Jesu li ravnatelji škola po cijeli dan na sastancima ili nam njihove tajnice lažu?
‘Ravnatelj je na sastanku’. Rečenica je to koju školske tajnice barem jednom dnevno prelome preko usta. To je odgovor koji mi, sektorski novinari, najčešće od njih dobijemo kada nam trebaju odgovorni. Situacija nije drugačija ni na fakultetima. Cijeli je proces obavijen velom tajne pa, iako svi navodno svakodnevno imaju i po nekoliko sastanaka, o tim sastancima ne znamo ništa – ni s kim se održavaju, ni zašto ni koliko će trajati. Samo da se navodno odvijaju i da je zbog toga najbolje da upit pošaljemo mailom.
Ilustracija: Unsplash; Antonino Visalli
Prije tri tjedna imali smo jedan od najsmješnijih dana u redakciji. Sve što smo vam servirali za 1. april bilo je, sad to već znate, lažna vijest, odnosno pomno osmišljena fora na koju su, iako to nismo očekivali, pali baš mnogi. No da je u svakoj dobroj šali, ako ne pola, onda barem djelić istine, rijetko tko bi pokušao osporiti.
Priča o tajnicama nije skroz lažna
Primijeniti se to može na sve prvoaprilske fore koje smo vam (ove godine) servirali, no posebno za jedan satirični tekst o školskim tajnicama. Pisali smo, naime, da školske tajnice osnivaju sindikat i kreću u štrajk, a sve zbog toga što im je dosta izmišljanja da su ravnatelji na sastanku svaki put kad zazvoni telefon.
Naravno da se ne osniva sindikat školskih tajnica niti one zbog javljanja na telefon kreću u štrajk. No, suština te vijesti, humora koji smo stvorili, jest u tome što se školske tajnice uistinu često javljaju na telefone ravnatelja, a ravnatelji su, prema njihovim pričama, još češće na sastancima.
Konkretno, na srednja.hr svakodnevno pišemo desetke vijesti i članaka, a pokrivamo kako srednjoškolsko, tako i fakultetsko obrazovanje. Na prste jedne ruke možemo izbrojiti koliko smo ravnatelja i dekana uspjeli odmah dobiti na telefon, a da nam prethodno nije rečeno kako je na sastanku ili službenom putu. To se znalo događati i po nekoliko puta dnevno. Tako, recimo, od osam ujutro do tri poslijepodne neke ravnatelje nismo mogli dobiti jer su ili na sastanku ili su radili u suprotnoj smjeni od one u kojoj smo ih pozvali na telefon. Da podsjetimo, nekad smo znali zvati u obje smjene.
Zašto i s kim se sastaju?
Slična je situacija i s dekanima fakulteta. Na njihove se telefone redovito javljaju tajnice ili voditeljice ureda. Dekani su također svakodnevno na sastancima i ne mogu se odmah javiti, a obično dobijemo uputu da svoja pitanja pošaljemo mailom. U tom slučaju, ako i dobijemo odgovor, dobijemo ga s nekim vremenskim odmakom. Poziv je onda, pak, potpuno besmislen budući da ravnatelje i dekane nazivamo samo kada nam odgovor treba hitno.
Znatna većina ravnatelja škola i dekana fakulteta u Hrvatskoj zaposleni su na javnim institucijama. Drugim riječima, primaju plaću iz državnog proračuna, javnih sredstava koje osiguravaju porezni obveznici pa, sukladno tome, imaju pravo znati kako se njima upravlja. Zbog toga javne ustanove poput škole, sveučilišta i fakulteta imaju, barem u teoriji, posebnu obvezu transparentnog djelovanja i otvorenosti prema javnosti.
U praksi to baš ne funkcionira pa iako dobijemo opravdanje da se ravnatelji i dekani ne mogu javiti na telefonom jer su na sastanku – ili čak službenom putu – od tajnica i voditeljica njihovih ureda dosad nismo ni u jednom jedinom slučaju dobili informaciju o kakvom se sastanku radi i s kim se sastaju. Cijeli je proces obavijen velom tajni, a jedino što smo, iz iskustva, već uspjeli saznati jest da čelnici domaćih škola i fakulteta stalno idu po sastancima ili pak imaju dosta nekreativne tajnice koje godinama nisu uspjele smisliti kreativniji izgovor od toga.
