje. Međutim, u trenutku frontalnog uvođenja kurikuluma dogodila se pandemija COVID-19 koja je usmjerila odgojno-obrazovni proces u drugom smjeru, ističu iz MZO-a.
Eksperiment Škole za život zakazala je u ključnoj stvari – opremanju škola
No, rezultati tog eksperimentalnog dijela Škole za život pokazali su i u čemu je ta ‘reforma’ u tih godinu dana zakazala, odnosno bilo je nekoliko ključnih točaka za koje bi se moglo reći da su predstavljale izazov tijekom same provedbe. Ironično, jedna od tih točaka koja je ispala loša je bila – opremanje škola zbog čega se Škola za život zapravo i uvela na prvom mjestu – da se škole opreme.
– Iako je velik dio projektnih aktivnosti bio usmjeren na ovaj aspekt, škole ipak nisu bile u potpunosti zadovoljne. Primjerice, škole su dobile računala, ali imaju stare i dotrajale instalacije pa se opremu nije moglo koristiti. Dakle, ulaganjima u škole potrebno je pristupiti sustavno te raditi na cjelokupnoj infrastrukturi, a ne samo na pojedinim segmentima opremanja škola, rekli su nam iz MZO-a.
Druga stavka koja je bila problematična je komunikacija s roditeljima. Kako kažu iz MZO-a, roditelji su se požalili kako se s njima premalo komuniciralo i da ih je trebalo više uključiti u planiranje i donošenje odluka. Treća stvar koja je u eksperimentu zakazala, što još i tada bilo očito, odnosila se na kompetenciju rješavanja problema kod učenika.
– Radi se o kompetenciji čije je povećanje bilo postavljeno kao jedan od glavnih ciljeva eksperimentalnog programa. Ispitivanje koje je Nacionalni centar proveo pokazao je da su dobivene razine postignuća ispod očekivanih, objašnjavaju iz MZO-a.
Rezultati analize eksperimentalne faze pokazali kako su učitelji bili zadovoljni
Ispitivanja su pokazala i koliko su nastavnici koji su sudjelovali u eksperimentalnoj fazi Škole za život bili zadovoljni. Iz MZO-a tvrde kako je ‘kod svih utvrđen pozitivan stav i visoka motivacija za sudjelovanje u programu’, ali podsjećaju kako su to rezultati nastavnika iz 74 škole koje su sudjelovale u eksperimentu. Što se tiče učenika i njihovog iskustva sa Školom za život, ako je suditi prema reakcijama tijekom i nakon eksperimentalnog programa, nisu posebno oduševljeni.
Dapače, neki su čak i prosvjedovali zbog toga i tražili odgovore na određena pitanja, a ove godine su nam se i neki maturanti požalili kako im je Škola za život zapravo otežala školovanje. Podsjetimo, ciljevi eksperimentalnog programa Škole za život odnosili su se na same učenike i to na povećanje kompetencije rješavanja problema te povećanje zadovoljstva i motivacije vezanih za pohađanje nastave.
– Učenici su zadatke većinom procijenili zanimljivima, međutim isticali su da se ranije nisu susretali sa sličnim zadacima. Takav je nalaz bio u suprotnosti s izjavama učitelja i nastavnika koji su isticali da su koristili slične zadatke u nastavi. Opažene razine postignuća u rješavanju problema ukazuju na zaključak da je ona dominantno bila osnovne razine, a da je napredna razina bila najmanje zastupljena. To djelomično vodi k zaključku da su razine postignuća nešto niže od željenih. Međutim, na temelju dobivenih rezultata teško je donositi zaključke o učinkovitosti eksperimentalnoga programa zbog toga što nije bilo moguće provesti ispitivanja na kontrolnoj skupini učenika koji nisu bili uključeni u eksperimentalni program, poručili su iz MZO-a.
Na Školu za život ukupno je potrošeno više od 50 milijuna eura
Otkrili su nam i kako je ukupan iznos ulaganja koja se tiču CKR projekta i dodatnih ulaganja u podršku provedbi kurikularne reforme Škole za život iznosio 51.808.227 eura. Dobar dio tih novaca otišao je na milijunske isplate profesorima koji su radili na pripremi i uvođenju Škole za život. Uz to, stranice Škole za život koštale su skoro 50 tisuća kuna, a na njima se ništa ne objavljuje od srpnja 2020. godine.
