Klasičari na maturalcu: ‘Imamo dva smislena maturalca, velika je razlika kada se negdje odlazi s nekim ciljem’
Postoje dva vrhunca srednjoškolskog obrazovanja – maturalno putovanje i maturalna večer. Iako niti večera niti maturalac nemaju preveliku edukativnu svrhu, to su ipak dvije stvari koje zaokružuju naše srednjoškolsko iskustvo. U desetak dana maturalca zapravo prvi put bolje upoznajemo ljude koje redovno viđamo po hodnicima škole, granice između profesora i učenika postaju mrvicu fleksibilnije, a školska godina započinje sa stilom. Moje maturalno putovanje je još posebnije jer idem u Klasičnu gimnaziju u Zagrebu, a mi od trenutka upisa znamo destinacije za oba maturalca. Da, imamo dva maturalca!
Iako u svojem programu imaju bar ponešto edukativnog sadržaja, maturalna putovanja daleko su od nastave na putu. Trebaju li maturalci uopće odgovarati školskom programu ili to zaista može biti tjedan dana po volji učenika? U traganju za odgovorom na to pitanje, porazgovarala sam s dvije bivše maturantice.
Vlasta, bivša maturantica Klasične gimnazije u Zagrebu, priča mi kako se nikada nije previše dvoumila oko odabira srednje škole koja bi joj odgovarala. Klasični jezici i antička kultura, iako su je zanimali, nisu bili odlučujući faktor pri njenom odabiru. Niti nju niti njene prijatelje, kako kaže, sigurno nisu privukli ni natrpana satnica ili škola subotom.
Čak dva (smislena) maturalca kao glavni razlog za odabir škole
– Glavni razlog za upis u Klasičnu većini nam je bio ne jedan, već dva maturalca. Zvuči predobro da bi bilo istinito… Ali to su zaista dva smislena maturalca. Nakon minimalno tri godine učenja o antičkim civilizacijama, logično je odvesti svoje učenike u Rim i u Grčku da zaista vide to što slušaju. To ne znači da mi idemo na putovanje na kojem isključivo radimo, baš naprotiv, ali mislim da je velika razlika kada se negdje odlazi s nekim ciljem, smatra Vlasta.
Time, pojašnjava, ni najmanje ne podcjenjuje maturalce drugih, ne-klasičarskih škola, no ipak vjeruje da klasičari od tog putovanja dobivaju više od onih koji idu na maturalac s namjerom da se isključivo opijaju.
– S druge strane, nije ni to loše samo po sebi. Mladi smo i željni smo zabave, kaže bivša klasičarka jednoj sadašnjoj.
Malo je turističkih agencija koje zapravo planiraju putovanja koje bi mogla biti ‘korisna’. Roditelji podmiruju iznos od četiri do šest tisuća kuna, nadajući se da će njihovoj djeci u glavama ostati bar nešto od sadržajnog, iole edukativnijeg dijela programa. Ipak, vjerojatno su svjesni da djeci zapravo plaćaju tjedan dana ludovanja u inozemstvu.
‘Nakon godina i godina mučenja u školi, učenici zaslužuju tjedan dana tulumarenja’
Baš to potvrđuje moja frendica koja je završila II. gimnaziju u Zagrebu, a svoj je maturalac provela tjedana dana u Španjolskoj. Očekivala je naporan put i nabijen tempo, no kaže da se ugodno iznenadila.
– Da se razumijemo, put stvarno je bio naporan, ali količina zabave i rada nije bila proporcionalna. Osim par muzeja, ne sjećam se gotovo ničega što nam je vodič pričao. Učenje nam nije bilo ni na kraju pameti, a ni profesori nisu baš previše forsirali. Najveći problem bio mi je kako kupiti cugu, s obzirom na to da nisam bila punoljetna. I mislim da to i jesu maturalci. Mislim da tu nema previše edukativne svrhe jer, kao bivša maturantica, znam da smo se samo željeli zabaviti i u tome ne vidim problem, priča mi.
Jedinu zamjerku maturalcu vidi u možda prevelikom iznosu putovanja; smatra da se tulumariti može i puno bliže za puno manje novca, no tada cijela priča gubi svoje čari.
– Izmoreni u zagušljivom autobusu, znojni, gladni, žedni, ali opet puni energije i spremni na bilo kakvu akciju. To je nešto što ću ja pamtiti, a ne Picassov muzej! Maturalci su super takvi kakvi jesu jer nakon godina i godina mučenja u školi učenici zaslužuju tjedan dana tulumarenja s ljudima koje možda više nikada neće vidjeti, ispričala mi je frendica iz II. gimnazije.
Dva klasičarska maturalca: Idealna kombinacija učenja i zabave
Nakon svojeg prvog ‘klasičarskog’ maturalca u Italiji u 2. razredu srednje, sa sigurnošću mogu reći da nisam upoznata s takvom stranom putovanja. Tjedan dana intenzivnog pješačenja i obilaženja mnogobrojnih lokacija bitnih za klasičarski program, ostavlja malo mjesta za nezaboravno ludovanje. No nisam bila pretjerano razočarana s ishodom puta. Još u prvom razredu jasno su nam dali do znanja da postoji razlika između odlaska u Rim i odlaska u Grčku.
Prvo putovanje je nastava na putu, što znači da je zabava sporedna. Program puta isplaniran je u minutu pa se nakon cijelog dana odmor čini kao bolja opcija. Ne mogu reći da se tada nisam zabavila, ipak sam bila u društvu svojih prijatelja, ali mislim da sam tamo možda ipak nešto više naučila. No, da nema drugog maturalca u Grčkoj, gdje je ipak zabava u prvom planu, bila bih i više nego razočarana svojim maturalnim putovanjem. Pritom nimalo ne umanjujem važnost odlaska u Grčku; neopisivo se veselim po prvi put vidjeti nešto što gledam u udžbeniku od petog razreda osnovne škole, ali jasno da nitko ne želi isključivo raditi i ići spavati u ponoć, umjesto zezancije i uživancije. Ipak, učenici Klasične gimnazije zaista su jedini koji mogu iskusiti obje strane takvih putovanja, šteta je što takvu priliku nemaju i ostali.
Olovke i bilježnice ostavljamo doma, ali treba poslušati i ono što su vodiči pripremili u programu
Jedno je sigurno, učenici na maturalce ne kreću s olovkama i bilježnicama, već s namjerom da se zabave kao nikada u životu. Vjerujem da ni profesorima nije lako naći pravu mjeru koliko toga dopustiti učenicima, kao ni školi koja je odgovorna za velik broj maloljetnika, ali sigurna sam da i oni svojim učenicima žele nezaboravno iskustvo.
Bez obzira na primarno zabavni karakter maturalaca, to ne znači da oni ne moraju imati smisla. Postoji puno više Grčke od Zakynthosa i sigurna sam da neću biti zakinuta ako izbjegnem žestoko partijanje. Neću se manje zabaviti ako poslušam ono što su vodiči pripremili u svojem programu. Nema smisla ne iskoristiti sve što se nudi, i zabavu i edukativan sadržaj. Tko zna, možda nikada više neću ponovno posjetiti Grčku!