[INTERVJU] Dekanica Filozofskog za promjene na Sveučilištu: ‘Bakić je dobar kandidat i vjerujem da će ga naš fakultet podržati’
Zagrebački Filozofski fakultet, uvriježeno percipiran kao centar kritičke misli na Sveučilištu u Zagrebu, iza sebe je ostavio burno razdoblje institucionalne krize koja je ozbiljno tresla Lučićevu ulicu više od godinu dana. Protivljenje suradnji na dvopredmetnim studijima s Katoličkim bogoslovnim fakultetom, brojni plenumi, sukobi s bivšim dekanom Previšićem, raspuštanje Studentskog zbora, (ne)slavan Previšićev trk u mirovinu te tzv. oktroirana uprava, najistaknutiji su dijelovi mozaika borbe Filozofskog fakulteta protiv vlastite uprave te uprave Sveučilišta u Zagrebu. Burno razdoblje završilo je konačnom konsolidacijom uprave fakulteta te izborom nove dekanice Vesne Vlahović-Štetić. S dekanicom smo razgovarali 115. dan otkako je stupila na dužnost, a za Srednja.hr spremno je odgovorila na brojna pitanja o trenutačnom stanju na fakultetu, kao i na neizbježna pitanja o aktualnoj situaciji na Sveučilištu te skorašnjim izborima za rektora.
Dekanica Vesna Vlahović-Štetić na dužnost je stupila 1. listopada 2017. | Foto: Srednja.hr
Dekanica ste Filozofskog nešto više od sto dana. Kada biste ih morali svesti pod neki zajednički nazivnik, koji bi on bio?
Čini mi se važnim istaknuti osjećaj zajedništva i usmjerenosti prema zajedničkim ciljevima. Došli smo do toga da je većina ljudi na fakultetu vrlo spremna na suradnju i na zajedničko poboljšavanje naše institucije. I to je tako jedan dobar osjećaj!
Upravo ste u svom dekanskom programu napisali da je potrebno stvoriti uvjete da svi djelatnici u osjećaju zajedništva mogu raditi na razvoju fakulteta. Ovdje studira preko 7.000 studenata, mnogo je zaposlenika. Je li moguće zajedništvo na ovako velikoj instituciji? Kako ga vi percipirate na Filozofskom?
Zajedništvo treba poticati i njegovati. Mi smo raznoliki, „društvenjaci“ smo i „humanisti“, ali zapravo imamo slične potrebe i slične ideje. To zajedništvo može se poticati na različite načine. I kroz ideju Strategije fakulteta koju smo napisali, krenuli smo poticati zajedništvo u smislu suradnje odsjeka – što na znanstvenoj, što na nastavnoj razini. Sve se to već pomalo pokreće! Ovdje ima tako sjajnih ljudi, kapaciteta institucije za koje je jednostavno šteta da stoje neiskorišteni. Kada se ljude pozove na suradnju, oni sjajno reagiraju, od toga da su spremni međusobno se družiti, razgovarati, do toga da planiramo ići u interdisciplinarne projekte koje ćemo svakako poticati. Isto tako kroz suradnju službi na fakultetu, pokušavamo vidjeti koji se problemi javljaju i kako ih zajednički možemo rješavati. To je meni osjećaj zajedništva.
U programu ste naveli da ćete u prvoj godini mandata dosta toga mijenjati što se tiče fakultetskih dokumenata. Od Strategije Fakulteta do izmjene Statuta. Zašto je Statut problematičan, što je potrebno mijenjati?
Statut se pokazao jako neadekvatnim tijekom događanja na fakultetu u posljednjih godinu i pol. On se može vrlo čudno tumačiti, moguća su i suprotna tumačenja. Znalo se događati da su se statutarne odredbe različito tumačile na različitim odsjecima. To znači da Statut nije jasan i da ne valja. A Statut je dokument koji ti treba pomoći, on naravno ne može propisati sve situacije, ali mora biti jasan oko toga kako u nekim situacijama postupiti. Dakle vidjeli smo da Statut nije dobar, osim toga nije usklađen niti sa Statutom Sveučilišta. Izmjene Statuta već smo pokrenuli, Vijeće je imenovalo radnu skupinu za Statut i ona radi. Te potrebne izmjene su tolike da će se zapravo donositi sasvim novi dokument.
Novi Statut ići će u smjeru jačanja uloge Vijeća Fakulteta. Na koji način?
