[Kurikulum] Hrvatski jezik u školama trebao bi postati interaktivniji i zabavniji
U veljači ove godine predstavljeni su prijedlozi predmetnih kurikuluma među kojima se našao i prijedlog kurikuluma za Hrvatski jezik. Prema novom bi se kurikulumu učenje i podučavanje trebalo umjesto na sadržaje usmjeriti na ishode učenja koja će znanja i vještine učenik usvojiti na kraju školske godine.
Izvor: Srednja.hr
Novi prijedlog predmetnog kurikuluma iz Hrvatskog jezika trebao bi donijeti brojne promjene pa bi tako učenici trebali više praktično sudjelovati u nastavi, a i medijskoj kulturi pridaje se više pažnje. Kako bi svima olakšali shvaćanje predmetnog kurikuluma iz Hrvatskoga jezika, razgovarali smo s profesoricom Nikolinom Marinić članicom stručne radne skupine za izradu prijedloga Kurikuluma predmeta Hrvatski jezik.
Što će u nastavi predmeta Hrvatski jezik biti novo i drugačije nego do sada?
Prema prijedlogu predmetnog kurikuluma za Hrvatski jezik, učenje i poučavanje će, umjesto na sadržaje, biti usmjereno na ishode učenja koji upućuju na to koja će znanja i vještine učenik usvojiti na kraju školske godine. Zato će u središtu nastavnog procesa biti učenik, a ne nastavni sadržaji. Polazište nastavnog predmeta su tekstovi, no ne više isključivo književni, nego i obavijesni – različitih funkcionalnih stilova (vijest, molba, komentar, kritika, prikaz, izvješće, poslovni životopis…) koje će učenik čitati, slušati i pisati te govoriti, razgovarati i raspravljati o njima. Učitelji će samostalno, ali i u dogovoru s učenicima, na temelju predloženih kriterija, načela, smjernica i preporuka te svoga iskustva, analiza i procjene odabirati kako će i pomoću kojih tekstova i izvora njihovi učenici ostvariti ishode učenja. Učenici će istraživati i otkrivati koristeći prethodno usvojena znanja i iskustva. To omogućuje individualizaciju nastave koja će tako biti učinkovitija i zanimljivija.
Tijekom svih razina odgojno-obrazovnog procesa na nastavi Hrvatskog jezika učenici će usvajati znanja i vještine koja se tijekom godina učenja usložnjavaju. Primjerice, u ishodu koji se odnosi na jezičnu međudjelatnost –razgovor – na kraju prvog razreda osnovne škole učenik će moći razgovarati u skladu s jezičnim razvojem, izražavati misli, potrebe i osjećaje poštujući pravila uljudbenog ponašanja, a na kraju četvrtog razreda srednje škole će razgovarati i voditi strukturirane rasprave o zadanoj ili slobodno odabranoj temi i primjenjivati komunikacijski bonton.
Komunikacijsko-funkcionalni pristup poučavanju gramatike polazi od jezičnoga znanja koje svako dijete spontano usvaja, na temelju toga jezične se sposobnosti dovode do vještina, primjerice da učenik može samostalno sastavljati tekstove: pisati ih ili govoriti u skladu s pravopisnim/pravogovornim i ostalim gramatičkim pravilima. Jezična znanja usvajat će se na uporabnoj razini (metajezična znanja poučavaju se na temelju jezičnih znanja), što znači da će se, primjerice, učenik svrhovito koristiti jednostavnim i složenim glagolskim oblicima i točno pisati i govoriti glagolske oblike, a tek potom utvrditi pravila o tome. Provjeravat će se i vrednovati pravilna uporaba, a ne definicije tvorbe glagolskih oblika. Jezično se gradivo, dakle, ne uči izdvojeno iz konteksta da bi se vrste riječi, padežni ili glagolski oblici razvrstavali u tablice, ili da bi se u rečenici analizirala služba riječi, nego da učenik može stvoriti tekst na standardnome hrvatskom jeziku.
Pristup književnosti usmjeren je na razvijanje čitateljskih navika i kulture čitanja. Učenici će izražavati svoje stavove i mišljenje o književnom tekstu, a književnoteorijska znanja usvajat će s obzirom na odabrani književni tekst.
Broj tekstova za cjelovito čitanje je smanjen: tijekom školske godine čitat će se najmanje šest, a najviše osam književnih tekstova, a u strukovnim školama najmanje pet, a najviše sedam, što omogućuje dubinsko čitanje i bolje razumijevanje teksta. Popis predloženih književnih tekstova je okvirni i neobvezujući (ni jedno djelo nije propisano), a sastavljen je tako da nudi izbor antologijskih i suvremenih djela različitih žanrova (poetski, prozni i dramski tekstovi) i tematike primjerene dobnoj i spoznajnoj recepciji učenika kojima je namijenjen; na popisu su i tekstovi koji su se i dosad čitali, no osvježen je suvremenom hrvatskom i stranom književnom produkcijom. Svaki učitelj može odabrati i djelo koje nije na predloženom popisu ako smatra da pomoću njega učenici mogu ostvariti koji od ishoda.
