Pretraga

Foto: Pitali smo najbolje nastavnike u Hrvatskoj zašto vole svoj posao, evo što su odgovorili

Povodom obilježavanja Svjetskog dana učitelja u Zagrebu su svečano dodijeljene nagrade 505 najboljih odgojno-obrazovnih djelatnika u Hrvatskoj. Na dodjeli nagrada prisustvovao je i ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs, a mi smo razgovarali s nekoliko nagrađenih nastavnika. Upitali smo ih zašto vole svoj posao, koji im je najdraži i najmrskiji dio nastavničkog posla, što bi promijenili u školstvu da imaju tu mogućnost te jesu li ikada razmišljali o prelasku u realni sektor.

 

Svjetski dan učitelja obilježava se svake godine 5. listopada, a u Zagrebu su povodom toga svečano dodijeljene nagrade 505 najboljih odgojno-obrazovnih djelatnika u Hrvatskoj. Njihova imena možete vidjeti na poveznici. Najbolji nastavnici dobivaju nagradu u iznosu od 1.327 eura bruto, a na svečanoj dodjeli nastavnicima se obratio i ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs koji im je čestitao na uspjehu i zaželio da tako nastave dalje.

‘Najsretnija sam kad vide da su nešto shvatili i da sam ih nečemu poučila’

Mi smo razgovarali s nekoliko nastavnika koje smo pitali zašto vole svoj posao, koji im je najdraži i najmrskiji dio nastavničkog posla, što bi promijenili u školstvu da imaju tu mogućnost te jesu li ikada razmišljali o prelasku u realni sektor. Jedna od tih nastavnica je i Željka Dijanić, profesorica matematike i informatike koja radi u Srednjoj školi Čazma.

– Oduvijek sam znala da želim biti učiteljica, volim rad s djecom i ne osjećam se kao da radim. Jednostavno uživam u tome, uživam u prenošenju znanja i najsretnija sam kad vide da su nešto shvatili i da sam ih nečemu poučila. Najdraži dio mi je kada otkrivamo nove stvari, to je u matematici vrlo zanimljivo kad uvodimo neke nove pojmove i onda im nekako nastojim sugerirati ili dovesti ih do toga da nešto otkriju i onda kad vidim u njihovim okicama – da, to je to ili kad oni daju neke svoje ideje kako bi nešto riješili, otkrila nam je nastavnica Dijanić.

Kod najmrskije stvari je navela kada njeni učenici dobe loše ocjene jer, kako kaže, ‘nisu dovoljno vježbali’. Istaknula je da nikada nije razmišljala o prelasku u realni sektor, ali da bi neke stvari u obrazovanju ipak promijenila.

– Ono što bih prvo promijenila u školstvu je kod gimnazijalaca količinu predmeta. Da imaju  manje predmeta i da biraju kojih predmeta žele više, društvenih ili prirodnih i slično. Jer mi se čini da gimnazijalci imaju previše predmeta i onda je pažnja raspršena i jednostavno ne stižu sve, ispričala nam je nastavnica Dijanić.

Izdvojeni članak
nagrađivanje nastavnika 2023.

Tko su najbolji nastavnici u Hrvatskoj? Objavljena lista njih 505, pogledajte je li na njoj vaš profesor

‘Mislim da svim nastavnicima treba dodatno obrazovanje u radu s učenicima s teškoćama’

Nastavnica strukovnih predmeta u Školi za medicinske sestre Mlinarska, Đurđica Stanišić navela je kako su nastavnici u strukovnim školama u specifičnoj situaciji, a posebice nastavnici strukovnih predmeta u medicinskim školama. Smatra da oni kao magistri sestrinstva imaju jedinstvenu priliku prenijeti svoje znanje na mlade ljude, odnosno budućim medicinskim sestrama.

– Ja sam došla iz realnog sektora, imam 13 godina radnog staža prije nego što sam postala nastavnik zdravstvene njege i mislim da je to najpravilniji put da se zapošljavaju osobe koje su doista realno radile u sektoru gdje su stekle i iskustvo i upoznale ono što škola ne može pružiti kompletno obrazovanje jedne medicinske sestre, rekla je nastavnica Stanišić.

Kao najdraži dio svog posla smatra odlazak s grupom učenika na jedan kirurški odjel kada zapravo skrbe za svog pacijenta. Najmrskiji dio posla nije konkretno mogla navesti, ali je istaknula kako je administracija ta koja mnogima zadaje probleme, a ne samo njima.

– Uz to, tu su i ti neki drugi izazovi koji se danas javljaju u obrazovanju i koje zapravo pogađaju ne samo strukovne nastavnike, nego sve nastavnike. Mislim da svim nastavnicima treba dodatno obrazovanje u ovom dijelu rada s učenicima s određenim teškoćama i kako najpravilnije odraditi taj dio, ispričala nam je nastavnica Stanišić.

‘Ne bih se vratio u privatni sektor iako sam uvjeren da bih imao puno veća primanja’

Nastavnik Danijel Eskeričić predaje elektrotehničke predmete u Elektrotehničkoj školi u Zagrebu te je i on u taj posao došao nakon što je neko vrijeme radio u realnom sektoru. Kao najdraži dio nastavničkog posla istaknuo je rad s mladima, odnosno ‘ispunjenje u sebi’ koje osjećaju nastavnici kada rade s učenicima.

– Posebice s mladima kad pokazuju volju, trud i želju za dolaskom i kad nije redovna nastava, na izvannastavne aktivnosti pod ferjem i tako dalje. I mislim da to i nama daje jednu dodatnu motivaciju za dodatan posao. Nema nekih najmrskijih dijelova. Ako me pitate za matematiku, hrvatski, učenici kad imaju nekakvih poteškoća u tome tu sam da im pomognem koliko mogu, koliko znam. A s obzirom na naše školovanje imamo i tih stvari iz prirodnih znanosti koje znamo pa onda im i tu pomognemo. Tako da nema nekih i ne bi trebalo biti takvih dijelova, izjavio je nastavnik Eskeričić.

@srednja_hr Provjerite je li i vaš profesor među najboljim učiteljima na linku u opisu profila 😁 … #srednjahr #srednjaskola #osnovnaskola #skola #škola #fyp #balkantiktok #foryoupage ♬ original sound – srednja_hr

Kada bi mogao promijeniti jednu stvar u hrvatskom obrazovanju, istaknuo je da bi to bila promjena koja sada dolazi, odnosno modularna nastava. Podržava tu reformu strukovnog obrazovanja, kao i većina njegovih kolega, a ponajviše zbog materijalnih stavki u strukovnim školama. Naglasio je kako je oprema koju učenici koriste u praktičnom djelu nastave zastarjela i da ih ne može adekvatno pripremiti za tržište rada.

– A malo bi podignuo plaće. Iskreno. Ja sam i radio u realnom sektoru u Osijeku, ondje sam se školovao, rodio i obavio sve zapravo do zaposlenja. Čak sam i radio u nekoliko različitih sektora koji nisu bili niti blizu struke i nažalost morao sam napustiti grad i doći ovdje u Zagreb. Nisam nikada razmišljao o napuštanju Republike Hrvatske, to mi nije bio prioritet ni u kojem slučaju, ali nažalost promjena grada mi je bila nužna i za sada se više ne bih vraćao u privatni sektor iako sam uvjeren da bi u privatnom sektoru puno veća primanja imao. Nije plaća jedina koja je važna, poručio je nastavnik Eskeričić.