Jesu li ispiti intelektualno vlasništvo nastavnika i smije li se snimati predavanje? Evo što o tome kaže nadležni državni zavod
S vremena na vrijeme u nastavničkim krugovima potekne rasprava o tome jesu li ispitni materijali koje sami izrađuju kako bi provjerili znanje svojih učenika intelektualno vlasništvo nastavnika. Isto tako, a s obzirom na sve širu dostupnost i uporabu novih tehnologija, često pitanje nastavnika i učenika je smiju li se zvučno snimati predavanja, a onda ta snimka distribuirati. Odgovore na ova pitanja potražili smo u Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo odakle ističu da ispiti, u pravilu, nisu autorska djela. No u određenim slučajevima, autorska prava mogu pripadati školi. No, kada je u pitanju neovlašteno snimanje nastave, situacija je poprilično jasna.
Ilustracija: Unsplash
Pitanje autorskog prava i intelektualnog vlasništva u mnogim situacijama može biti nejasno. Zakon o autorskom i srodnim pravima nije nešto s čime se običan građanin često susreće pa se neki dijelovi ovog pravnog akta u raspravama nerijetko pogrešno interpretiraju.
Ispiti u školama, u pravilu, nisu autorsko djelo
Rasprave vezane upravo uz ovaj Zakon i njihova autorska prava po pitanju nastavnih materijala koje sami izrađuju nerijetko su tema i u nastavničkim krugovima. Nedavno se tako na društvenim mrežama povela zanimljiva rasprava o tome jesu li ispiti koji nastavnici rade u sklopu nastave njihovo intelektualno vlasništvo.
Odgovor na ovo konkretno pitanje odlučili smo postaviti Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo, tijelo je državne uprave koje obavlja poslove iz područja zaštite prava intelektualnog vlasništva.
– Ispiti koji nastavnici izrađuju u svrhu provjere usvojenih znanja učenika kako je određeno nastavnim planom i programom u pravilu nisu autorska djela, posebno kada uzmemo u obzir odredbu članka 18. stavka 1. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (ZAPSP) koja uređujući što su nezaštićene tvorevine određuje: Predmetom autorskog prava su izražaji, a ne ideje, postupci, metode rada ili matematički koncepti kao takvi. Slijedom navedenog, priprema ispita za provjeru usvojenog znanja (primjerice izrada pisanog testa) bila bi u prvom redu posao struke, a ne autorsko djelo, odgovaraju nam iz Državnog zavoda.
Potrebno je, dodaju, uzeti u obzir da je ZAPSP-om propisano kako je autorsko djelo originalna intelektualna tvorevina iz književnog, znanstvenog ili umjetničkog područja koja ima individualni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu, ako spomenutim Zakonom nije drukčije određeno.
– S time u vezi treba spomenuti kako je moguće u nekim slučajevima da je nastavnik prilikom izrade ispita uložio u njegovu pripremu visok stupanj intelektualnog i kreativnog stvaralaštva koji nadilazi uobičajeno očekivani izgled i sadržaj pisanog testa u nastavi pa bi u tom slučaju mogli govoriti o određenim autorskim komponentama toga rada. U tom slučaju, poslodavac je taj koji stječe isključiva autorska imovinska prava iskorištavanja autorskog djela, u sadržaju i opsegu koji je potreban za ostvarenje djelatnosti koju obavlja, bez prostornog i vremenskog ograničenja te neovisno o prestanku radnog odnosa, ako nekim ugovorom nije drugačije određeno, što je uređeno u poglavlju 4.3.7. ZAPSP-a – Autorsko djelo stvoreno u radnom odnosu, ističu iz Državnog zavoda.
To u praksi znači, dalje nam pojašnjavaju, da autorska imovinska prava nad ispitom koji je autorsko djelo ima škola kao poslodavac. Budući da je to bio dio našeg pitanja, navode i da škola onda ima pravo taj ispit objaviti na svojoj internetskoj stranici. No, naglašavaju – pri tome je potrebno poštovati moralna prava autora koja pripadaju onome tko je to djelo stvorio odnosno nastavniku.
Što je s prezentacijama nastavnika, smiju li se širiti bez dozvole?
Osim polaganja autorskih prava na ispite koje izrađuju, drugo često pitanje profesora u školama je i ono oko autorskih prava na prezentacije koje izrađuju za nastavu.
– Isključiva autorska imovinska prava na prezentaciji nastavnika koja je autorsko djelo i koju je izradio nastavnik koji je sa školom kao poslodavcem sklopio ugovor o radu pripadaju školi koja tu prezentaciju može bez daljnjeg odobrenja nastavnika javno objaviti, preraditi, prevesti, sastaviti s drugim djelom radi zajedničkog korištenja, predstavljati javnosti pod imenom poslodavca zajedno s autorovim imenom ako je to moguće s obzirom na način korištenja, ako nije drugačije ugovoreno s nastavnikom, odgovaraju na naš upit iz Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo.
Naglašavaju u odgovoru i da škola kao nastavnikov poslodavac mora poštovati moralna prava autora, s obzirom da su ona uglavnom neprenosiva. Konkretno pitamo Državni zavod za intelektualno vlasništvo – krše li učenici neko autorsko pravo nastavnika, ako, primjerice, fotografiraju prezentaciju nastavnika i onda tu fotografiju distribuiraju na društvenim mrežama.
– Fotografiranje prezentacije nastavnika te potom njena objava i distribucija putem društvenih mreža, u osnovi ne bi bile dopuštene radnje, osim ako je nositelj prava (škola ili nastavnik) izričito dao odobrenje za takvu vrstu iskorištavanja prezentacije. Općenito vezano za ovo pitanje, bez obzira jesu li autori prezentacije koja ja autorsko djelo nastavnici ili učenici koji pohađaju nastavu, uvijek je dobro korisnicima tog autorskog djela na neki način dati uputu što je dopušteno a što zabranjeno činiti s tim autorskim djelom koristeći primjerice Creative Commons licence ili na neki drugi odgovarajući način, odgovorili su nam iz Državnog zavoda.
Smiju li se diktafonom snimati predavanja?
Sve šita dostupnost i uporaba tehnologije u svakodnevnom životu promijenila je i ponašanje učenika i studenata. Do prije dvadesetak godina oni koji su propustili nastavu obično su prepisivali bilješke kolega iz razreda. Sada, pak, pribjegavaju bržem rješenju pa zamole kolegu da snimi predavanje, barem tonski zapis, a onda im ovaj pošalje tu snimku. No, u ovom slučaju nema dileme oko toga je li to ispravan potez ili ne.
– Zvučno snimanje nastave koja je autorsko djelo je oblik umnožavanja autorskog djela za koje je prethodno potrebno ishoditi odobrenje nositelja prava (škole ili nastavnika) pa u slučaju ako takvog prethodnog odobrenja nema, radi se o neovlaštenom umnožavanju i distribuciji autorskog djela što čini povredu autorskog prava, kažu iz Državnog zavoda.
Naglasimo za kraj i da je Državni zavod za intelektualno vlasništvo, u suradnji su Uredom Europske unije za intelektualno vlasništvo pripremio odgovore na najčešća pitanja u području nastave koja se odnose na korištenje autorskih djela u svrhu davanja primjera u nastavi ili u vezi korištenja digitalnih obrazovnih materijala. Oni koji se još detaljnije žele informirati o ovoj temi odgovore na svoja pitanja mogu pronaći ovdje.