Škola za život je bio projekt bivše ministrice Blaženke Divjak za koji je u srpnju 2019. nakon rezultata eksperimentalnog programa tvrdila kako se radi o preliminarnim rezultatima te da će se realni pokazatelji vidjeti tek za četiri godine. Prošle školske godine odzvonile su te četiri godine nakon kojih su rezultati trebali biti objavljeni. Na Školu za život su potrošeni milijuni, a rezultata nema, niti će ih biti. U nastavku podsjećamo što se sve s ovim fijaskom od ‘reforme’ dogodilo od 2018., kada se već dalo naslutiti kako neće završiti dobro, pa do danas kada je i službeno potvrđeno kako su novci bačeni u vjetar, a djeca su iz jedne reforme odmah uskočili u drugu – cjelodnevnu školu.
Druga polovica 2018.: Najava eksperimentalnog programa
Eksperimentalni program MZO-a Škola za život s provedbom je počeo s početkom školske godine 2018./2019. godine. Provodio se u prvim razredima gimnazija u svim nastavnim predmetima, u prvim razredima strukovnih četverogodišnjih škola u općeobrazovnim predmetima te u prvim i petim razredima osnovnih škola u nastavnim predmetima, a u sedmim razredima provodio se iz predmeta Biologije, Kemije i Fizike.
U eksperimentalni program na kraju su bile uključene 74 škole. Mijenjali su se kurikulumi kao i nastavne metode i metode vrednovanja, načini rada, udžbenici i nastavni materijali te okruženje za učenje u kojemu su se trebale primjenjivati više tehnologije. Nastavnici su trebali biti administrativno rasterećeni te su trebali imati veće mogućnosti za stručno usavršavanje. Prije nego što je nastavna godina 2018./2019. započela, već su se stvorili problemi oko uvođenja ovog eksperimenta – kasnila je izrada novih kurikuluma i udžbenika.
– Svim onim nevjernim Tomama koji su mislili da neće biti eksperimentalnih materijala, udžbenika za škole – bit će, za svaki predmet smo dobili iskaz interesa, a ono što me posebno veseli, najviše interesa je za matematiku, rekla je tadašnja resorna ministrica Divjak u travnju 2018.
Tri mjeseca prije uvođenja eksperimenta u škole, u lipnju 2018. MZO i dalje nije imao odgovore na konkretna pitanja koja su mahom postavljali roditelji i nastavnici. Pojavili su se i problemi s edukacijom nastavnika za Školu za život, a detalje o tome su nam tada ispričali sugovornici. Također, problem se stvorio i oko same izvedbe eksperimentalnog programa Škole za život jer se program na kraju uvelike razlikovao od inicijalno osmišljene i vođene Cjelovite kurikularne reforme.
Opremanje je kasnilo pa su u nekim školama roditelji su donosili stara računala kako bi se pokrili
Iako je Divjak u travnju tvrdila kako će materijali za eksperimentalni program biti spremni za početak iduće školske godine, u rujnu 2018. laptopi, tableti i udžbenici su ipak kasnili. U nekim školama roditelji su donosili stara računala kako bi se pokrili. Ali, ravnatelji čije su škole sudjelovale u eksperimentalnom programu Škole za život bili su entuzijastični, pogotovo nakon što su dobili mail bivše pomoćnice ministrice Lidije Kralj u kojemu su bile navedene mogućnosti plaćanja prekovremenog rada za profesore koji rade na tzv. reformi. Kako se navodilo u mailu, profesori iz projekta koji ih je prema najavama trebao rasteretiti, mogu raditi prekovremeno do maksimalno 15 posto ukupnog broja radnih sati u mjesecu.
Nadalje, eksperimentalni program Škole za život pratilo je i evaluiralo deseteročlano Povjerenstvo i to u sljedećem sastavu:
- Svjetlana Kolić-Vehovec, Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci, predsjednica Povjerenstva
- Helena Valečić, Ministarstvo znanosti i obrazovanja, zamjenica predsjednice
- Aleksandra Huić, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
- Žaklin Lukša, Gimnazija Josipa Slavenskog, Čakovec
- Ružica Vuk, Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb
- Dragica Vrgoč, Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih
- Ines Elezović, Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja
- Natalija Gjeri Robić, Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja
- Žarko Bošnjak, Agencija za odgoj i obrazovanje
- Claire Sinnema, Faculty of Education and Social Work, The University of Auckland, New Zealand.