Učenik će tijekom školovanja samostalno izabrati najmanje jedan tekst kojega će moći predstaviti i obrazložiti razloge svoga izbora. Na temelju književnih tekstova ili drugih poticaja s nastave Hrvatskog jezika moći će se stvaralački izražavati.
Osim komunikacijskih strategija, jezičnih znanja, književnosti i stvaralaštva, predmet čini i nova domena, Kultura i mediji, koja obuhvaća višestruku pismenost ili neke od novih pismenosti 21. stoljeća (informacijsku, medijsku, međukulturalnu). Novost je i ishod koji je usmjeren razvijanju navike posjećivanja kulturnih događaja u fizičkom ili digitalnom okružju (kazališta, kina, izložbi, tribina, radionica…), ovisno o razvojnoj dobi i interesima učenika te o mogućnostima s obzirom na fizičko okružje.
Kako će nastava Hrvatskoga jezika izgledati u osnovnoj, a kako u srednjoj školi?
I u osnovnoj i u srednjoj školi poučavaju se i razvijaju vještine slušanja, govorenja, čitanja i pisanja, zatim razumijevanja teksta (izdvajanje ključnih riječi, pravljenje bilježaka, sažetaka, izricanje glavnih ideja svojim riječima), iskazivanje vlastitog mišljenja o tekstu te uspoređivanje s drugim tekstovima. Učenici se poučavaju komunikacijskim strategijama koje su učeniku važne i za uspjeh u učenju u drugim predmetima. Uvježbavat će se govorna i pisana komunikacija u svakodnevnim životnim situacijama u kojima učenik treba izreći svoje potrebe, misli ili osjećaje, a u srednjoj školi će se uvježbavati i govorna i pisana komunikacija kao priprema za ulazak u svijet rada ili nastavak školovanja (poslovni razgovor, anketa, intervju, životopis…).
U osnovnoj školi se u svakom razredu usložnjuje kompleksnost tekstova, primjerice, u petome se razredu poučavaju govorni činovi (isprika, zahvala), prepričavanje, obavijest; u šestom razgovor s vršnjacima, sažetak, prepričavanje s promjenom gledišta; u sedmome vještine grupnoga razgovora (uvjeravanje, raspravljanje), intervju, savjet, molba; u osmome predstavljanje, komentar i problemski članak.
Što se tiče književnih tekstova, u petome razredu čita se lirska pjesma (domoljubna, pejzažna, ljubavna), basna, bajka, igrokaz; u šestome primjerice znanstvenofantastični i ljubavni roman, u sedmome novela, socijalna pripovijetka, kriminalistički roman, a u osmome predaja. Osim toga, učenici će u osnovnoj školi čitati i medijske i popularnokulturne tekstove kojima su svakodnevno izloženi te će procjenjivati njihove poruke i utjecaje na oblikovanje mišljenja, stavova, a čak i na stvaranje predrasuda i stereotipa (primjerice, različite reakcije na isti tekst, zašto dječaci drukčije reagiraju od djevojčica, koja je uloga poznatih osoba u reklamiranju određenih proizvoda, koje su sličnosti i razlike između tzv. djela trivijalne i tzv. visoke književnosti).
Smanjeni su teorijski sadržaji vezani uz filmsku umjetnost (vrste filmskih kadrova, planova, različitih tehnika i slično) jer smatramo da je to područje umjetnosti i znanosti za koje su kompetentni stručnjaci školovani upravo za to; film je i dalje prisutan promatran kao tekst kojim se komunicira (filmske adaptacije književnih djela, dokumentarni ili animirani filmovi) na recepcijskoj razini učenika.
U srednjoj školi novost je razvijanje vještine oblikovanja govorenih i pisanih tekstova svih funkcionalnih stilova, sustavno razvijanje leksičke kompetencije te proširivanje aktivnog rječnika. Učenici će tijekom srednjoškolskog obrazovanja govoriti, pisati, slušati i čitati opisne i pripovjedne (npr. izvješće, priopćenje, putopis…), izlagačke (prikaz, prezentacija, predavanje, javni govor…), upućivačke i raspravljačke tekstove (savjeti, upute, ankete, referat, usmena interpretacija…). Uz uobičajene tekstove čitat će i pisati te tumačiti i vrednovati i novije vrste tekstova (npr. hipertekstove), ali i različite grafove i tablice u čijem su tumačenju do sada pokazivali slabije rezultate na PISA-inim testiranjima.
