Profesorica Ljiljana Šakić, voditeljica Županijskog stručnog vijeća knjižničara Osječko-baranjske županije za osnovne škole kaže kako djeca danas sve više gube interes za čitanjem, prenosi Glas Slavonije. Djeca, kako kaže, čitaju sve manje, a nagomilani školski prijedlozi knjiga koje su uporabi kao lektire već desetljećima – nimalo ih ne zanimaju. Ova profesorica smatra kako je lektira glavni uzrok zašto se djeca sve više udaljavaju od knjige. Njeno je mišljenje da je krajnje vrijeme da se naslovi školskih lektira moderniziraju i da se prilagode učenicima, a ne obrnuto.
Stari naslovi poput Nazorovih Pripovjedaka, Čuvaj se senjske ruke Augusta Šenoe, Duge Dinka Šimunovića i sličnih, djeci 21. stoljeća teški su po jeziku i sadržaju i nezanimljivi. Iako mnogi tvrde da je ta literatura poučna, pitam se zašto lektira mora biti toliko poučna. Vremena su se promijenila i čitanje treba biti u cilju širenja riječnika, jasnosti u izražavanju i općenito informacijske pismenosti, ali i razvoja dječje mašte. kaže prof. Šakić. Dodaje kako djeca vole čitati moderne naslove kao što su Harry Potter i Gospodar prstenova i da nisu zainteresirani za Smrt Smail-age Čengića – a to je ono što im škole nude. Rezultat svega toga je prepisivanje tuđih mišljenja s interneta.
S druge strane, Jasna Slivac, profesorica hrvatskog jezika i književnosti kaže da je točno da su neke lektire djeci dosadne, međutim smatra da su to književni evergreeni koji nose svoju odgojno-obrazovnu ulogu. Ona problem vidi u neprimjerenosti lektira dobi djece. Primjerice, za lektiru Mali princ kaže da se prerano daje na čitanje djeci u 5. i 6. razredu jer to nije klasična bajka. Kozarčeva Tena ima dublje moralno značenje, ali je ono teže shvatljivo djeci u 8. razredu. Profesorica Slivac smatra da je pouka važna jer knjige uče djecu o životu. U obradi lektira ova profesorica služi se različitim metodama.
Za lektiru koristim različite metode rada: scenske prikaze, gledanje filmova, pisanje dvostrukog dnevnika (dijete bira citate i komentira ih), kritika, eseja, a neke lektire radim kroz debate i sudnice (Šimunovićev Alkar, Kolareva Breza). Romea i Juliju prevodili smo u razgovorni jezik, pisali ljubavna pisma, SMS poruke, e-mail. Jer, lektira je nepresušno područje i ne mora biti dosadna. Djetetu je dosadno ono što je nepoznato, a lektira je ukupnost znanja i kreativnosti iz svih područja hrvatskog jezika. kaže prof Slivac.
Razvoj društva uvjetuje nove sisteme rada s djecom, međutim, koliko bi bila djelotvorna modernizacija naslova u školskoj lektiri nitko ne može sa sigurnošću tvrditi. Kako se vama sviđa ovaj koncept i biste li radije čitali Harrya Pottera? Odgovorite na to sebi i drugima, jer o vama donošenje ovakvih odluka i ovisi.
