Ispovijest učenika koji je pao razred s porukom za sve profesore: ‘Nisam bio anđeo, ali nije se ni škola potrudila da me imalo popravi’
Pao je 2. razred srednje, iako je očekivao da će se izvući samo s dvije negativne ocjene iz Njemačkog i Matematike. Dva dana prije kraja škole, na nastavi Engleskog, dobio je pred pločom tri jedinice u užurbanih pet minuta. Reagirao je bacanjem klupe u ploču, s čime si je zapečatio sudbinu ponavljanja godine. Sve ovo, dogodilo se prije 12 godina, daleke 2006., a naš sugovornik Aleksandar po prvi puta javno govori o cijelom slučaju i upozorava na ozbiljan propust obrazovnog sustava.
Ispiti – ne smetaj
Znali smo se od malena, a sjećam se vrlo jasno i dan danas kada me u zadnjem tjednu škole nazvao i priopćio da pada razred. Nije htio slušati, premda smo mu svi govorili da bi mogao makar probati s ispravljanjem ocjena. Neki dan sam razgovarao s njime o tom cijelom slučaju nakon 12 godina. Saznao sam da je nakon usmenog iz Engleskog, koji je završio s neslavne tri jedinice u pet minuta, bacio školsku klupu u ploču. Klupa se razbila, ploča je ostala čitava, a on je morao krenuti iz početka s drugim razredom srednje škole.
Razbijanje klupe na ploči kao znak protesta
Smatrao je svoje jedinice neopravdanima, bacio je klupu koja se strgala kao dio svog mladenačkog protesta. Ponovio je protest tako što se nije ni pojavio na skupnom ispravljanju gradiva iz matematike za sve razrede generacije što mu je definitivno odredilo sudbinu pada razreda.
– Reakcija moje majke je bila potpuno ravnodušna komentirajući da sam i zaslužio pasti razred. Rekla je da mi to bude opomena za ozbiljnije shvaćanje škole u budućnosti. Reakcija okoline, prijatelja i obitelji je bila osuđujuća, govorili su mi ‘idi u školu, bori se, nemoj si dopustiti da padneš razred, piši molbu školi, ravnateljici…’, ali ja nikoga nisam slušao, započinje svoje prisjećanje moj prijatelj Aleksandar.
Njegov pad razreda je bio nešto novo i nepoznato u našem društvu, a postojala je i jedna okolnost zanimljiva za širu javnost. Naime, sljedeću godinu je trebao ponavljati razred dijeleći školsku klupu s mlađim bratom. Kaže da mu je to bilo ispočetka čudno, ali su se od tada zbližili i postali nerazdvojni.
Nakon 12 godina poručuje: ‘Mladi, riješite svoje obaveze na vrijeme’
– Sljedeće godine sam se dobro uklopio u novi mlađi razred. Prihvatili su me dobro, više ja nisam htio prihvatiti neke druge jer sam tad bio prgavog i buntovnog karaktera. Prolaziti isto gradivo je bilo iznimno dosadno i naporno. To mi je možda bilo psihički najteže od cjelokupne situacije pada razreda. Na kraju mi nije bilo žao, ali mi je žao sada, više od 10 godina nakon toga. Sad se osjećam kao da je to jedna neizbrisiva mrlja u mom životu, iskreno govori Aleksandar.
Danas kada ga netko pita za gluposti koje je radio iz djetinjstva, najradije prebacuje temu. Izbjegava osobito pričati o nekoliko stvari koje je napravio kao klinac, tinejdžer i adolescent, među kojima je i pad razreda. To je razdoblje života kada je napravio, kako kaže, najviše gluposti u vrlo kratkom roku. Osim pada razreda ističe da mu je velika mrlja bila razbijanje novog dedinog auta kao maloljetnik bez vozačke.
– Preporučio bih mladim ljudima, s današnjim iskustvom, da se potrude i riješe svoje obaveze na vrijeme, savjetuje jedan drugačiji Aleksandar danas.
Ozbiljan propust obrazovnog sustava
U prisjećanju ove davne priče, koja ga je uvelike formirala kao osobu, kroz nova prijateljstva i iskustva, dotaknuli smo se i neizbježnog – samog obrazovnog sustava.
