Kritike na program cjelodnevne škole i u Saboru: ‘Dobra okolnost je da je neizvediv’
U četvrtak će završiti javna rasprava oko eksperimentalnog programa cjelodnevne škole, koji će se u 50-ak škola izvoditi od jeseni. Tim je povodom SDP organizirao i okrugli stol na kojemu su sudjelovali obrazovni djelatnici, predstavnici sindikata, predstavnica pravobraniteljice za djecu i niz drugih aktera povezanih sa sustavom obrazovanja. Većina je u načelu podržala ideju cjelodnevne škole. No, predloženi program, smatraju, ima niz manjkavosti – od samog koncepta nastave preko novih zaduženja nastavnika, a problematičnim je istaknuto i to što djeca nisu detaljno informirana oko toga što ih čeka u takvoj školi.
Program cjelodnevne škole bio je tema okruglog stola u Saboru|screenshot: YouTube
Klub SDP-a u Saboru je održao okrugli stol na temu Kakva nam cjelodnevna škola treba?. Sudjelovali su na njemu predstavnici učitelja, ravnatelja, osnivača te stručnjaci iz državnih i javnih institucija i civilnog društva.
Željko Stipić, predsjednik Sindikata Preporod istaknuo je da mu se sviđa naslov panela i to što se ne problematizira je li cjelodnevna škola potrebna. Izdvojio je pet stvari koje su kritične iz perspektive učitelja i nisu dorađene te vidi priliku da se dokument.
– Prvo, stvari bi se trebale nazvati pravim imenom – učiteljima će se povećati norma. Tu je pravo pitanje imamo li mi uopće tih koji bi trebali doći na ta radna mjesta, to je vrlo važno pitanje. Drugo, kažu nitko neće ostati bez posla. Hoće, ostat će bez posla – vrlo je to jasno, ako idete smanjivati neki predmet s dva na jedan sat. Kažu da nitko neće ostajati bez posla jer nemaju nikakvo rješenje za one koji će ostajati bez posla, moramo riješiti pitanje otpremnina, pitanje tehnoloških viškova. Tu je i problem učitelja koji rade u produženom boravku, kažu da će to riješiti grad. Kao da je to samo tako, riješiti problem 700-800 ljudi, ide se po principu ‘brigo moja prijeđi na drugoga, kazao je Stipić.
Stipić: ‘Provest ćemo izjašnjavanje članova nakon Uskrsa’
U sindikatu kao problem vide i činjenicu da se ‘na mala vrata uvode razlike u plaćama’.
– To se nigdje ne kaže, ali kad imate neke skupine koje će se vrlo teško ubaciti u onaj A2, gdje je prednost dana hrvatskom ili matematici, prirodoslovlju, onda oni neće imati šanse doći do onih 15% koji se tu predviđaju i ostat će na 4,5%. Tu se stvara jedna nova razlika. Ne problematiziram može li se bez toga, ali to treba vrlo jasno iskomunicirati, smatra Stipić.
Najvećim krimenom dokumenta smatra to da je ‘nekom palo napamet da bilo koju vrstu obrazloženja za ovo u što se krenulo nalazi u preračunavanju nastavnih sati u sunčane sate’.
– To može samo neki računovodstveni mozak, pedagoškom mozgu to ne može pasti na pamet. Svi koji smo bili u učionici 45 minuta znamo što je 45 minuta pred 20 učenika. S tim obrazloženjima idu jer sve tzv. ostale poslove žele gurnuti pod onaj osmi sat. Do sada je to bilo 50-50 posto. Sad idemo ka tome da ćemo učitelje nastojati držati u školi sedam sati, nećemo osmi, ali u tom osmom satu će biti i roditeljski i pripremanja i stručna usavršavanja…, rekao je Stipić.
Ovom je Sindikatu presudan ‘izostanak povjerenja u učitelje’. Rekao je i da će se nakon Uskrsa provesti izjašnjavanje članstva oko eksperimentalnog programa, nakon čega će se preispitati odluku sindikata jer se glas učitelja, kada je u pitanju potpora programu, mora čuti.
