[Jezične igre] Moramo li biti pismeni na internetu?
Bio je to treći razred osnovne škole. Iako mi se na prvu ne čini toliko
daleko, kada se sjetim da govorimo o razdoblju u kojem još nije bilo
interneta, sama bih sebi pronašla mjesto muzeju. No kako zasad niti
jedan liječnički pregled nije pokazao da sam ameba, duboko udahnimo,
zahvalimo na internetu i nastavimo. Vraćamo se na moj romantični početak
priče…
srednja.hr
Moj je učitelj Mile Basta, kojeg sam zvala Tisuću Dosta, ne zato što je
bio strog, već zato što sam htjela pokazati da govorim talijanski, nakon
rješavanja nekog kontrolnog ispita svečano izjavio: ‘Iva, ti ćeš se
baviti hrvatskim jezikom!’ Poslušala sam ga. Njime se bavim, njega sam
studirala, o njemu ću pisati vama. Sve ono što učite na satu hrvatskoga
jezika ili ste nekada učili sada morate čitati i ovdje. Ne morate,
naravno, ali kad ste već ovdje – zašto ne!
Ah, taj sat hrvatskog
Vi sada razmišljate o svim onim školskim satima hrvatskoga na kojima ste (skoro) zaspali, na kojima ste mislima bili u obližnjem kafiću, ili ste zaista tamo i bili, no nećemo sad u detalje. Ali ne, ovo nije jedan takav sat. Ovo je tekst koji vam želi pomoći. Odnosno autorica teksta vam želi pomoći. Evo! Već smo nešto naučili! Tekst ne može željeti, on nije živo biće, stoga možemo reći: Tekstom vam autorica želi pomoći.
A što kada bih vam rekla da učenje hrvatskog može biti zabavno? U redu, već vidim vaše reakcije – kolutanje očima u najmanju ruku. Naravno, osim onih nekoliko koji to već znaju i sram ih je to javno reći, ali listaju doma pravopisne i gramatičke priručnike prije spavanja. Bila sam i ja takva u srednjoj školi, ne brinite, a izrasla sam u sasvim normalnu amebu. E sad, budući da se ne poznajemo i još uvijek ne znate kako će ove Jezične igre izgledati, dajem vam pravo na skeptičnost. Ali isto tako, dajte i vi meni priliku da ju pobijem? Može? Može.
Hrvatski jezik zaista nije lako naučiti. Njime se u potpunosti ispravno koristiti u svakoj govornoj i pisanoj formi nije ni moguće. To vam ne može omogućiti niti profesorska diploma. Usput, dajte malo kredita i vašim profesorima, nismo sveznajući. No jezik je živa tvorevina, on se svakodnevno mijenja. Zamislite sada jednu kutiju. U njoj se nalazi tisuću riječi zapisanih na papiriće. I onda se odjednom pojavi nešto potpuno novo. Neka to, recimo, bude informatička mreža koja povezuje druge kompjuterske sisteme i mreže, a temelji se na zajedničkom adresnom sustavu i komunikacijskom protokolu. Pogađate možda već? Da, to je internet. U kutiji imamo jednu riječ više!
Muke po internetu
E sad, nije tu priča još gotova. Odlučili smo da ćemo ga nazvati internet, preuzeli smo riječ iz engleskog jezika i prilagodili ju hrvatskom jeziku, no što ćemo s pridjevom? Hm… Hoćemo li reći da je kafić u kojem se služimo internetom internet kafić ili možda internetski kafić? I čekaj, hoćemo li uopće pisati internet ili ipak Internet? Naša je kutija upravo postala bogatija za nekoliko novih pretinaca o kojima moramo razmišljati. A kada shvatimo koliko nam samo taj internet donosi novih riječi? Treba nam kamion za nove kutije.
