Karijera ili brak, oboje ne može: Zbog bizarnih zakona hrvatske su učiteljice bile prisiljene na celibat
Kraj 19. i početak 20. stoljeća doba je kada su razlike između žena i muškaraca bile objašnjavane po principu razlika među rasama, a ženama se nerijetko visoko obrazovanje uskraćivalo jer se smatralo da imaju manji mozak od muškaraca. Doba je to i kada je žena prije svega bila domaćica, supruga i majka, a učenice su školovane samo radi toga da mogu s muževima voditi inteligentne razgovore. U nepovoljnom su položaju bile i učiteljice. Iako jednakog stupnja obrazovanja, bile su duplo manje plaćene od učitelja, a kada bi se jednom udale zbog suludog su zakona bile su primorane prestati raditi kao učiteljice.
foto: pixabay
Ovih dana postao je viralan dio jednog starog članka, u kojemu stoji kako se učiteljice nekada nisu smjele udavati. Mnogi u to nisu povjerovali, no situacija je krajem 19 . stoljeća zaista bila takva.
– Novi je zakon učiteljskoj struci donio restriktivne mjere, učiteljima je produljen radni staž s 30 na 40 godina, ograničena je autonomija općina u izboru učitelja, učiteljske su plaće snižene, a ograničena je i vjerska sloboda učitelja. U starom se zakonu učiteljica odriče učiteljske službe nakon udaje, a novi tu nepravdu nije ispravio. Naime, na sjednici Saborskog školskog odbora koja je prethodila donošenju zakona, a na kojoj je bio nazočan i ban Khuen Hedrevary, Izidor Kršnjavi zagovarao je prijedloge središnjega odbora Saveza hrvatsko-učiteljskog društva koje traži bolje materijalno stanje za učiteljstvo i da učiteljice mogu ostati u službi i nakon udaje. Ban je odbio oba prijedloga s obrazloženjem da je baš slabije plaćen učitelj bolji učitelj i da žena po svom fizičkom i spolnom ustroju nije za javno djelovanje, stoji u tekstu iz Zakona o uređenju pučke nastave i obrazovanja učitelja kojeg je pripremila Vesna Šredl.
Nešto kasnije, situacija se u Austro-Ugarskoj malo popravila pa su se tako učiteljice smjele udati, ali samo za osobe jednake struke.
– Tim povodom, Zemaljska vlada je izdala naredbu 1908. godine koja je glasila: ‘Svaka udaja koga ženskog nastavničkog lica, neposredno državnoj školskoj upravi podređenog, koja se dogodi poslije proglašenja ove naredbe u Glasniku zakona i naredaba smatra se kao svojevoljno otpuštanje iz službe.’ Otpuštene učiteljice su dobivale otpremninu ovisno o godinama provedenim u službi. Ako se učiteljica udala za učitelja, ne bi podlijegala ovoj zakonskoj odredbi, ali bi dobivala samo pola plaće. Učitelji narodnih škola su se borili protiv ovakve naredbe, ali uzalud. Ova naredba je potvrđena Zakonom o pravnim odnošajima učitelja narodnih osnovnih škola iz 1913. godine, objašnjava u svom radu Snježana Šušnjara s Filozofskog fakulteta u Sarajevu.
Osim ovakvih suludih zakona, posebna su pravila ponašanja vrijedila za učiteljice, a posebna za učitelje. Tako su, primjerice, učitelji smjeli jednu večer svakog tjedna iskoristiti za hofiranje; ili dvije večeri tjedno ako redovito odlaze u crkvu, a učiteljicama to uopće nije bilo dozvoljeno. Više o ovim, za današnje vrijeme neobičnim pravilima, možete pročitati na poveznici.