Podsjetimo, posljednja inačica Akcijskog plana za provedbu Strategije obrazovanja predviđala je kako će evaluaciju eksperimenta vršiti, redom: ERS, stručna radna skupina za osnovnoškolski odgoj i obrazovanje, radne skupine, Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja, Agencija za odgoj i obrazovanje, visoka učilišta i javni znanstveni instituti. U Povjerenstvo nije bio imenovan niti jedan član tada aktualne Ekspertne radne skupine, kao niti jedan od članova stručne radne skupine koja je radila na Nacionalnom kurikulumu za osnovnoškolski odgoj i obrazovanje. Zanimljivo, u Povjerenstvo je bila imenovana Helena Valečić, inače iz Kabineta ministrice.
Ožujak 2019.: Nastavak eksperimentalnog programa po novim kurikulumima
Ministarstvo obrazovanja objavilo je u ožujku 2019. godine, kada je u tijeku bila školska godina 2018./2019. i eksperimentalni program Škole za život, javni poziv školama za daljnje sudjelovanje u eksperimentalnom programu. Na njega su se mogle prijaviti samo 74 škole koje su tijekom školske godine 2018./2019. sudjelovale u eksperimentu. Novost u eksperimentalnom programu je bila da će se nadalje provoditi po novim kurikulumima koji su bili usvojeni u siječnju i koji su se razlikovali od onih koji su u rujnu 2018. ušli u eksperimentalne škole.
– Eksperimentalni program će se provoditi prema donesenim kurikulumima koji su objavljeni u Narodnim novinama. Kada se donese kurikulum Povijesti škole će također raditi po njemu. I udžbenici za eksperimentalni program radit će se prema novim kurikulumima o čemu su nakladnici već informirani, rekli su nam tada iz Ministarstva.
Pojasnimo, u školskoj godini 2018./2019. eksperimentalni program koji se provodio u 74 škole provodio se po kurikulumima koji su tijekom 2018., nakon međunarodnih i domaćih recenzija, pripremljeni za eksperimentalni program. No, isti će učenici u drugoj godini eksperimenta, odnosno do kraja školske godine u 2019., učiti po novim kurikulumima koje je tijekom siječnja donijela tadašnja ministrica Blaženka Divjak. Iznimka su bili kurikulumi za Povijest i Tjelesni, koji u siječnju 2019. jedini nisu usvojeni i koji su na inicijativu bivše ministrice Divjak bili ponovno pušteni u javnu raspravu.
Još jedan problem bilo je i vrednovanje učeničkog postignuća. Naime, još se u eksperimentalnoj fazi Škole za život primjenjivao Pravilnik o načinima, postupcima i elementima vrednovanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi iz 2010., a trebalo se, barem kada Škola za život uđe u sve škole, pristupiti usvajanju nacionalnih kurikuluma za pojedine razine i vrste odgoja i obrazovanja.
– Vrednovanje će se provoditi u skladu s važećim zakonima i pravilnicima. Naravno da postojeći Pravilnik nije nikakva prepreka vrednovanju ostvarenosti odgojno-obrazovnih ishoda jer Pravilnik koristi formulaciju ‘procjenu postignute razine kompetencija’ koja u jednakoj mjeri odgovara starim planovima i programima kao i novim kurikulumima. Elementi vrednovanja propisani su u predmetnim kurikulumima, a u njima se nalaze i prijedlozi načina i metoda vrednovanja koji mogu biti smjernice nakladnicima pri izradi udžbenika, objasnili su nam tada iz Ministarstva.
Svibanj 2019.: Milijunske isplate profesorima u Školi za život
Otkako je počeo eksperimentalni program Škole za život, u obrazovnim krugovima šuškalo se o određenim dodatnim prihodima koje su dobili pojedini nastavnici koji su radili na pripremi i uvođenju tog programa. Naš je portal više od 250 dana istraživao tu temu i otkrio kako se radi o milijunskim isplatama profesorima i to odlukom tadašnje ministrice pa su uz plaću bili financirani još jednom, dodatnom linijom.