Moje iskustvo kao članice Vijeća FF-a bilo je da Vijeće nije uopće raspravljalo o bitnim stvarima. Neke odluke važne za budućnost fakulteta donosile su se na upravi, no ja mislim da uprava takve temeljne odluke samo provodi. Mislim da ulogu Vijeća treba jačati u području zajedničkog odlučivanja – kakve studijske programe želimo, kakav prijemni ispit želimo… Bitno je da Vijeće oko toga donese odluke koje će uprava operacionalizirati i provoditi.
Radite i na Strategiji Fakulteta?
Tako je, Vijeće je formiralo radnu skupinu na moj prijedlog, razradili smo Strategiju i to je sada jedan vrlo obiman dokument. U prvom se dijelu nalazi opća strategija, a u drugom je znanstvena strategija koju smo bili obvezni izraditi prema zahtjevima reakreditacije. Stoga smo odlučili izraditi jedinstvenu strategiju gdje će sasvim eksplicitno biti udovoljeno zahtjevima iz reakreditacije, ali i gdje će biti i opći dio za koji mislimo da je iznimno važan. Plan je da u veljači, nakon široko provedene rasprave, Strategiju usvojimo na Vijeću.
U svojem ste programu naveli da je dotadašnja kadrovska i finanacijska politika Fakulteta bila dosta netransparentna. Kako se to manifestiralo?
Prije nego što sam postala dekanica, bila sam pročelnica Odsjeka za psihologiju. Dolazila sam bivšim dekanima tražeći kadrovska rješenja za svoj odsjek i vrlo često mi nije bilo jasno zašto se nešto može ili ne može realizirati. Sada smo odlučili napraviti sasvim transparentnu kadrovsku politiku. Činjenica jest da su kadrovske odluke u rukama dekana, ali to ne znači da se kadrovske odluke trebaju temeljiti na tome je li meni netko simpatičan ili nije, već se trebaju temeljiti na jasnim pravilima. S druge strane, činjenica jest isto tako da su kadrovi definirani koeficijentima kojih je jednostavno premalo.
Mi smo dosad pročelnicima odsjeka dali potpunu informaciju tko će napredovati sada, ali to smo učinili na temelju strategija pojedinih odsjeka u kojima su trebali reći što im je primarni interes. Na temelju toga svi su dobili potpune informacije o tome tko ide u napredovanje, kao i informaciju o budućim napredovanjima i novim zapošljavanjima. Donijeli smo i pravilo prema kojem oni koji su izvrsni, koji daleko premašuju minimalne zahtjeve za napredovanje, napreduju odmah. Oni koji uvjete zadovoljavaju, ali ih ne premašuju, idu u napredovanja normalnim tijekom što često znači nešto sporije. Sasvim smo tu jasni i otvoreni i svima smo rekli kako stvari izgledaju. Upravo to je za mene transparentna kadrovska politika, da način na koji se odluke donose, kriteriji i posljedice tih odluka budu svima vidljivi.
Velik ste fakultet, jesu li vam dostatni prostorni kapaciteti kojima raspolažete?
Nisu, tu imamo zaista velike probleme. U jednom trenutku imali smo dodijeljenih 1000 kvadrata u zgradi Fonda za privatizaciju, no taj je ugovor raskinut s objašnjenjem da Fakultet oko tog prostora u određenom razdoblju nije poduzeo ništa. Sada postoji novi ugovor o povoljnom najmu za stotinjak kvadrata u toj zgradi. Međutim to nam nisu dostatni kapaciteti, imamo stvarno puno studenata, nekako se snalazimo po učionicama, ali problem je i smještaj nastavnika. No nećemo nešto veliko graditi dok ne sagledamo situaciju. Zatekli smo zgradu u dosta problematičnom stanju, a potrebno je pronaći rješenje i za kantinu, to nam je prioritet.
Upravo to je moje sljedeće pitanje- problematična kantina na Filozofskom. Je li ugovor o najmu za kantinu raskinut, odnosno je li situacija razriješena?
Nije razriješena. Vodi se sudski spor, u kojem smo mi istodobno i tužitelji i tuženi, tako da je situacija dosta složena. Još u razdoblju v.d. dekana Holjevca pokrenut je postupak deložacije, no taj postupak proveden je tek sada i trenutačno je kantina prazna. S jedne strane vodimo sudski spor, s druge strane smo već kontaktirali Ministarstvo i poslat ćemo zahtjev kojim ćemo pokušati pokrenuti kantinu. Mislim da ćemo naići na suradnju zato što je i Ministarstvu stalo da najveći fakultet ima kantinu, da naši studenti ne moraju ići na FER, Strojarstvo ili negdje drugdje. Stalo nam je svima da se to što prije sredi.
U programu ste istaknuli i potrebu ujednačavanja studijskih programa, pogotovo dvopredmetnih koji se trenutačno izvode po različitim modelima. Ide li se u smjeru da svi studijski programi budu po modelu 3+2?
