Susresti nekoga iz čijih očiju isijava dubine tuge, danas uistinu nije rijetkost.
Vjerujem da je svatko barem jednom osjetio veliku tugu, bol i patnju i to nije depresija već normalna ljudska reakcija na neki gubitak te je prema psihološkim procjenama i istraživanjima normalna ako traje do 2 tjedna. Sve što traje duže može se klasificirati u poremećaj raspoloženja.
Depresija spada u bolest 21. stoljeća, odmah iza kardiovaskularnih bolesti (bolesti srca i krvnih žila). Prema podjeli poremećaja depresija je afektivni ili poremećaj raspoloženja, a u tu skupinu spada još i manija, te bipolarni poremećaj (kombinacija depresije i manije).
Uvijek se vezuje uz neki gubitak (gubitak osobe, posla, nečega što je osobi itekako važno i značajno) te depresivne osobe žive u prošlosti i kao da se on nje ne mogu otrgnuti.
Evo malo statističkih podataka što se tiče depresije:
– depresija je poremećaj koji je učestaliji kod žena – 15-20% odraslih osoba ima značajne depresivne simptome – čak 75% psihijatrijskih hospitalizacija čine depresije – 15% teže depresivnih pacijenata izvrši suicid – svega 30% depresivnih pacijenata je u tretmanu– depresija u svega 44% slučajeva dolazi kao čista dijagnoza, dok je česti komorbiditet (još neki poremećaj uz depresiju, najčešće anksiozni)
Naravno, depresija nije rijetkost ni u doba mladenaštva, a također se može javiti i u doba djetinjstva. Tada se često vezuje uz prekid veze ili pak rastavu roditelja. Nerijetko su djeca depresivna jer nisu prihvaćena, jer nemaju dovoljno razvijene obrambene mehanizme ili pak socijalnu podršku. Depresija uključuje negativnu percepciju sebe, svijeta i budućnosti. Osoba kao da svijet doživljava kroz crne boje.Brojni su simptomi depresije: plač, često i agresija, nesanica, izostanak želje za bavljenjem uobičajenim aktivnostima koje su prije osobu veselile, povlačenje u sebe i izbjegavanje socijalnih interakcija, izostanak apetita ili pak povećanje istog, pad koncentracije, umor, dugotrajna potištenost.Što može pomoći ? Ukoliko se radi o velikoj depresivnoj epizodi, farmakoterapija i psihoterapija bihevioralno-kognitivnog smjera uz itekako važnu podršku okoline bez koje pomak nije moguć. Ukoliko se radi o blažoj depresiji, pomaže psihoterapija, fizička aktivnost, podrška prijatelja, razgovor. Najbitnije je na vrijeme prepoznati simptome i obratiti se stručnjacima za pomoć!I na kraju, brige bi nas trebale voditi u akciju, a ne u depresiju! I naravno, uvijek imajte osobu od povjerenja koja vam je ujedno i podrška u životnim situacijama, ma kakve one bile!Irena Šestak, dipl. psiholog
