Komentar: Srednjoškolci nisu debili, dajte im da biraju predmete
O Cjelovitoj kurikularnoj reformi se počelo pričati u studenom prošle godine. Najavljene su brojne reforme, kao valjda svake izborne godine, i gotovo da sam ih svrstala u koš s ostatkom šarene laže koja ostane nikada ostvareno predizborno obećanje. Doživjeli smo i previše takvih najava reformi da bismo još jednom upali u klopku i povjerovali da će se zbilja nešto promijeniti. No o ovoj se reformi pričalo i netko se istinski trudio da se ona provede. Datumi su postavljeni, planovi napravljeni, trebalo je samo zeleno svjetlo. I onda se dogodi emisija Otvoreno i pojavi se nekakva oporba kurikulumu i sve ode u tri stvari koje ne smijem imenovati.
Foto: srednja.hr
Moj prvi glas o Cjelovitoj kurikularnoj reformi je bio nakon najave o većoj izbornosti predmeta. Nisam imala pojma o čemu se radi, ‘kurikularna’ mi je i dalje bila teška riječ za izgovoriti, ali tamo nekakav Boris Jokić kao njezin voditelj je upravo postao dobri duh u mojoj glavi, čast i slava mu.
Bila sam ljubomorna na buduće srednjoškolce. Ali sam prije svega bila sretna zbog njih. Jer sam znala što sam prošla ja u gimnaziji, što su prošle generacije prije mene, što znači imati 17 predmeta, a interesirati se za možda tri. Tri predmeta koja te zanimaju u sve četiri godine, i to najvjerojatnije budu oni koje dobiješ u posljednja dva razreda.
Bilo je lijepo čuti da će testna skupina već od iduće godine moći birati nekoliko predmeta tjedno. Bilo je lijepo znati da je netko čuo što učenicima treba. Pojavilo se malo nade za nekakvo ‘bolje sutra’ u ovoj državi. Jer ako ne u obrazovanje, u što ćemo ulagati?
Očito u sve drugo, budući da će ova država nastaviti svojim trulim putem, ako je suditi po događajima od posljednjih nekoliko dana.
Kakva jebena oporba kurikulumu!?
Za one koji su se tek sada priključili u emisiju, Cjelovita kurikularna reforma je donijela plan i program o mijenjanju školstva u Hrvatskoj, na način da se školovanje podijeli u cikluse, te da se učenicima u posljednje dvije godine srednjoškolskog obrazovanja omogući izbornost predmeta. Izbornost predmeta je zapravo izbor jednog od sedam modula koji su podijeljeni kao skupine sličnih predmeta. Odabirom jednog modula bi se povećala satnica tih predmeta, dok bi se ostatak učio manjim intenzitetom.
To nije ideja od prošle godine. Sjećam se rasprave u osnovnoj školi na satu engleskog i kako smo zavidjeli američkim učenicima što mogu birati koje će predmete pohađati. U nekim njemačkim školama učenici već pred kraj osnovne škole mogu birati između nekih predmeta. Ovdje se ne radi čak ni o obustavi uvođenja izbornosti nego cijele reforme, a uzmite jednu Finsku koja ponosno nosi titulu
države s najboljim obrazovanjem. I dalje provodi reforme. Jer se
vremena mijenjaju, a trebalo bi i obrazovanje.
Prema tome, kako uopće dođe do nečega kao što je oporba kurikulumu? Koja je svrha obustavljanja kurikularne reforme? Želi li netko poručiti da je ovo obrazovanje koje danas imamo dostojno 21. stoljeća i da ga ne treba modificirati? To je kao da napravite plan kojim bi svi slijepci progledali, pa se nađe neka oporba koja ga ide uvjeriti da je život u mraku baš lijep.
Etiketiranje srednjoškolaca kao utilitarističkih debila mora prestati
Ta oporba kurikulumu je gostovala u posljednjoj emisiji Otvorenog na HTV-u, a najupečatljivija je svojim izjavama bila Gordana Rusak, predsjednica saborskog Odbora za obrazovanje. Upravo se ona protivila reformi, što povlači još jedno pitanje na koje bi bilo lijepo čuti odgovor: kako, pobogu, nešto što se zove Odbor za obrazovanje želi obustaviti reformu obrazovanja koja je naišla na samo pozitivne odjeke? Neka se nitko više ne čudi onolikim autobusima što iz Osijeka idu za Njemačku. Umjesto da podupiremo ideje poput ove Borisa Jokića, mi stvorimo oporbu i onda plačemo kada nam stotine mladih, diplomiranih Jokića ode iz države. To je tako kada se dobre ideje u državi ne zalijevaju. Da ne uvenu, ideje odu u Njemačku.
Čitajući izjave gospođe Rusak, ne mogu se oteti dojmu da smatra naše srednjoškolce priglupim ovcama koje ne znaju što žele. Prema onome što je ona rekla, ispada da je uvođenje izbornosti predmeta loše jer će učenici birati njima ‘lakše’ predmete. Vratit ćemo se i na to, nismo gotovi gospođo Rusak, ali zar zbilja još uvijek postoji netko tko misli da je bolje za učenike da uče sve po redu, umjesto da si odaberu područje iz kojeg bi dobili više znanja? Da su spremniji za fakultet, na kojem će se brusiti u točno određenom polju, ako uče i ono što im za taj fakultet ne treba?