To će biti jedna od rasprava ovoga proljeća. Postoje različite ideje na fakultetu, očekujem da ćemo prvo provesti rasprave po odsjecima i da ćemo na Vijeću donijeti konačan zaključak. Radi se o vrlo neobičnoj i neodrživoj trenutačnoj situaciji u kojoj student istodobno studira 3+2 i 4+1 studij. To stvara probleme i studentima i nama, a organizacijski je to kaos koji traje godinama i koji nije podnošljiv. Radi se o procesu od otprilike dvije godine, a dotad sve ide po starom.
Možemo li očekivati neke promjene vezane uz prijemni ispit na Filozofskom fakultetu?
Prije nego što išta mijenjamo, moramo dobro sagledati situaciju i napraviti analize, utvrditi korelacije između uspješnosti na prijemnom ispitu i uspješnosti na studiju. Tek s jasnim podacima možemo razgovarati koliko je naš zajednički prijemni ispit dobar ili nije. Neki kolege imaju prigovor oko motivacije studenata koji na kraju upišu fakultet. Lista je zajednička pa ako ne dobijete svoj prvi izbor, dobivate n-ti izbor…to je svakako za raspravu. Osobno vidim dosta prednosti zajedničkog ispita, međutim ne sumnjam da ljudi imaju i argumente protiv. Ove godine krenut ćemo u razgovore o tome i na kraju vidjeti što nam je zajednički interes. Odluke mora donijeti Vijeće, ali temeljem pripremljenih analiza.
Ono što će studente možda najviše zanimati – kada mogu očekivati online pomake na Fakultetu u smislu online molbi, e-indeksa i svega onoga što će dokinuti vječno čekanje u redu za referadu?
Odmah na početku našega mandata krenuli su upisi i to je bila jedna dosta kaotična situacija koja je djelomice posljedica problema koje institucija ima s raznim kombinacijama studija. Osim toga, imali smo i problema sa SRCE-om i imali smo veliku gužvu na upisima. Sada ćemo vidjeti kako će funkcionirati upisi na semestru, istodobno smo u intenzivnim razgovorima sa SRCE-om o tome kako poboljšati stvari. Postoji čitav niz stvari koje će trebati napraviti, računam da ćemo ih srediti već do sljedećeg upisa u akademsku godinu, a onda malo po malo informatizirati sustav u cijelosti.
Još jedna studentska tema, odnosno odlazak studenata na Erasmus. Studenti u principu gube godinu ako se odluče na studentsku razmjenu. To svakako nije samo problem Filozofskog fakulteta, no najavili ste vrlo brzo donošenje postupovnika o studentskoj mobilnosti. Kako ćete to pokušati amortizirati, da student u principu ne gubi tu jednu godinu ako se odluči na mobilnost koju svi potiču, koja je zapravo pohvalna?
Mislim da treba stvari jasnije definirati, ne kroz kolegij nego kroz kompetencije koje će student steći na razmjeni. Ako su one ekvivalentne našim kompetencijama, onda stvarno nema nikakvog razloga da se student još jednu godinu zadržava na studiju ako može i želi diplomirati. Naši studenti zapravo u velikom broju na Erasmus odlaze kao apsolventi, kako bi izbjegli situaciju gubitka godine. Računam s time da ćemo uspjeti bolje osmisliti prihvaćanje stečenih kompetencija, a ne inzistirati na svakom pojedinačnom kolegiju. Priznajem, to još nismo stigli napraviti.
Posebno je zanimljiva vaša ideja o stipendijama Filozofskog fakulteta za studente slabijeg socioekonomskog statusa, a koje bi dolazile iz samih školarina. Kako ste zamislili taj sustav stipendija Filozofskog?
Treba nam bolji uvid u financije fakulteta, ideja koliki fond možemo odvojiti i koliko će tu stvarno stipendija biti, ali sasvim sigurno će ih biti za studente slabijeg socioekonomskog statusa i odličnog uspjeha. Ne bih htjela svoditi stvar na emocije, ali ima jako puno naših studenata koji uz studij marljivo rade i sami se uzdržavaju te pritom uspijevaju biti uspješni na studiju. Mislim da takve ljude treba poticati.
Kako izgleda odnos vaše uprave sa Studentskim zborom? Jeste li bili na nekoj od sjednica Zbora?
Još nisam išla na sjednicu, ako me pozovu ja ću svakako doći. Za komunikaciju sa studentima i Zborom zadužena je prodekanica koja je u cijelosti otvorila svoja vrata studentima.
