Mladi psiholozi upozorili: Čak oko 130 tisuća osnovnoškolaca nema svog školskog psihologa
Nakon što su upozorili kako nakon isteka pripravništva psiholozima veliki broj učenika ostaje bez stručne podrške, inicijativa ‘Psihološko proljeće’, koja okuplja mlade psihologe, istražila je koliko učenika uopće nema psihologa. Psihološku pomoć, prema istraživanju ‘Psihološkog proljeća’ ne može potražiti čak 130 tisuća učenika osnovnih škola.
foto: Tadeusz Lakota za Unsplash
– Na temelju podataka prikupljenih za oko 96% osnovnih škola u RH, ustanovili smo da su pedagozi i knjižničari dvostruko zastupljeniji od psihologa i stručnjaka edukacijsko-rehabilitacijskog profila, kažu iz inicijative ‘Psihološko proljeće’.
‘Zašto je duplo više knjižničara nego psihologa?’
Krajem prošle godine, podsjećamo, upozorili da u školama radi veliki broj psihologa pripravnika te da učenici, nakon isteka njihova pripravničkog staža, ostaju bez stručne podrške. Nakon što im je Ministarstvo putem našeg portala odgovorilo da škole mogu uputiti zahtjev za zapošljavanjem mladih psihologa, iz Inicijative kažu da situacija na terenu govori drugačije. Zapitali su se i zašto u školama radi duplo više knjižničara nego njih.
– Čak oko 130 tisuća osnovnoškolaca nema svog školskog psihologa, dok školskog knjižničara nema njih svega nekoliko tisuća, napominju iz Inicijative.
Ustanovili su da je velik broj škola koje nemaju psihologa ispod norme propisane državnim pedagoškim standardom. Poslali su nam i popis 50 takvih škola.
POGLEDAJTE POPIS:
Loading...
Reload document 
Open in new tab * Ako vam dokument nije vidljiv, osvježite stranicu.
– Iako je konačan broj daleko veći, znanstvenom metodom ga ne možemo sa sigurnošću izračunati sve dok ne dobijemo pravno tumačenje državnog pedagoškog standarda i dok nam MZO ne dostavi godišnje planove i programe za nekoliko desetaka osnovnih škola koje ih nemaju objavljene na svojim mrežnim stranicama, napominju iz Incijative.
Mlada psihologinja: Dječak mi se rasplakao kad sam mu rekla kako više ne može dolaziti
Pričali smo i s nekoliko mladih psihologa koji su, nakon isteka pripravništva, morali otići iz škole. Najteže je to palo, kažu, učenicima.
– Neki od njih navikli su se dolaziti kod nas na razgovore. Imali smo dogovoren plan rada i sada ga prekidamo u sredini savjetovanja, a djeca su se navikla. Bolje bi onda bilo i da nisu nikad krenuli kod psihologa. Jedan mi se dječak rasplakao kad sam mu rekla kako više ne može dolaziti, ispričala nam je mlada psihologinja.