Pojedincima, mahom nastavnicima, koji su radili na pripremi provedbe eksperimentalne škole, kroz devet je mjeseci 2018. isplaćeno više desetaka ili više stotina tisuća kuna iz EU projekta ‘Podrška provedbi Cjelovite kurikularne reforme’ (CKR I). Detaljnu tablicu sa svim isplatama možete pogledati ovdje, a iz nje je posebno zanimljivo iščitati kako je, prema tadašnjoj odluci ministrice Divjak, imenovani članovi skupina koji tijekom rada na eksperimentu neće napuštati svoje redovno radno mjesto u školi ostvaruju pravo na naknadu za svoj rad u neto iznosu do 2.000 kuna. Dakle, uz redovnu plaću koju ostvaruju radom u školi, ostvarivali su i spomenutu naknadu za rad na pripremi Škole za život.
Bitno je istaknuti i kako su metodički priručnici na kojima su radile skupine izrađeni na temelju kurikuluma koji se nije trebao primjenjivati u tada nadolazećoj ‘frontalnoj’ Školi za život. Naime, skupine su metodičke priručnike priređivale za 74 škole u eksperimentalnom programu u tekućoj školskoj godini, no kurikulumi po kojima te 74 škole rade (i na temelju kojih su izrađeni metodički priručnici) izmijenjeni su nakon javne rasprave u studenom i prosincu 2018. i finalne inačice donesene u siječnju 2019. razlikuju se od onih primijenjenih u eksperimentu. Stoga se nameće pitanje kako su priručnici, izdašno financirani iz europskih sredstava, u ovom obliku bili iskorišteni tek u jednoj školskoj godini.
Valja naglasiti i kako postoji druga vrsta nastavnika koji su sudjelovali u Školi za život. To su bili oni koji su ‘izašli’ iz nastave kako bi u punom radnom vremenu radili na pripremi eksperimenta. Oni, prema odluci o imenovanju, nisu ostvarivali nikakvu dodatnu naknadu, već su radili samo za svoju plaću. Veliku priču o ovom slučaju koju je srednja.hr tada ekskluzivno saznala možete pročitati na poveznici.
Ljeto 2019.: Izašli jedini rezultati eksperimentalnog programa Škole za život
Rezultati koje su postizali učenici uključeni u eksperimentalnu Školu za život kada je riječ o kompetenciji rješavanja problema – loši su. Pokazalo je to prvo i posljednje istraživanje izrađeno i provedeno po PISA konceptu, a koje je krajem svibnja 2019. u 74 eksperimentalne škole proveo Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja. Još krajem lipnja 2019. NCVVO je dostavio rezultate istraživanja Ministarstvu, a Divjak ih je javnosti predstavila tek u srpnju 2019. govoreći samo o rezultatima koje su ostvarili učenici prvih razreda srednjih škola iz Škole za život. Pritom je u potpunosti izostavila izvijestiti o postignutim rezultatima učenika osnovnih škola uključenih u eksperiment tijekom protekle školske godine, iako su ti podaci postojali.
Tako se, prema istraživanju NCVVO-a, 86,5 posto učenika prvih razreda srednjih škola iz Škole za život nalazilo tek na osnovnoj razini rješavanja problema i time su dobili dvojku, a njih 6,5 posto bili su ispod osnovne razine čime ‘zarađuju’ čistu jedinicu. Tek 0,8 posto učenika prvog srednje nalazilo se na naprednoj razini rješavanja problema i time bi dobili ocjenu odličan. Više od 70 posto učenika prvih razreda srednjih škola istaknulo je tada kako im je ispit bio srednje težak, laganim ga je ocijenilo 20 posto učenika, a teškim 10 posto učenika.
Tadašnja ministrica se vrlo jasno pohvalila podacima iz druga dva preliminarna istraživanja koji pokazuju da je 74 posto roditelja bilo zadovoljno eksperimentalnim programom, a istaknula je kako je čak 73 posto učitelja bilo zadovoljno organizacijom skupova za stručno usavršavanje. S druge strane, Sindikat Preporod je u lipnju 2019. pokrenuo inicijativu da se odgodi uvođenje Škole za život u svim hrvatskim školama. Kao razloge naveli su opće nezadovoljstvo, nedostatak konkretnih odgovora o tome što činiti od jeseni u razredu, nesigurnost nastavnika i nedostatne edukacije uoči frontalne primjene Škole za život.
