Pulske maturante vršnjaci su proglasili luzerima jer su bili pošteni: To nam je malo zasmetalo pa smo potegnuli do Pule
Upoznajte Andreu, Luku, Noru i Tonija, učenike 4.E razreda Gimnazije Pula. Prije mjesec dana s ostatkom razreda pronašli su test iz hrvatskog jezika koji su trebali pisati i nisu se time okoristili, nego su sve priznali profesoru Filipu koji je zbog toga pucao od ponosa. S druge strane, njihovi vršnjaci iz ostatka Hrvatske po Facebook grupama ‘počastili’ su ih komentarima poput ‘luzeri, budale, izdajice, amateri’, no 4.E svojim je postupkom pokazao da na mladima svijet zaista ostaje. Prije tjedan i pol skoknuli smo do Pule te popričali s ekipom iz razreda i ponosnim profesorom Filipom.
S učenicima 4.E Gimnazije Pula i njihovim profesorom Filipom Zoričićem | Foto: srednja.hr
Maturantica Andrea Šuran s ostatkom svog 4.E razreda bila je na nastavi tjelesnog. Taj dan nije vježbala i tijekom sata joj je na mobitel došla poruka od jedne osobe iz drugog razreda. Osoba joj je napisala da su im ‘nabavili’ primjerak testa koji je 4.E za koji dan trebao pisati iz hrvatskog jezika. Andrea se nakon sata našla s tom osobom i dobila je u ruke test, test koji je za cijeli razred mogao značiti skroz lagan prolazak i odlične ocjene.
Ipak, Andrea se s testom vratila u razred, da svi zajedno odluče što će napraviti. Glasali su, vijećali i na kraju je većina presudila – otići će do profesora iz hrvatskog, reći mu što se dogodilo i vratit će mu test.
Profesor Filip u šoku
Filip Zoričić, profesor hrvatskog jezika i književnosti, istodobno je bio na nastavi, taman je predavao 2. razredu u kojem je razrednik. Na vrata učionice pokucalo mu je šest-sedam učenika iz 4.E. Kada ih je ugledao, profesor Filip pomislio je da opet žele odgoditi test ili nešto slično i već je bio spreman odbiti ih. No, učenici su mu rekli što se dogodilo i Filip Zoričić ostao je u šoku. Učenicima je uspio izustiti tek da mu ovo stvarno puno znači.
Kasnije će reći, “šok je bio profesorski, svi smo mi išli u srednju školu i to nikome nije padalo na pamet da se dogodi”. 4.E je nekoliko dana kasnije pisao test iz hrvatskog, ispitivalo se znanje iz avangarde. Profesor Filip dao im je isti test koji su pronašli, rezultati su bili super, a cijeli 4.E dobio je peticu u zalaganje.
Otkrivamo odmah i misterij pronađenog ‘avangardnog’ testa. Profesor ga je sastavljao na kompjuteru u knjižnici i pretpostavlja da je primjerak koji su učenici pronašli greškom izašao kasnije prilikom ispisa.
Po mišljenju mnogih zeznuli su se dvaput. Ali…
– Bilo bi nam možda lakše da nismo vratili test, ne bi se toliko morali mučiti doma s učenjem, pogledali bismo test, malo bi još ponovili u školi i napisali bi za odličnu ocjenu. Ali mi smo odlučili ići težim putem i odlučili smo to reći profesoru. Bio sam zadovoljan s tom odlukom, mislim da je to pošteno, on je bio pošten prema nama i to je najmanje što smo mogli učiniti za njega, priča Luka Špelić iz 4.E. Dodatno pojašnjava, s profesorom su kroz četiri godine razvili prijateljski odnos, uvijek su mu se mogli obratiti s bilo kakvim problemom, vezano za nastavu ili izvan nje.
Nora Orlić općenito ne voli prepisivati jer u tome ne vidi svrhu. Ipak, kaže da su se po mišljenju mnogih sa svojim postupkom dvaput zeznuli – vratili su test i nakon toga su dosta učili. Nastavljamo dalje o mišljenju mnogih, koji kažu da je njihov postupak glup i luzerski. Kaže, ne razumiju kad imaš takvog profesora, a osim toga, hrvatski je važan, matura se bliži i nema smisla prepisivati kada se može, a i mora naučiti. A od koga danas naučiti da nije u redu varati i prepisivati, postoje li kakvi uzori u državi u kojoj su prepisivači cijenjeni na najvišim razinama?