U svom ste programu predložili i pokretanje Otvorenog tjedna na kojem bi Filozofski prezentirao svoje studije, popularizirao znanstvene discipline koje nisu toliko prepoznate. Takav ste tjedan zamislili prije samih prijava na državnu maturu. Jeste održali Otvoreni tjedan?
Ne, ali ćemo ga imati 23. i 24. veljače. Već su pokrenute velike akcije oko toga, na Otvorenom tjednu bit će predavanja, radionica i raznih aktivnosti kojima će se pokušati prikazati svo bogatstvo i raznolikost studija na Filozofskom. Toliko je dobrih prijedloga došlo sa svih odsjeka, mislim da je to opet jedan sjajan primjer zajedništva fakulteta. Zapravo sam impresionirana koliko briljantnih ideja ljudi imaju i što sve žele provesti taj tjedan. Doduše to ovaj put neće biti tjedan, već dva dana, no pozivamo sve maturante u Hrvatskoj jer smatramo da smo institucija od nacionalnog značaja. Važno je i da fakultet pokaže kako ima i studije za koje se možda ne čuje dovoljno i koji nisu toliko popularni, ali su zapravo odlični. Dođite vidjeti!
Problematizirali ste kako se međunarodna suradnja na fakultetu, u znanstvenom smislu, temelji na entuzijazmu pojedinaca i individualnim inicijativama. Je li se što promijenilo u tom pogledu?
Kad je o tome riječ, mislim da će nam jako pomoći Ured za znanost. On je bio u osnivanju u trenutku našeg dolaska i upravo bi on trebao pomoći u pokretanju projekata. Međunarodna suradnja i projekti koji se ostvaruju u znanosti zahtijevaju jako puno rada voditelja projekata. Pokušat ćemo im olakšati posao jer se puno toga svodi na administriranje projekata, na što voditelji i suradnici na projektima gube dosta vremena. Nadam se da ćemo kroz razvoj Ureda za znanost i Ureda za međunarodnu suradnju pomoći ljudima da smanje količinu administrativnog posla, čime će im ostati više vremena za njihov stručni, znanstveni rad.
U programu ste stavili veliki naglasak na društvenu djelatnost Fakulteta u zajednici u kojoj djeluje, počevši od kvarta pa sve do grada, države. Što u tom smislu planirate, kakve su vam ideje?
Jedna od misija Sveučilišta jest suradnja sa zajednicom, a osim toga, iznimno je važno društveno korisno učenje. U tom smislu, studenti kroz svoje aktivnosti i nastavu mogu pomoći onima koji tu pomoć ne bi mogli dobiti na neki drugi način. Kod nas već postoje različiti projekti društveno korisnog učenja, ali novi primjer koji je u razvoju jest organiziranje učenja hrvatskog jezika za strance, azilante, one koji su privremeno smješteni u Hrvatskoj. Jedan primjer djelovanja u zajednici bio je ciklus češkog dokumentarnog filma, pri čemu su studenti bohemistike napravili titlove i projekcije su bile u našoj knjižnici, a pristup otvoren svima. Inače mislim da je problem što se na Filozofskom događa toliko odličnih stvari, ali to se ne vidi. Web stranice nam još nisu sređene a time bi se poboljšala vidljivost, ali ne vidi se i zato što postoji nekakav neobičan samozatajni duh na Filozofskom – mi to pošteno odradimo i to je onda to. Mislim da to nije dobro, trebamo se puno bolje prezentirati široj javnosti, oglašavati naše aktivnosti i pozvati sve da dođu vidjeti što sve Filozofski može.
Postoji svojevrsna predrasuda da studenti Filozofskog ništa ne rade, da sjede ispred faksa, piju kavu i besposličare. No onda se dogodi istraživanje u sklopu EU projekta ‘Usklađivanje studijskih programa iz društveno-humanističkog područja s potrebama tržišta rada’, kojeg je vodio vaš prodekan Bagić, i koje pokaže da od 1000 ljudi koji su završili Filozofski, čak 87 posto njih nakon diplome radi. S druge strane, imamo situaciju u javnosti u kojoj se iznimno potiče STEM područje. U takvoj situaciji, gdje je tu prostor za društveno-humanističke znanosti, dok se istovremeno toliki naglasak stavlja na STEM? U svom programu u jednoj ste rečenici i napisali da se radi o vremenu napada na društvene i humanističke znanosti s optužbama da nisu društveno relevantne pa se ide u smjeru ‘jačanja’ STEM-a. No, DH područje znanosti očito je korisno.