Tada se gotovo 3.000 učitelja i nastavnika svojim potpisom priključilo zahtjevu Sindikata Preporod te su od premijera Plenkovića tražili jednogodišnju odgodu frontalne primjene Škole za život. Osim toga, od Plenkovića su tražili osobno i aktivno uključivanje u sve što će se vezano za Školu za život događati narednih mjeseci. U kolovozu 2019., nepuna tri tjedna do početka školske godine, u kojoj je u sve škole u Hrvatskoj trebala ući kurikularna reforma Škole za život, ostalo je puno nespremnih za taj pothvat. Glasno se zazivala odgoda procesa, a među onima koji su htjeli pričekati s frontalnim uvođenjem Škole za život je i bio i tadašnji premijerov savjetnik za obrazovanje – Radovan Fuchs.
– Možda će biti pomaka sad jer se nadam da je Ministarstvo iz ovih podataka nešto naučilo pa će nešto promijeniti, mislim da bi bilo jako pametno da se u čitav taj proces uključe specijalizirane agencije koje su zato i kreirane… Ne očekujem nešto bogzna revolucionarno, nego da će se generirati podaci, i da se na kraju svega skupa sjedne, da se uvaže sve dobri elementi kojih jako puno ima, i da se vidi što još treba. Obrazovanje je proces koji se cijelo vrijeme nadopunjuje, zaključio je Fuchs u kolovozu 2019. i naglasio je potrebu da se u reformski proces više uključe Agencija za odgoj i obrazovanje, Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih te NCVVO.
Rujan 2019.: Škola za život frontalno ulazi u sve škole u Hrvatskoj
Od jeseni 2019. Škola za život frontalno ulazi u sve škole nakon eksperimenta. No, ni tada nisu prestali stizati negativni komentari apropos uvođenja Škole za život, a dosta oštra reakcija dolazi od inicijative GOOD inicijative. Tvrdili su u rujnu 2019. kako je Škola za život tek parcijalno rješenje koje ni po koracima ni po opsegu ne predstavlja ono što se očekivalo od jedne obrazovne reforme.
– Premda Ministarstvo znanosti i obrazovanja pokušava ove intervencije u obrazovanje prikazati kao cjelovitu kurikularnu reformu, jasno je da se radi o nedovoljno pripremljenim i nedostatnim promjenama, ukratko, radi se o ementaler reformi. Umjesto da ovom pothvatu pristupi ozbiljno, sustavno i za pripremu odvoji dovoljno vremena, Ministarstvo je preskočilo važne korake, a uložilo u PR, odnosno stvaranje lažne slike uspjeha. Nije ni čudo ako se prisjetimo da je ministrica Divjak svoj mandat vezala uz obećanje da će ove godine započeti reformu u školama, stajalo je u dijelu priopćenja GOOD inicijative.
Protiv Škole za život bili su i neki učenici koji su u prosincu 2019. organizirali i prosvjed ispred MZO-a. No, koliko god se ljudi protivili Školi za život, od roditelja, nastavnika pa do učenika, nitko nije mogao zaustaviti njen ulazak u odgojno-obrazovne institucije. No, u veljači 2020. godine Škola za život suočila se s globalnim problemom koji nitko nije očekivao – pandemijom koronavirusa.
Veljača 2020. pa do danas: Pandemija dala završni udarac Školi za život
S pandemijom došla je i karantena, a s karantenom i online nastava zbog koje, kako su nam rekli iz MZO-a, nije bilo moguće pratiti implementaciju i utjecaj Škole za život koja je trajala do školske godine 2022./2023. Kako smo pisali u rujnu ove godine, tableti koje su učenici dobivali u sklopu ovog programa koštali su više od 286 milijuna kuna, a većinu vremena su zapravo skupljali prašinu.
Nova, velika promjena u sve osnovne škole bi trebala ući od 2027. godine, a riječ je o programu cjelodnevne škole. Do te bi godine i sve škole trebale prijeći na jednosmjensku nastavu. S druge strane, reformu u srednjim strukovnim školama nakon Škole za život učenici mogu očekivati od nastavne godine 2024./2025. kada je u planu uvođenje modularne nastave za koju je eksperimentalni program krenuo ove godine.