Djeca nisu uključena u kreiranje programa
Ivona Makvić Salaj iz ureda pravobraniteljice za djecu ističe da su zabrinuti jer djeca ulaze u koncept cjelodnevne škole, a da ni sama ne znaju u što ulaze i kako će ta škola izgledati. Naglašava da je u istraživanju koje su proveli četvrtina djece naglasila da se već sada u školi ne osjeća dobro.
– Djeca koja su savjetnici pravobraniteljice za djecu kroz posebno tijelo, a kojeg čine učenici osnovnih i srednjih škola, u pogledu ove cjelodnevne škole, izražavaju svoj strah da oni ne znaju kako će ta nastava izgledati, odnosno izražavaju svoj strah da će sjediti u klupama do 17 sati i da će morati učiti još više nego do sada. Smatramo da način kreiranja programa u koji nisu uključeni glavni sudionici, a potom i djeca, nije proveden na najprimjereniji način, rekla je Makvić Salaj.
Kao još jedan problem istaknula je onaj vezan uz učenike s teškoćama – kako će oni izdržati u školi toliko dugo te što će biti s njihovim terapijama koje se obično održavaju u popodnevnim satima poslije škole. Iz ureda pravobraniteljice predlažu i da se iduća školska godina uzme kao godina pripreme, edukacija i informiranja prvenstveno odgojno-obrazovnih radnika koji bi trebali provoditi reformu, ali i da se u taj proces uključe djeca.
– Djeca moraju znati što ih čeka i u kakvu to oni školu ulaze. Isto tako, što se tiče škola koje će se odazvati pozivu, što predlažemo za 2024./25., svakako smatramo da i u tim školama treba biti provedeno savjetovanje, osim s učiteljima i roditeljima, i s djecom. Da budu, ponovno kaže, i informirani da znaju što ih čeka u konceptu cjelodnevne škole, naglašava Makvić Salaj.
Zanemarena devetogodišnja škola
Zrinka Ristić Dedić, znanstvenica s Instituta za društvena istraživanja, ističe da su istraživanja već pokazala da se djeca u našem školskom sustavu osjećaju preopterećeno, da su sadržaji u velikom dijelu odvojeni od njihovog života, preopsežni, nepovezani i zatvoreni u predmetne kućice iz kojih se ne mogu integrirati u cjelinu života. Učenici su nemotivirani, ali i više ne vole školu nego učenici u drugim sustavima te su opterećeni imperativom odličnih ocjena.
– Kad se gleda kako nastaju uspješne reforme ili nekakve obrazovne promjene, obično se naglašavaju tri aspekta. Prva je da se radi o promišljenom i razumnom dizajnu promjena, drugo je da je potrebno osigurati uvjete i dostatne implementacijske kapacitete za provedbu i treće je transparentno i uključeno uvođenje promjena i suradnja svih zainteresiranih aktera. Na žalost, u sva tri ova aspekta ovaj prijedlog je manjkav, kaže Ristić Dedić.
Dodaje da ovaj projekt nije ni promišljen ni razuman jer suvremeni zahtjevi idu prema tome da se učenicima nudi više izbornosti i autonomije, izlazaka iz škole i slično, a ništa od toga nije naglasak ovog programa. Polazak od pretpostavke da se postignuća učenika mogu popraviti i razlike među skupinama učenika smanjiti ‘nametanjem svima istih obveza i cjelodnevnim zatvaranjem djece u školu’, navodi, nije dobar.
– Kroz ovaj se prijedlog zanemaruju sva ona nastojanja koja su bila prije potaknuta koja idu za tim da se maknemo od osmogodišnje škole prema devetogodišnjoj školi, koja bi na neki način omogućila ostvarivanje onog većeg broja nastavnih sati u pojedinim područjima, ali na jedan relaksiraniji način, u standardu kakav je u razvijenim zemljama standard. Ovim prijedlogom u kalup osmogodišnje škole ulijevamo znatno veća opterećenja učenika, smatra Ristić Dedić.
