‟The Matrix is a system, Neo. That system is our enemy‟.
Početak je nove školske godine pa evo jedne zgode iz školske prakse. Sjećate li se filma Matrix? Ostavio je na mene dubok dojam, i pogledao sam ga više puta. Katkad ga koristim u tzv. pedagoške svrhe. Jednom sam tako odlučio učenicima ogaditi reklame. Klincima, u prvom razredu. Što ranije, to bolje. Kako sad to, reklame? Pa tako, lijepo. Škola bi trebala biti mjesto gdje će djeca naučiti nešto i o životu − i to nikako ne bi smjela biti tek prigodničarska fraza − a ne samo o tvorbi glagolskog priloga prošlog i o biografiji Augusta Šenoe.
Pazite, za važne stvari uvijek se može, štoviše, mora naći vremena. A imunizirati djecu na perfidni utjecaj TV reklama, učiniti ih što je moguće otpornijima na ispiranje mozga i pretvaranje u zombificirane potrošače manje-više nepotrebnih stvari, ima li danas, u doba reklamokracije, preče dužnosti od te?
Prvo ispitam koliko su već zaraženi.
vecernji.ba
Obično turobno zaključim da ih Matrica već uvelike drži pod kontrolom. I
onda, u Morpheusovoj maniri (‟Remember, all I’m offering is the truth,
nothing more…‟), krenem s pitanjima za zagrijavanje. ‟Jeste li slobodni?
Što znači biti slobodan? Želite li stvarno znati istinu?‟ Krenem zatim s
pitanjem koja ih se reklama u posljednje vrijeme naročito dojmila. I
odmah, pun pogodak! Vilim, dugokosi dječak u klupi pored prozora,
spomene reklamu za bežični pristup internetu, ukratko je prepriča,
vidim, nije mu jasna dublja, tj. skrivena poruka. Naravno da nije, zato
je u školi da nauči!
Pitam razred jesu li svjesni da reklame nikad ne prodaju samo proizvod
koji reklamiraju? Nemaju pojma. Da, osim proizvoda, ‟prodaju“ i određeni
svjetonazor, način razmišljanja, ideologiju…? Nije im jasno. Pa dobro,
hajde da vidimo o čemu se radi u toj reklami. ‟Internet ti daje
slobodu!‟ trči pred rudu Đuro. ‟Daaa?‟ pravim se nevježa. ‟Kako to?‟ ‟Pa
tako‟, veselo će Đuro. ‟Policajac zove Tonyja da izađe iz ćelije, a on
neće jer mu internet daje slobodu!‟ ‟Eee, vidiš, Đuro, istina je upravo
obrnuta‟, kontriram mu na opće iznenađenje.
I onda im ukratko objasnim kako se upravo u toj reklami besramno
razgolićuje sama bît našega doba, sama bît Matrice. Njezini kreatori
toliko su se osilili, toliko su sigurni da nas drže u šaci, da nam se
ovom reklamom otvoreno rugaju. ‟Evo na što smo vas sveli: možete
slobodno izaći iz zatvora, ali postali ste toliko neslobodni da vam je
draža lažna, virtualna sloboda od one stvarne. Smatramo vas toliko
blesavima da vam se usudimo rugati s milijuna TV prijamnika, s tisuća
jumbo plakata, jer toliko smo vam isprali mozak da ništa nećete
shvatiti!‟
‟Što mislite‟, pitam dalje, ‟što to Tony gleda na internetu?‟ ‟Porniće!‟
spremno će djeca. I zaista, na poklopcu laptopa je ‘diskretno’
zalijepljena fotografija žene u zavodničkoj pozi, a izraz Tonyjevog lica
je neka kombinacija izraza lica slaboumnika, patološkog erotomana
kojemu nad golom sisom cure sline, i višestruko osuđivanog
silovatelja-recidivista. ‟Da, po svoj prilici gleda pornografiju‟,
primijetim bez emocija.
Dakle, ključ visi iz brave, vrata su odškrinuta,
ali Tony je… što? Slobodan ostati u zatvoru? ‟Ha? Mislite li da je
zaista slobodan?‟ Gledaju me kao Neo Morpheusa neposredno prije no što
će uzeti pilulu. Lome se, Matrica ih drži, ali svjetlo istine je snažno,
rastjeruje mrak i maglu iz njihovih načetih duša… I onda nečiji par
očiju počne svjetlucati shvaćanjem, i to se polako širi razredom…
Veličanstven trenutak, jedan od onih zbog kojih volite svoj posao.
Trenutak osvješćivanja, buđenja… shvaćanja. Veličanstveni trenutak u
kojem se nazire sve ono veliko, dobro i plemenito što čovjek može biti.
Što svatko od nas može biti.
Dalje sve ide lako. Reklame za automobile koje obećavaju slobodu (frajer
se vozi po pustinji) notorna su laž (jer će kupac satima militi po
zakrčenim gradskim ulicama), obećavaju prestiž (a uvale te u kredite) i
osjećaj moći (‟Imaš mali pimpek? Kupi veeeliki auto!‟), reklame za pivo
su promocija alkoholiziranja kao društveno prihvatljivog ponašanja,
reklame za kozmetiku žele nam ogaditi starost i stare ljude… Do tada
klinci već SVE kopčaju, primjeri pljušte sa svih strana… Zaključujemo da
je, a o tome je ovdje već bilo riječi, malo prljavštine OK, dobro je za
naš imunološki sustav… Sat završava s osjećajem da smo… živi. Kad ste
se zadnji put osjećali živima?
Morpheus: ‟The Matrix is everywhere. It is all around us, even now in
this very room. You can see it when you look out your window or when you
turn on your television… It is the world that has been pulled over your
eyes to blind you from the truth‟.
Koju biste pilulu vi izabrali?
Tekst je objavljen na blogu gospon profesor, a autor je Darko Milošić.