I tu dolazimo do Facebooka. Ako je netko dosad izgubio koncentraciju i zijevnuo, ovo će ga zasigurno razbuditi. Zašto? Zato što je Facebook cool, Facebook je in, on je centar događanja jer što nije objavljeno na Facebooku, nije se dogodilo, kužiiiiš??? <3 :* # weloveFacebook. Ali on je još nešto. On je središte naše nepismenosti. Na Facebooku smo često, neki i neprestano.
Na fejsu se dopisujemo s prijateljima, pišemo statuse, komentiramo slike, a pritom se vodimo samo onom dobro poznatom uzrečicom, a ujedno i najčešćim argumentom nepismenih – Ma glavno da se razumijemo! Ne, nije glavno. Ako je Facebook središte naše komunikacije i na njemu pišemo više nego na školskom satu, tada nije nevažno KAKO na njemu pišemo. Činjenica je da više čitamo što piše na Facebooku, nego što listamo čitanku. Kako ti se zove čitanka iz Hrvatskog jezika? Ne znaš, zar ne? Ali znaš što je onaj dečko/cura koji/koja ti se sviđa napisao/napisala prošli tjedan u svom fejs statusu? Vidiš! Facebook je tvoja čitanka, u prenesenom smislu riječi.
Učimo uz Facebook
Nije korištenje Facebooka samo po sebi loše, ali ono što na njemu pišete i čitate, ostaje vam u pamćenju. Dakle, ako primjerice vaš prijatelj neprestano piše hoču, velike su šanse da ćete vi upamtiti da se to zaista tako piše te da ćete sutra u vašoj školskoj zadaći (ili još gore – na državnoj maturi) baš tako i napisati. Ja bih vam u srednjoj školi za takvu pogrešku odmah dala jedinicu. Da. Stvarno bih. Ali to sam ja. Sad razmišljate da ta vaša profesorica i nije tako loša, ha?
U svakom slučaju, Facebook srozava našu pismenost. Odnosno to ne čini Facebook kao takav, već mi koji ga koristimo. Mi smo ti koji pravilno pisanje smatramo nevažnim, a ono nas vrlo često predstavlja kao osobu. U svijetu u kojem sve više komuniciramo tehnologijom, upoznajemo se riječima, i to pisanima. Pojasnimo to. Zamislite situaciju u kojoj se prijavljujete na fakultet i vaša molba glasi ovako:
‘Poshtowana gospodjo Perich, ja bi htjeo iči na fakultet. Zanima me shta moram predat od papira. Proshao sam drzhawnu maturu sa super ocijenom.’
Ako vam gospođa Perić odgovori ovo, nemojte se iznenaditi.
‘Dragi Ivane, možda ne bi bilo loše da razmislite da ju još jednom položite. Javite se dogodine.’
Ivan je napravio pogreške koje svakodnevno možemo vidjeti na Facebooku. Ali osim što je pogriješio u pisanju ije i je, što ne razlikuje č i ć, a nije mu ni infinitiv poznat, Ivan je u hrvatski jezik unio svoja slova. Ma Ivan je zapravo jezikoslovac! Jer ja, recimo, nisam znala da u hrvatskom jeziku nemamo š ili ž, te da imamo w. Ivane, hvala ti. Bilo je zaista poučno družiti se s tobom. Na tvojim ćemo primjerima učiti i dalje.
Nego, samo što nije zvonilo i ostaje nam još koji trenutak da zaključimo. Facebook je i dalje cool, ali nije nevažno kako ćemo na njemu pisati. Uostalom, zašto baš u toj komunikaciji ne bismo vježbali naše znanje hrvatskoga jezika? To bi vam u praksi značilo da imate dobar izgovor da se dopisujete s prijateljima, ali pritom pazite na vašu pismenost – znači vi zapravo na Facebooku učite. Vidite da učenje hrvatskoga može biti zabavno! Jesam li bila u pravu? Priznajte da jesam.
Do sljedećih Jezičnih igara, pozdravljam vas!