Ristić Dedić: ‘Ovaj program je neizvediv’
Mišljenja je i da je program izrazito normiran i ostavlja malu mogućnost prilagodbe pojedine škole i pojedinih učenika te da to neće dovesti do povećanja postignuća ni smanjivanja razlika između škola u učenika. Nije smisleno, ističe, pojačavati i područje prirodoslovlja pošto ono već sada ima veću zastupljenost u odnosu na druga područja koja ostaju na postojećoj razini.
– Osobno smatram što je možda dobra okolnost što je ovaj program neizvediv, što je infrastrukturno i kadrovski nemoguće, kao i da se od 50 škola koje će se naći i u kojima će se eksperimentalno provesti da se proširi na cijeli sustav. Posebno smatram problematičnim treći aspekt uvođenja promjena, koji očito nije dovoljno transparentan i uključiv. U današnje vrijeme je nemoguće ostvarivati uspjeh obrazovnih promjena, ako se ne uključe ljudi u zbornicama, ali i djeca i roditelji i drugi zainteresirani sudionici, kazala je Ristić Dedić.
Školski sati pretočeni u solarne
Miša Majkić Vukčević iz OŠ Viktorovac u Sisku rekla je da se ne protivi se cjelodnevnoj školi, ali da prijedlog programa treba doraditi jer je vrlo loš. Kaže kako je u razgovoru s kolegama najčešće čuje da se straše nepoznatoga jer su u svim reformama znali što ih čeka, a ovdje ‘ne razumiju što se na njih odnosi’. I ona problematičnim ističe činjenicu da su školski sati u normi pretočeni u solarne sate.
– Ne mogu sami preračunati koliko će njihova sadašnja zaduženja iznositi u budućim zaduženjima, dakle koliko će im sati nedostajati do ispunjenja norme. Dok se ta norma podiže, govori se o povećanju plaća koje to baš i ne prati tako proporcionalno. S druge strane povećava se norma, konkretno u primjerima razredne nastave, a smanjuju im se predmeti. Uzima im se nastava TZK za koji su kompetentni i daje im se predmet Praktične vještine za koji nisu educirani. Istim tim učiteljima stavlja se na teret i A2 program, što znači da bi oni radili do nekih 14 – 15 sati u danu. U tom slučaju nema mjesta za učitelje produženog boravka koji su zapravo radili taj dio koji se odvija nakon redovne nastave. Ne vidim zašto je tomu tako, kazala je Majkić Vukčević.
Dodala je i da ne vidi zašto se jednostavno ne bi uveo produženi boravak, koji već funkcionira u mnogim školama, samo da se njegovo financiranje s lokalne prebaci na državnu razinu. Problematičnom ocjenjuje i činjenicu da se umjesto dva sata izborne informatike uvodi jedan obvezni za niže razrede. Propust je, smatra Majkić Vukčević, i što se u dokumentu uopće ne spominju učenici s teškoćama i njihovi asistenti te je nepoznanica i što će biti s glazbenim i umjetničkim školama.
‘Previše mi je stvari koje su podložne raznom tumačenju’
Igor Matijašić, ravnatelj OŠ Milana Langa Bregana problematizirao je to da je program postavljen u javno savjetovanje još dok traje njegovo predstavljanje ravnateljima na skupovima, posebice imajući u vidu činjenicu da je u Vodicama bio održan državni skup ravnatelja, na koji nije došao nitko od predstavnika Ministarstva da im to prezentira.
– U dokumentu, koji sam detaljno iščitao, previše mi je stvari koje su podložne raznom tumačenju, puno se toga svodi na to ‘može se ovako, može se onako’, ‘netko će raditi ako će htjeti, netko neće’. Mislim da svi koji rade u školi znaju da stvari ne mogu tako funkcionirati, rekao je Matijašić koji je siguran da će se ipak naći 50-ak škola koje će se javiti na natječaj.
Njegova se škola ne može prijaviti na natječaj jer ne udovoljava uvjetima i smatra da je riječ o zakidanju te da uzorak od 50 škola neće biti reprezentativan. Želio bi, kaže, vidjeti kako će se to organizirati u školama u kojima je po 500 ili 1.000 đaka i puno profesora.