Apsolutno. Da se ne bismo krivo razumjeli, ja jako volim STEM. Znanstveno se bavim učenjem i poučavanjem matematike tako da mi je STEM pri duši. Međutim, društvo ne može funkcionirati samo na STEM-u. Trendovi u SAD-u, sad već i u Europi, gledajući što vrhunski think-tankovi proklamiraju, usmjeravaju se na društveno-humanistička područja, a odmiču od STEM-a. Ovo društvo, kaskajući za svime, tako malo kaska i u shvaćanju da su DH znanosti nešto što čini društvenu zajednicu i što je obogaćuje, nešto što čini kulturu, pa i nacionalnu kulturu. Prema tome, mirno ću reći da smo mi temelj. Mislim da se nedovoljno pažnje posvećuje ovim područjima, ali računam da će relativno brzo doći naših pet minuta.
Što se tiče naših studenata, naravno nije točno da se oni ‘luftaju’. Naši studenti puno i vrlo marljivo rade, primjerice studenti dvopredmetnih grupa, kojima je raspored takav da su zapravo po cijele dane na fakultetu, a prazni hod koriste za rad u knjižnici. Osim toga, studenti FF-a kroz svoje obrazovanje stječu generičke kompetencije. Obrazovani su da se mogu zapošljavati u različitim područjima pa danas imate naše studente u marketingu, obrazovanju, na televiziji, u različitim segmentima u kojima ih možda ne biste očekivali. Na fakultetu stječu znanja koja ih osposobljavaju za vrlo širok dijapazon poslova.
Jasno je da se moramo osvrnuti na stanje na Sveučilištu u Zagrebu, pogotovo s obzirom na borbu Filozofskog fakulteta u posljednje dvije godine. Vaš izbor bio je zanimljiv s obzirom na to da ste izabrani u svibnju prošle godine na sjednici Vijeća Filozofskog, ali tek nakon što je rektor sve to malo produljio. No, zašto je nova uprava stupila na dužnost tek s početkom ove akademske godine? Pitam vas to zato što sam Statut Sveučilišta kaže da je v.d. dekana imenovan samo do izbora novog dekana. Zašto ste tek od 1. listopada stupili na dužnost?
Nisam baš sasvim sigurna. Vezano za moj izbor, bilo je nekih pitanja o programu. Na ta sam pitanja odgovorila rektoru i Senatu i nakon toga je izbor prošao. Nakon što je program prihvaćen na Senatu, na Vijeću sastavnice se biralo. Natječaj za dekana raspisalo je Vijeće fakulteta za sljedeće tri akademske godine i nova uprava stupila je na dužnost s 1. listopadom 2017. Mislim da nikome nije u tom trenutku bilo jasno kada će nova uprava nastupiti, no kada je natječaj raspisan za dekana u novom razdoblju, bilo je sasvim jasno da je to od 1. listopada.
U prvih mjesec dana mandata imali ste obilježavanje Dana Fakulteta s malim incidentom, kada su vaši studenti i studenti Hrvatskih studija zajedničkom akcijom izviždali govor rektora Borasa. Bio je to prvi dolazak rektora na Filozofski fakultet nakon burnih prethodnih zbivanja. Kako na to gledate kao dekanica?
Moram priznati da mi je to bio jako neugodan trenutak. Studenti su pokazivali svoje nezadovoljstvo rektorom i pretpostavljam odlukama oko ukidanja Studentskog zbora FF-a, na način da rektoru nisu dali govoriti i ja sam se kao domaćica tog skupa loše osjećala. Probala sam smiriti situaciju, no rektor mi nije dozvolio da pokušam intervenirati. To se na kraju smirilo, rektoru sam se ispričala, a u svom obraćanju sam rekla kako se nadam da se više nikad neće ponoviti situacije koje su dovele do ovakve reakcije studenata.
Na kraju ste rekli da je i to Filozofski.
Jesam, i to je Filozofski. Studenti Filozofskog fakulteta uvijek su vrlo jasno pokazivali što misle. Je li to uvijek najsretniji ili najprimjereniji način, o tom bi se dalo raspravljati, ali eto, to se dogodilo i to je reakcija Filozofskog.
Spomenula sam i studente Hrvatskih studija, sveučilišnog odjela koji je sada problematična točka Sveučilišta. HS su u posljednjem reakreditacijskom ciklusu ocijenjeni kao najbolji društveno-humanistički studij u zemlji. Je li Filozofskom u interesu da se HS ugase zbog dupliciranja studija?
Vezano za reakreditacijski postupak, pitanje kriterija i usklađenosti povjerenstava priča je za sebe. Moglo se dogoditi da je na jedan filozofski fakultet došlo povjerenstvo koje ga je odlično ocijenilo. Istodobno, na vrlo sličan fakultet moglo je doći drugo povjerenstvo i dati loše ocjene. Slaganje povjerenstava je priča za sebe, no radi se o ljudima koji imaju malo iskustva s našim sustavom pa se često čude kako stvari funkcioniraju i situaciju sagledavaju iz svog iskustva. Toliko o najboljoj instituciji, naime ja stvarno mislim da je ovo ovdje naša najveća i najbolja institucija u području društveno-humanističkih znanosti.