Novost je napuštanje književnopovijesnog pristupa poučavanju književnosti. Učenik će nakon pročitanog književnog teksta obrazložiti i izraziti svoje mišljenje i stav o pročitanom književnom tekstu na temelju svog čitateljskog iskustva i znanja o svijetu, zatim će ga interpretirati s obzirom na žanrovska, kompozicijska i stilska obilježja, postaviti ga u društveno-povijesni i kulturni kontekst te procijeniti njegovu vrijednost na temelju naučenoga. Preporuka je da se osim kanonskih djela čitaju i suvremeni tekstovi koji imaju literarnu vrijednost.
Učitelj će biti autonoman pri izboru tekstova za čitanje, no zadani su kriteriji: recepcijsko-spoznajne sposobnosti učenika, poetička egzamplarnost, žanrovska uravnoteženost i tipičnost, literarna vrijednost i podjednaka zastupljenost hrvatskih i svjetskih autora.
Srednjoškolci će učiti procijeniti valjanost informacija, razvijati kritičko mišljenje i prosuđivati medijske poruke i kako one utječu na njihov svakodnevni život, životni stil, osobni identitet i doživljaj stvarnosti. Osim toga, promišljat će utjecaje kulturnih vrijednosti i obrazaca u različitim tekstovima, masovne kulture i kulturne baštine na razvoj vlastitog kulturnog identiteta. Proučavat će također i tekstove drugih kulturnih krugova (izvan europskog).
Koji su glavni ishodi učenja po završetku osnovne, odnosno srednje škole?
Ishodi su povezani tijekom svih odgojno-obrazovnih ciklusa i usložnjavaju se tijekom godina. Predmet je organiziran u tri domene: Komunikacija i jezik, Književnost i stvaralaštvo i Kultura i mediji, a iz njih proizlaze sadržaji učenja i poučavanja iskazani u sedamnaest odgojno-obrazovnih ishoda. Važno je reći kako ključni sadržaji ili pojmovi nisu izbačeni, nego im se drugačije pristupa. Ishodi u domeni Komunikacija i jezik odnose se na: razgovaranje, slušanje, govorenje, čitanje, pisanje, gramatiku, leksik i jezik u kontekstu (povijest jezika i dijalektologija), u domeni Književnost i stvaralaštvo: na recepciju književnog teksta, interpretaciju (književnoteorijska znanja), vrednovanje književnog teksta, odnosno kontekst, samostalan izbor književnog teksta i stvaralaštvo, a u domeni Kultura i mediji: na informacijsku pismenost, medijsku pismenost, kulturalnost i kulturne događaje.
Koja je uloga nastavnika i profesora u nastavnom procesu?
Učitelj prihvaća i primjenjuje inovativne pristupe u teoriji i praksi nastave hrvatskoga jezika i kontinuirano unapređuje svoje učiteljske kompetencije da bi se održala visoka profesionalna kvaliteta poučavanja u skladu sa zahtjevima suvremenoga društva. Metode i pristupe poučavanju osmišljava i primjenjuje kreativno i samostalno s ciljem poticanja na učenje i razvoj, diferencira ih i individualizira da bi odgovorio na potrebe svih učenika. Osmišljava nastavu procjenjujući prije stečena znanja i vještine učenika, njihove individualne razlike s obzirom na sposobnosti i različite stilove učenja te kulturnu i socijalnu sredinu iz koje učenik potječe, zdravlje, razvojnu dob i interese.
Učitelj samostalno kreira i bira materijale i prilagođava ih učenicima u razrednome odjelu ili skupini koju poučava. U poučavanju se uvažavaju i prihvaćaju različite osobnosti učenika.
Učitelj primjenjuje raznovrsne strategije poučavanja, a ujedno i poučava učenike različitim strategijama učenja, komunikacijskim strategijama (slušanja i čitanja, pisanja i govorenja), strategijama rada na tekstu (istraživanja i uporabe informacija), strategijama za vlastito učenje, nadgledanje i usmjeravanje učinkovitosti i samostalnosti u radu i pomaže učeniku u odabiru najprikladnijih. Prilagođava poučavanje učeniku (osmišljava različite aktivnosti za učenika) i potiče ga na aktivno sudjelovanje u učenju, smisleno usvajanje koncepata i kategorija i razumijevanje procesa.
Osmišljava aktivnosti za učenike u kojima učenik može primijeniti ono što je naučio i koje potiču razvoj kritičkoga i kreativnog mišljenja. Potiče učenika na samorefleksiju i samovrednovanje učenja. Omogućuje učeniku sudjelovanje u različitim interakcijama i procesima, potiče njegovu autonomiju, inicijativnost, osjećaj individualnosti i identiteta te mu pruža podršku da razvije svoj puni potencijal, potiče razvoj empatije i osjetljivosti za potrebe drugih, otvorenost za različitosti te razvoj vještina za izražavanje svojih mišljenja i stavova i uvažavanja tuđih.