– U današnjem svijetu zapravo nema nekakvih uzora u kojima ti sad možeš vidjeti da nije dobro varati, konstatira Nora.
‘Možda većina naših vršnjaka ne bi prepisivala, ali onda vide da mogu jako daleko dogurati ako varaju’
Nastavlja Toni Rašić, kaže, svjesni su oni da je lakše nešto napraviti ‘ispod stola’. Primjećuje da se velik javni prostor daje ljudima koji su lakše došli do nekog cilja, prevarom ili bez nje.
– Mislim da je zato naš postupak dobio negativne komentare od naših vršnjaka jer možda većina njih ne bi prepisivala, ali onda vide da mogu jako daleko dogurati ako varaju i slično. Mislim da je upravo to razlog zašto je bilo negativnih komentara, smatra Toni.
Vraćamo se profesoru. Kaže kako nema problema s varanjem i prepisivanjem, samo učenicima kaže da time lažu i varaju sami sebe. Ne pada mu na pamet šetati po razredu i glumiti žandara.
– Mislim da treba raditi na edukaciji, savjesti, na tom povjerenju. Imam svoj princip rada, važna mi je ta ljudska, moralna komponenta i oni se moraju izboriti da ostvare svoje snove, ako ih imaju. Mislim da uvijek dajem sve od sebe i da učenici to vraćaju, nisam nekakav kruti profesor koji traži samo definicije i ono što je u udžbeniku, nego mi često pričamo o životu. Diskutiramo i o prepisivanju i takvim stvarima u državi, kaže profesor Zoričić i dodaje da mu je važno kako učenici izgrađuju stav o toj temi. Bitno mu je da im ne nameće svoj stav, već da ga oni sami grade, od stava o običnoj pjesmici do nekakvih općih tema.
STEMI oduševljen 4.E razredom i njihovim odabirom težeg, ali ispravnijeg puta
‘Kad gledaš ljude koji odlučuju o tvojoj budućnosti i koji na te pozicije nisu došli zbog svojih znanja…za njih nema smisla da su uopće tamo’
S učenicima se vraćamo na temu njihovih vršnjaka, koji ih smatraju luzerima i štreberima. I Nora i Andrea i Toni i Luka uglas kažu da je na ovaj, njihov način sve ispalo bolje no što su i sami očekivali. Tvrde, da je bilo drukčije, profesor bi i tako saznao i sami sebi napravili bi duplu štetu.
– Test je bio kod mene, da je bio kod bilo kog drugog, bila bi ista situacija, tako da, ne dira me to što je itko rekao za naš razred ni za profesora, kaže Andrea.
Prepisivanje i varanje u društvu, i to osoba na visokim i odgovornim funkcijama, vide kao veliki problem, o kojem se ne govori dovoljno i koji ih ljuti.
– Svaki put kad tako varaju, uvijek se nekako izvuku, nikad ih nitko ne kazni zbog toga što su varali i što su varanjem došli do nekog svog cilja ili položaja. Uvijek se to nekako prešuti i nitko o tome čak niti toliko ne razgovara, priča Luka i iskreno priznaje da ga to sve i ljuti, a ponekad izgubi i volju jer se radi o ‘uspjehu’ putem prevare. Nora se nadovezuje i kaže da ljudi koji se bave državom i zakonima na svojim pozicijama nemaju nikakog smisla ako do tih pozicija nisu došli na temelju svojih znanja.
Razred za pamćenje te radost posla i poziva
Četveročlana družina iz 4.E nakon mature će putem Zagreba. Andrea se još dvoumi između prometa i psihologije, Nora će na biologiju, Luka na kineziologiju, a Toni na psihologiju na Filozofskom. Priču s dobivenim i vraćenim testom smatraju dobrom životnom školom, kažu, dobro se dobrim vraća. Svakako, 4.E u lijepom će sjećanju ostati i profesoru Zoričiću, kojeg su, kako sam kaže, još neko vrijeme ostavili u sustavu obrazovanja.
– Rekao sam im da ću to pamtiti cijeli život. Prije sam im rekao da mislim da ću ih pamtiti po tome što mi dižu živce i tlak, ali sam se šalio. Ovo ću zaista pamtiti cijeli život. Oni kao dječaci i djevojčice ulaze u gimnaziju, a izlaze kao odrasli ljudi i to je radost mog posla i mog poziva, zaključuje ponosni profesor. Uz to, dodaje da svim svojim učenicima uvijek govori da je najvažnije da izrastu u – dobre ljude.