Aleksandar je pohađao Hotelijersko-turističku školu. Ne krije da nije bio uzoran učenik. Profesorica Daktilografije mu je nakon negativne ocjene na polugodištu rekla da je prvi u povijesti škole kojem je to uspjelo. Ispravio ju je do kraja godine, ali već sljedeći razred je bio koban.
Prisjeća se vrlo jasno i precizno kako iz nekih predmeta nije mogao očekivati višu ocjenu jer su profesori imali predrasudu o njemu zbog pada razreda. Tvrdi kako je to znalo biti dosta očito. Čak i kada je znao za veću ocjenu, dobio bi manju, jer su profesori već imali formirano mišljenje o njemu.
– Otkad sam pao razred više nisam mogao iz nekih predmeta očekivati višu ocjenu i da sam znao za više jer je predrasuda bila da ne učim jer sam pao razred. Zato sam posljednji mjesec iskoristio rupu u zakonu i upisao intelekt za srednjoškolsko obrazovanje da bih si popravio prosjek. Nažalost, znao sam da to ni uz najveći trud ne bih mogao u HTŠ-u, govori Aleksandar.
Upisao je večernju školu koja je, između ostalih, imala i smjer hotelijersko-turističkog tehničara. Napravio je to u četvrtom razredu srednje.
– Ispisao sam se iz škole čim su mi zaključili sve predmete koji su meni odgovarali. Odugovlačio sam sa zaključivanjem u predmetima gdje mi ocjene nisu išle u prilog dogovarajući odgovaranje ili pismeni zadnji dan. A zapravo sam ispisao školu i upisao tu razliku plus maturalni rad u intelektu. Tamo sam u kolovozu maturirao s povoljnim prosjekom i peticom za maturalni rad s temom turizma opatijske rivijere, objašnjava nam svoj transfer.
‘Nisam bio anđeo, ali nije se ni škola potrudila da me imalo popravi’
To je bila njegova mala osveta, jer u školi nije dobio pedagoški pristup kakav bi se mogao očekivati.
– Nisam ja bio anđeo, daleko od toga, ali mislim da se škola nije ni malo potrudila da me imalo popravi. Pedagoški sustav u našoj školi, a mislim da su škole odraz države, je baš bio jako loš. Neki moji poznanici su u sličnim situacijama imali jednaki tretman, tumači Aleksandar.
Kada je završio razred u večernjoj školi, vratio se s diplomom u svoju matičnu školu. Ušao je u ured ravnateljice i pedagogice za koju tvrdi da je bila izuzetno neprijatna prema njemu. Pokušala ga je što strože sankcionirati za sve što je radio, koliko god minoran bio prekršaj, a on je na taj odnos reagirao s dodatnim buntom.
Na sastanku s najodgovornijim osobama škole mahao je sa svojom novom diplomom i dao obećanje da će sve najgore širiti o školi dok je god živ. Koliko je razočaranje školom bilo dugotrajno, dovoljno govori i ono što mi kaže sljedeće. Da je kojim slučajem vidio pedagogicu prije nekoliko godina, opsovao bi je. Ipak, danas to ne bi napravio, niti planira voditi križarski rat protiv svoje bivše škole.
Razlog njegova istupa nakon 12 godine je da motivira mlade ljude da riješe svoje školske obaveze na vrijeme i da se potrude oko svojih ocjena, ali i znanja.
Drugi razlog je možda još važniji, a to je poruka koju ima prema školama diljem zemlje.
– Nemojte imati predrasude prema učenicima koji padaju razred. Ako ćete ih imati, oni će to osjetiti i neće se nikada izvući iz rupe u koju ih stavljate. Ako već učenik pada razred, radije razmislite što možete napraviti za njega, ali i sebe. Potrudite se napraviti psihološku pripremu za sljedeću školsku godinu kako bi izbjegli nove nevolje. Nismo mi anđeli, niste ni vi, ali vi predstavljate sustav koji mora preuzeti svoj dio odgovornosti, poručuje profesorima Aleksandar.
