Komentar učiteljice na sastavak potaknuo izljeve bijesa na Fejsu: ‘Još jedna glupača, takve će koze završiti u paklu’
U Facebook grupi ‘Ponosni vlasnici kućnih ljubimaca’ dosta rasprave i bure izazvao je ovih dana potez jedne učiteljice, koja je učenicima zadala zadatak da opišu člana svoje obitelji. Jedna djevojčica u sastavku je opisala svog psa, na što je komentar učiteljice bio kako ‘pas nije član obitelji, već kućni ljubimac’. To je kod dijela vlasnika ljubimaca izazvalo žestoku reakciju pa neki tako smatraju da će učiteljica ravno u pakao zbog komentara, dok su se malobrojni s porukom učiteljice ipak složili.
Foto: Facebook grupa ‘Ponosni vlasnici kućnih ljubimaca’
Majka osnovnoškolke čija je učiteljica uz sastavak komentirala kako pas nije član obitelji već kućni ljubimac, piše kako je od učiteljice očekivala više jer je djetetu ‘taj pas više od ljubimca – brine o njemu, hrani, šeta, mazi, te kako ‘ovakav komentar stvarno nije bio potreban.’
– Još jedna glupača. Mojoj su rekli iz vjeronauka da psi ne idu u raj. Takve će koze definitivno završiti u paklu, poručila je jedna korisnica Facebooka u komentarima ispod iste objave.
Ipak, među ‘Ponosnim vlasnicima kućnih ljubimaca’ bilo je i, doduše nešto manje, onih koji smatraju kako je komentar učiteljice ‘realan i objektivan’.
– Tako se i ja naljutim na učiteljicu svog sina, ali kada realno sagledam situaciju na kraju uvijek dođem do zaključka da je žena sasvim u pravu i nepristrano daje komentare i ocjene, komentirala je druga članica grupe.
Slučaj koji je podijelio javnost putem svoje Facebook stranice odlučio je prokomentirati i popularni Bloger Krule, koji se s učiteljicom, blago rečeno, nije složio.
– Učiteljice, ako u vašoj školi ikad postave eksploziv pa jave da su ga stavili, vjerujte mi na riječ, eksploziv neće pronaći vaš a ni moj član obitelji nego pas… isti onaj za kojeg vi smatrate da jedino što zna je lajat, pišat po drveću i srati po parku. U mnogim zakonodavstvima se ranjavanje policijskog psa smatra krivičnim djelom (jednak ČOVJEKU). Psi u vojnoj i policijskoj službi, u slučaju smrti, se nerijetko sahranjuju sa svim počastima (jednak ČOVJEKU). Da dodam, obuka rehabilitacijskog i terapijskog psa namijenjenog za djecu s poteškoćama košta oko 100 000 kuna, u Norveškoj i po 50 000 eura, puno više nego vaš fakultet ili moj. Ako sa svojom prosvjetarskom plaćom uspijete skucati za skijanje, pa vas nedobog zatrpa lavina, u tom snježnom džepu bi potpisali da vam je pas rođeni brat, jer znam da znate kako vas jedino pas može pronaći.
Zatrpa li vas ikad, nedobog, 6 armirano betonskih ploča nakon potresa… ljubiti ćete tu njušku koja vas je našla ka što ste muža ljubili dok vam je bio dečko.
Nedobog da oslijepite… do trgovine… preko zebre… do javnog wc-a… odvesti će vas ovaj što stalno piša i sere okolo, ne muž učiteljice nego pas.
Sad sve ovo zanemarite… al baš JEBENO SVE… ja vas pitam… od kud vam pravo da jednom djetetu koje je prema vama nastupilo čisto i nevino, od kud vam pravo da mu rušite svijet pa taman da je napisalo da mu je slon član obitelji!?!?… školstvo vam jebem koje krojite vi i vama slični pripadnici kamenog doba, poručuje Krule i uz napomenu kako on nema psa.