Što se tiče situacije na Hrvatskim studijima, oni su osnovani zapravo i inicijativom s ovog fakulteta. Neki ljudi tada su vidjeli opasnost da se Hrvatski studiji pretvore u paralelni Filozofski fakultet, a drugi tu opasnost nisu vidjeli. No dogodilo se da HS imaju više studija koji su stvorili paralelizam na Sveučilištu. Meni osobno, a mislim i Filozofskom fakultetu, nije prihvatljivo da postoje paralelizmi. Nisu mi poznata sveučilišta na kojima postoje dva ista studija koja daju istu diplomu. To je nevjerojatno. Sasvim mi je jasno da može postojati isti studij u našem gradu na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, ali to je drugo sveučilište.
Dakle, naš interes nije da se uguše HS, već da se stvar raščišti na način da takav paralelizam na Sveučilištu ne postoji. Mislim da to nije samo interes Filozofskog i Hrvatskih studija, nego i interes Sveučilišta.
Prije godinu i pol situacija na Sveučilištu zapravo se ogledala kroz burna zbivanja na Filozofskom fakultetu, gdje je u principu krenula svojevrsna pobuna protiv uprave Filozofskog i Sveučilišta. Sada su Hrvatski studiji na neki način postali ogledalo problema na Sveučilištu. Mislite li da ima sličnosti, dodirnih točaka u tim zbivanjima, sada na HS-u i tada na FF-u? Što se tiče Filozofskog, referiram se na dio problematike koji se odnosi na raspuštanje Zbora i institucionalnu zavrzlamu koja je uslijedila.
Mislim da neke sličnosti postoje. Voljela bih da nam je svima jasnija situacija i očekujem da će se problemi s Hrvatskim studijima uskoro razriješiti. Razumijem da su i ljudi na HS-u zabrinuti oko toga kako će se njihovi studiji organizirati i što će se dogoditi, a i mi smo zainteresirani za to da vidimo kuda ta transformacija ide. Svakako vidim paralelu u načinima na koje su se stvari odvijale.
Možemo li ih svesti pod neki zajednički nazivnik, uzrok problema?
Uzrok problema i krize na Filozofskom fakultetu u tom trenutku nije bilo Sveučilište. No Sveučilište je u jednom trenutku stalo iza uprave Filozofskog, odnosno iza tadašnjeg dekana i produbilo tu krizu. Mislim da su se stvari i na Filozofskom i na Hrvatskim studijima mogle rješavati na neke druge načine.
U izbornoj smo godini na Sveučilištu. Ovaj fakultet dao je sadašnjeg rektora pa vas, kao dekanicu, moram pitati kako ocjenjujete opće stanje na Sveučilištu u posljednje tri i pol godine, za mandata rektora Borasa?
Voljela bih da je to stanje puno bolje. Ne zagovaram integraciju Sveučilišta, naročito ne nakon proteklog iskustva FF-a, ali mislim da bi suradnja sastavnica trebala biti puno bolja i da se puno više mogla poticati funkcionalna integracija. Naravno, na način koji je sastavnicama prihvatljiv. S druge strane, mislim da se nije dovoljno pazilo na neke stvari iz perspektive studenata. Ne mislim da sve mora biti na Sveučilištu, ali mogla su se primjerice osmisliti rješenja koja bi dovela do toga da brigu o studentima s invaliditetom koordinira Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet i da to bude briga za studente cijelog Sveučilišta. Ili da se kapacitira Psihološko savjetovalište za studente Filozofskog fakulteta, na način da naše usluge mogu koristiti i studenti drugih sastavnica. To u ovom trenutku jednostavno nije moguće. Mogla se voditi briga i o takvim stvarima na Sveučilištu. Osim toga, događale su se problematične stvari, kao na primjer s Filozofskim.
Položaj Sveučilišta u društvu u posljednjem razdoblju?
Bojim se da javnost vidi i percipira Sveučilište kao problematično. Stalno je neki problem s tim Sveučilištem. Ja ne bih voljela da se na Sveučilište dugoročno gleda kao na izvor problema u društvu, već kao mjesto koje je sposobno vlastite, ali i društvene probleme rješavati na dobar način. Šteta što nas društvo ne cijeni više i ne uvažava, ali moramo se zapitati koliko smo tome i sami pridonijeli.