– Rok od četiri godine da se sve škole pripreme za jednosmjensku nastavu je prekratak. Ne vjerujem da će se to zaista dogoditi, ako se zaista dogodi, neka me demantiraju svi, volio bih da griješim. Mislim da smo krenuli krivim putem, da je najprije trebalo svima osigurati uvjete za jednosmjensku nastavu, a nakon toga krenuti, kaže Matijašić.
Dotaknuo se i već ranije spomenutih poteškoća, od opterećenosti učiteljica razredne nastave koje su s učenicima i pod odmorima, do ugovora pomoćnika u nastavi. Problematizirao je i prijevoz učenika koji ponekad ne mogu sudjelovati u izvannastavnim aktivnostima jer lokalni prijevoznici kontroliraju vozni red. Matijašić kaže i kako ne bi htio da ovaj projekt završi kao Škola za život.
Riječka škola desetljećima provodi program cjelodnevne škole, ravnateljica: ‘Nitko nas nije kontaktirao’
Ravnateljica Osnovne škole Nikole Tesle u Rijeci, Tatjana Bandera Mrakovčić, koja već desetljećima provodi program cjelodnevne škole. Dugi niz godina radila je kao učiteljica i u cjelodnevnoj školi i ‘običnoj’. Cjelodnevna škola ondje se provodi u prva četiri razreda, a samo četvrtina učenika je s područja kojemu pripada ta škola, prepoznati su upravo zbog cjelodnevne škole, ističe ravnateljica.
– U cjelodnevnom boravku su dvije učiteljice i opterećene su svaka s tri predmeta, zapravo po vlastitim sklonostima, mislimo da je bitno da netko predaje ono što voli i u čemu se nalazi. Trenutno imamo osam cjelodnevnih razreda. Prilikom partnera u cjelodnevnom boravku uvijek vodimo računa da su učiteljice kompatibilne, one su obje razrednice, obje surađuju s roditeljima i jednako su važne u toj priči. Njihov radni dan se sastoji od nastave, organiziranog slobodnog vremena i slobodnog vremena. Svima nam je jasno da je za razvoje djece potrebno i slobodno vrijeme, rekla je ravnateljica.
Ističe kako je škola uvijek voljna sudjelovati u novim programima, bili su uključeni i u Školu za život i u HNOS, programe koji nisu zaživjeli. Ne sjeća se, dodaje, kroz koliko je reformi prošla, svaka od njih nosila nešto dobro, ali ni jedna od njih nije zaživjela. Podržava koncept cjelodnevne škole, ali kaže – kritike koje su do sada izrečene i na okruglom stolu i u e-Savjetovanju stoje.
– Mi smo u suradnji s Učiteljskim fakultetom u Rijeci proveli evaluaciju, anketirali smo 235 roditelja učenika uključenih u cjelodnevnu školu i učiteljice. 89,8% roditelja bi izrazito preporučilo svima da upišu djecu u cjelodnevni boravak, 10,08 bi preporučilo, nije bilo niti jednog koji je bio nezadovoljan našim cjelodnevnim boravkom. Djeca u ponedjeljak dolaze u školu sa školskim torbama, s priborom, tijekom nastavnog dana riješe sve. Učiteljice imaju predviđeno vrijeme i za individualni rad, a petkom se školske torbe odnose kući. Činjenica jest da djeca s određenim poteškoćama ne mogu izdržati tih osam sati, zbog čega su oni većinom u klasičnim odjelima. Pa se postavlja pitanje kako bi to trebalo biti izvedivo kad svi trebaju biti u cjelodnevnoj školi, rekla je ravnateljica i istaknula da ne zna koliko ima smisla da stariji učenici ostaju u školama do 16 ili 17 sati.
Izrazila je i žaljenje što ih nitko od sastavljača programa, a koji su javnosti nepoznati, nije kontaktirao da čuje njihov stav o tome.
Čitav razgovor u Saboru na ovu temu možete poslušati u nastavku.