Novi kurikulum donosi i domenu Kulture i medija. Znači li to da će se prema novoj reformi više pažnje posvetiti upravo tom segmentu?
Domena Kultura i mediji obuhvaća pismenosti 21. stoljeća: informacijsku, medijsku i međukulturalnu. Informacijska pismenost odnosi se na pronalaženje potpune i provjerene informacije, izabiranje potrebne informacije u različite svrhe, uspoređivanje informacija sličnoga sadržaja pronađenih u različitim izvorima i njihov izbor prema korisnosti. U srednjoj školi učenik izabire informacije iz različitih izvora (u različitim digitalnim bazama, znanstvenim i komercijalnim bazama podataka, knjižničnim katalozima) i provjerava njihovu valjanost razlikujući činjenice od mišljenja i uočavajući motive i ciljeve autora, razlikuje pouzdane od nepouzdanih informacija, oblikuje na temelju pronađenih informacija novi tekst izbjegavajući plagiranje, prepoznaje aluzije na ostale tekstove koje pretražuje proširujući svoje znanje.
Medijska pismenost odnosi se na razlikovanje uloge javnih i komercijalnih medija, uočavanje različitog prenošenja istih medijskih sadržaja u javnim i komercijalnim medijima, dekonstruiranje medijske poruke razlikujući činjenice od fikcije. U srednjoj školi medijska pismenost podrazumijeva tumačenje utjecaja medijskih tekstova na svakodnevni život, životni stil i stavove i vrijednosti te identitet primatelja (istraživanje i tumačenje implicitnih i eksplicitnih značenja u medijskom tekstu, predrasuda, stereotipa i manipulacije, trivijalnih medijskih poruka, utjecaja na emocije i reakcije primatelja, uočavanje „nevidljivih“ medijskih poruka i skrivenih stavova i mišljenja…).
Na što se odnosi dio na Komunikacija i jezik? Hoće li se time učenicima više nego inače omogućiti da uvježbavaju svoje komunikacijske vještine?
Osobita pozornost se daje ovladavanju komunikacijskim vještinama u svakodnevnim (obrazovnim, osobnim, javnim i profesionalnim) situacijama te komunikacijskim strategijama i strategijama učenja. Osim na pisanju i čitanju, naglasak je na uvježbavanju govornih nastupa i pravilima uljuđenog razgovaranja i raspravljanja kao priprema za djelovanje u suvremenom društvu. Uvježbavaju se vještine slušanja te izdvajanja i razvrstavanja informacija i ideja iz poslušanog teksta.
U Kurikulumu piše (točnije, u jednoj od preporuka) da će učenicima biti omogućen stvaralački način izražavanja umjesto pismene provjere. Što to konkretno znači?
Navedena preporuka je dio ishoda koji se odnosi na stvaralačko izražavanje prema vlastitom interesu na temelju različitih iskustava i doživljaja tijekom nastavnog procesa. Riječ je o ishodu u kojem se potiče učenike na stvaralaštvo i kreativnost – stvaralaštvo na dijalektu, stvaranje razrednih novina, osmišljavanje scenografije, izrada kostima, žanrovsko preoblikovanje književnog teksta (dramatizacija), adaptiranje, dramatiziranje, pisanje sinopsisa, pripremanje scenskih i dramskih igara, crtanje, slikanje, izrađivanje stripa, rješavanje različitih problemskih situacija pomoću dramskih tehnika ili različitih vrsta odgojnog kazališta, izražavanje pokretom i plesom, oblikovanje fotografija u ilustrativni film, snimanje kratkih filmova mobitelom, izrađivanje različitih priručnika i slično; ishod se ne vrednuje upravo iz razloga da se što više učenika potakne na izražavanje bez straha od ocjene i predstavljanja pred publikom.
I za kraj, možete li Vi, po Vašem stručnom mišljenju izdvojiti sažeto što je ono najbitnije što se promijenilo u novom Kurikulumu Hrvatskoga jezika?
Prijedlog Nacionalnog predmetnog kurikuluma za Hrvatski jezik usmjeren je razvijanju sposobnosti i vještine uporabe jezika u različitim životnim, svakodnevnim komunikacijskim situacijama, razvijanju čitalačke pismenosti i kulture, istraživanju iskustava i ideja književnosti, poticanju i vrednovanju vlastitoga stvaralaštva i stvaralaštva drugoga te razumijevanju teksta u različitim kulturnim, međukulturnim i društvenim kontekstima. Kurikulum predmeta nastavlja se na sva dosadašnja dobra rješenja koja su bila predviđena dosadašnjim nastavnim planovima i programima.