Predaje li profesor Boras i dalje na Filozofskom?
Profesor Boras predaje na doktorskom studiju.
Je li njegov odlazak s Filozofskog, odnosno njegovo zapošljavanje na Učiteljskom i Grafičkom fakultetu, bio svojevrsni udarac u znanstvenom smislu za vaš fakultet?
Ne poznajem najbolje opus profesora Borasa, ali pretpostavljam da je odlazak svakog profesora u trajnom zvanju na neki način gubitak za fakultet. Nama se to već jednom dogodilo u trenutku kad nam je otišao jedan drugi profesor. Tad su čak otišli i naši koeficijenti i mislim da je to bilo nešto loše što se dogodilo Filozofskom fakultetu.
Nošenje koeficijenata ‘sa sobom’, to nije praksa?
Ja za to nikad prije nisam čula. Koeficijenti nisu vlasništvo čovjeka, nego institucije, odnosno Sveučilišta. Kada se to dogodilo, inzistirala sam, pisala i tražila zaštitu od rektora, Senata, a zapravo protiv postupaka našeg tadašnjeg dekana koji je to dozvolio. Tu zaštitu nismo dobili, koeficijenti su otišli, a za njih je moglo napredovati 12 naših viših asistenata u docente.
Je li koeficijent profesora Borasa otišao s njim?
Ne.
Filozofski fakultet ima najviše članova u senatskom Vijeću društveno-humanističkog područja, čak 22. Međutim, direktno iz DH područja Filozofski nije dobio niti jednu funkciju u smislu predsjednika vijeća područja, zamjenika, šireg rektorskog kolegija. Kako to komentirate?
Činimo četvrtinu DH područja, osim toga činimo otprilike 10 posto Sveučilišta i kad je riječ o studentima i nastavnicima, a mislim da čak činimo i više kad je riječ o doktoratima na Sveučilištu. Mi smo jedna velika sastavnica ovog Sveučilišta i usuđujem se reći jedna od značajnijih sastavnica. Svi naši prijedlozi na DH vijeću bili su preglasani, a zanimljivo je da je većina prijedloga FF-a dobila samo glasove FF-a. Ne mogu točno reći kako se to dogodilo, ali mogu si misliti. Vjerujem da je to djelomice posljedica ideje da je Filozofski ‘radio probleme’, što nije točno. Dugoročno je vrlo loše to što se dogodilo. Na jednoj sjednici Senata profesor Budak je upoznao članove Senata s tom informacijom i mislim da su i oni bili iznenađeni. Moram priznati da smo se u ovoj situaciji našli prilično pogođenima jer DH vijeće zapravo bez nas može jako teško funkcionirati. Mislim da se ovako nešto prvi put dogodilo na Sveučilištu i da to ne služi na čast DH vijeću.
Ali Filozofski fakultet ima prorektora…
(Smijeh) Inače mislim da niti jedan fakultet ne bi trebao profitirati ili biti kažnjen činjenicom da ima člana uprave Sveučilišta koji dolazi s te institucije.
Dotakli smo se sada malo i Senata. U intervjuu za Novosti rekli ste da vjerujete da će članovi Senata s drugih fakulteta krenuti za primjerom vaših senatora te da će početi ozbiljno raspravljati o problemima Sveučilišta. Jesu li vaši senatori uspjeli u tome, jesu li uspjeli primjerom potaknuti druge kolege na otvorenu, kritičku raspravu na Senatu?
Ne. Na Senatu se i dalje nedovoljno raspravlja, a naših članova u ovom sazivu čak ima i manje nego što ih je bilo u prošlom.
Izgubili ste jedno mjesto na račun Fakulteta filozofije i religijskih znanosti.
Tako je, Filozofski fakultet je u prošlom sastavu imao četiri mjesta, sada ih imamo tri i mislim da smo to mjesto sasvim neopravdano izgubili. Naime, ja čak mislim da je ta odluka protustatutarna jer su u Senatu predviđena mjesta za predsjednike područnih vijeća ali ne i za zamjenike, a jedino DH vijeće ima u Senatu i zamjenika. Dakle problem mjesta za novu sastavnicu mogao se puno bolje riješiti uklanjanjem zamjenika predsjednika DH vijeća iz Senata, a ne uklanjanjem jednog predstavnika Filozofskog fakulteta.
Kako vi osobno gledate na trenutačnu situaciju na Senatu? Koliko shvaćam, samo ste vi ‘problematični’ i nešto prigovarate, uz još par iznimki.
Javljaju se i drugi članovi Senata, kolege s PMF-a i neke druge kolege, postavljaju se neka pitanja, ali ja bih voljela da je toga puno više. Voljela bih da puno više vremena posvetimo važnim raspravama, a ne da samo izglasavamo odluke.