Da, srednjoškolci su izgubljeni. I ne znaju uvijek što žele upisati, ponekad do samog datuma upisa. Ali to ne znači da ne znaju što im ide bolje, što žele više učiti i u kojem se smjeru dalje žele obrazovati. Ja sam upisala smjer onako na blef, i dvoumila sam se između nekoliko njih, ali ne između medicine i povijesti umjetnosti, već kroatistike i komparativne književnosti. A to ne možete reći da nije slično. Dok medicina i povijest umjetnosti majke mi nisu.
Od svih tih zaključaka da srednjoškolci nisu podobni donositi takve odluke, je li se itko ikada zapitao zašto je to tako? Ako nam ni u jednom trenutku školovanja niste dopustili to lijepo breme snošenja odgovornosti za vlastite odabire, kada da to naučimo činiti? U trenutku kada upisujemo fakultet i jednim pravim ili pogrešnim odabirom si obilježimo buduće obrazovanje, karijeru i život? Umjesto da se dopusti djeci, već gotovo isprofiliranim odraslim osobama, da si traže ono u čemu su dobri, da biraju ono polje koje ih zanima i da se u njemu usavršavaju.
A strah da će se odabirom jednog od modula stvoriti fah idioti je nezamislivo pogrešan. Fah idiote stvaramo upravo sada, jer su nam ruksaci krcati informacijama koje nam većinu vremena nikada neće trebati, ali ih svejedno štrebamo za onu peticu u e-dnevniku. Tobože nam s ovih 17 obaveznih predmeta osiguravaju širinu znanja, a zapravo nam onemogućavaju da širimo naše znanje vlastitim istraživanjem polja koja nas zanimaju. Nisam imala vremena čitati više knjiga iz filozofije, jer sam morala učiti za ispit iz matematike, kemije i biologije. Filozofija mi danas treba i osjećam da kaskam, ali zato tako dobro znam proširiti razlomak.
Tko to određuje koji su predmeti teži, a koji lakši?
Kaže dotična gospođa Rusak da će učenici u odabiru izbornih modula birati lakše predmete, pa ćemo imati inflaciju sociologa, psihologa i humanista, a deficit ljudi s tehničkim zanimanjima.
Time je gospođa Rusak potvrdila opće prihvaćeno mišljenje da su društveni predmeti lakši, a vjerojatno i manje vrijedni od onih tehničke prirode. Istina je da nedostaje ljudi u STEM područjima, nedostaje nam ljudi koji će završiti neki tehnički smjer, nedostaje nam liječnika. Ali shvatite već jednog dana da ne možete tjerati djecu da uče ono što nedostaje ekonomiji koju ste svojim prljavim igricama ispod stola i sjebali. Umjesto da degradiramo likovni, glazbeni, filozofiju i psihologiju, zašto ne približiti tehničke predmete učenicima? Uvedite više pokusa u kemiju umjesto učenja napamet formula za 30 kiselina. Ostavite informatiku i u programima opće gimnazije u sva četiri razreda, ne samo u prvom.
I ako sam ja, kao djevojka koja je imala afinitet prema društvenim i humanističkim znanostima, a ne prirodnim, bila primorana slušati i kemiju, i fiziku, i biologiju i matematiku, s puno većom satnicom od likovnog, filozofije i sociologije, zašto da se isključuje samo jedna strana? Ali gospođa Rusak, kao profesorica na PMF-u si može dopustiti takav elitizam prirodnih znanosti. Umjesto da pokušavate iskalupirati djecu kao robote, preuredite upisne kvote na fakultetima i promijenite nastavni sadržaj.
Ljudi iznad politike
Na današnjoj press konferenciji su Boris Jokić i stručni tim koji je bio pod njegovim vodstvom podnijeli ostavke. Možda upravo svjedočimo jednoj lijepoj ideji kako išetava iz Hrvatske. Čak ne odlazi svojevoljno, nego se osjeća primoranom to napraviti.
Ministar Šustar rekao je kako ne prihvaća njihove ostavke te je najavio pressicu za petak. Tada ćemo saznati hoćemo li konačno napraviti taj jedan korak prema naprijed.
Ja ne sjedim u Saboru, nisam utjecajna ličnost, ali jesam bivša srednjoškolka ove države. Još sam prošle godine sjedila u svojoj klupi u gimnaziji samo da bih je zamijenila ovom na faksu. I kao bivša srednjoškolka želim reći svakome tko čita da je promjena obrazovnog sustava potrebna i neizbježna. Ne možemo još dugo kaskati za vremenom, moglo bi nas pregaziti.
– Ljudi trebaju biti iznad politike, izjavio je Jokić na današnjoj pressici.
Svaka politika iskorištava pitanje dobrobiti djece kada im to odgovara. Pravo na gay brak? Ne može, mislite na djecu. Pravo na abortus? Ne može, mislite na djecu.
A gdje su vam ta djeca kada se trudite obustaviti reformu koja ide na dobrobit djece?
