Bok svima srednjoškolkama i srednjoškolcima, a najveći pozdrav trudnicama u srednjoj školi. Ovo je za vas i molim vas da pozorno pročitate. Ja sam Maja i ovo je moja priča…
cybermed.hr
Godina je 2007. i ja sam u 4. razredu gimnazije. Maturantica sam i počela je moja noć – maturalna noć. Oduševljena sam jer to je noć koji svi učenici priželjkuju- veselje, zabava, skakanje i plesanje… No ja nisam bila jedna od tih maturanata: ja sam bila u 5. mjesecu trudnoće. Na ovu moju rečenicu neki će vjerojatno reagirati: ,,o jadnica”, ali ja se ni najmanje nisam tako osjećala jer sam bila najsretnija na svijetu, jer sam u sebi nosila živo biće. Što ima boljeg od toga?
Kad prihvatite svoju situaciju shvatit ćete o čemu govorim. Kada sam rodila prvo dijete nakon samo četiri i pol mjeseca dogodi mi se novi šok: bila sam opeta trudna! I tako matura, pa prva beba, onda druga beba i to sve u godini i po dana, a ja sam imala samo 19.
Nikada nisam požalila što sam zatrudnila s 18 i što sam ih donijela
na svijet jer kada nakon porođaja vidiš to malo biće i sada kada ih
gledam kako rastu, trčkaraju oko mene, vesele se i ono najvažnije – vole
se, vjerujte mi, nema ništa boljeg od toga. Nikada, ni u jednom
trenutku, nisam pomislila da sam si upropastila život ili da sam najgora
od svih zato što sam postala mama s osamnaest. Nisam bila ljubomorna
što moje kolegice odlaze na fakultet jer sam znala da će doći i mojih 5
minuta da se posvetim sebi.
Tako je i bilo: sada imam 22 godine,
upisala sam fakultet, studiram, radim i odgajam. Da, sve se može kad se
hoće. Vjerujte mi upornost se isplati. Itekako. Zato ako vam je suđeno
da budete mlada mama – budite i ne pomišljajte na pobačaj jer pogledajte
malo koliko je samo žena na svijetu koje ne mogu začeti, i koju psihičku
bol proživljavaju.