Izbori za rektora su za manje od mjesec dana. Vrlo otvoreno, kako će se Filozofski fakultet postaviti prema izboru za rektora, odnosno, hoćete li podržati aktualnog rektora ili njegovog protukandidata, profesora Bakića?
Nismo o tome službeno razgovarali, nijedan od kandidata za rektora nije došao tražiti podršku Filozofskog fakulteta, ali vjerujem da će Filozofski podržati profesora Bakića. Mislim da je profesor Bakić dobar kandidat, kandidat koji se pokazao svojom aktivnošću na Senatu. Uvijek je znao na jedan jasan, ali vrlo primjeren način istaknuti probleme i sugerirati rješenja, tako da se meni čini da je on stvarno dobar i kvalitetan kandidat za rektora. U sljedećem razdoblju izuzetno je važno kako će Sveučilište djelovati i hoće li se razvijati. Budimo svjesni da to nije važno samo za Sveučilište, već i za cijelu zajednicu.
Na Sveučilištu u Zagrebu postoje veliki prijepori sa shvaćanjem autonomije sveučilišta. U Ministarstvu su pokrenuta tri upravna nadzora nad radom Sveučilišta u Zagrebu, no trenutačno je aktivna i ustavna tužba pokrenuta od strane rektora Borasa u ime Sveučilišta, kojom traži momentalnu obustavu svih pokrenutih upravnih nadzora i brisanje odredbi o upravnom nadzoru iz Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. Kako vi shvaćate autonomiju sveučilišta?
Ovo Sveučilište je financirano od poreznih obveznika i porezni obveznici trebaju imati priliku vidjeti kako to Sveučilište funkcionira. Osim toga, podložno je zakonima Republike Hrvatske i ti zakoni predviđaju mogućnost upravnog nadzora, kao što predviđaju mogućnost upravnih nadzora nad raznim institucijama. Nema nikakvog razloga da Sveučilište bude zakonski autonomno, Sveučilište nije država u državi. Ono mora biti autonomno od politike, od upliva u to čime će se Sveučilište baviti, što će Sveučilište istraživati, autonomno u smislu svog ustroja i odluka o tome kakvi će se studijski programi provoditi. Kad je riječ o studijskim programima, i tu Sveučilište treba obraćati pozornost na društvo u kojem funkcionira. Dakle, smatram da Sveučilište ima pravo na svoju punu autonomiju u znanstvenim i studijskim domenama. Ali nema pravo na autonomiju od zakona Republike Hrvatske.
Za vašeg mandata, suradnja s KBF-om?
Ovo Vijeće je odbilo tu suradnju i KBF je izjavio da više neće tu suradnju niti tražiti, mislim da je to jedno pitanje koje je već riješeno.
Znanstveno i nastavno ste usmjereni u području psihologije obrazovanja, školske psihologije. Gledajući vaš znanstveni i nastavni rad od početaka do danas, cijelo vrijeme prožima se psihologija s matematikom. Radi li se o psihologiji matematike, odnosno kakve veze ima matematika s psihologijom?
O, veze su super! Osim što postoji znanstvena poveznica, postoji i nastavna. Naime, na PMF-u sam držala i jedan kolegij koji je zajednički za studente psihologije i matematike – ‘Psihologija učenja i poučavanja matematike’. Matematičari se bave matematikom, međutim nastavnici matematike nužno moraju znati i kako djeca matematiku vide. Istraživanja koja se rade u psihologiji zapravo pokazuju kako djeca misle u matematici i zašto su im neke stvari teške. Imate cijeli niz vrlo zanimljivih istraživanja, od onih gdje već kod 6-mjesečnih beba vidite da razumiju predmatematičke pojmove i razlikuju broj elemenata u skupu, do istraživanja koja se bave razumijevanjem matematike na srednjoškolskoj i studentskoj razini. Psihologija puno toga može reći o tome kako se matematika uči i ponuditi prijedloge kako bi ju trebalo poučavati. Mislim da je to zgodno područje, meni silno veselo jer je prepuno zanimljivih znanstvenih radova, a traži suradnju psihologa i matematičara.
U principu objedinjavate ono o čemu smo pričali, STEM i društveno-humanističke znanosti.
To sam objedinila i kroz svoju obrazovnu povijest. Pohađala sam XV. gimnaziju pa se pretpostavljalo da ću studirati nešto prirodnjačko. U zadnji čas sam se predomislila i došla na psihologiju, a kasnije sam svojim znanstvenim i nastavnim radom na neki način ‘vratila dug’ svom prethodnom obrazovanju.
