Odavno niti jedan dokument nije donio toliko nejasnoća i previranja u školama kao Pravilnik o načinima, postupcima i elementima vrednovanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi (u daljnjem tekstu Pravilnik), posebno članak 10. koji definira i regulira Okvirni vremenik pisanih provjera znanja (u daljnjem tekstu Vremenik).
Osnovna svrha ovog članka Pravilnika je reguliranje i ujednačavanje (u svim školama na razini cijele države) maksimalnog broja pisanih provjera koje učenik može pisati u jednom tjednu. Također izradom Vremenika i njegovim objavljivanjem na mrežnim stranicama škole učenici i roditelji u svakom trenutku mogu saznati kada pišu koju pisanu provjeru. Jedan od argumenata predlagača Pravilnika (Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa) bilo je spriječiti navodnu „testomaniju“ koja se provodi po hrvatskim osnovnim i srednjim školama.Na prvi pogled, priča o Vremeniku izgleda savršeno, ali iza kulise pravno-administrativnih članaka i stavaka, u praksi se javlja čitav niz problema, koji će se možda riješiti ili barem ublažiti u jednoj od novih verzija Vremenika.
Prvi problem predstavljaju proizvoljne konstrukcije o „testomaniji“ – pretjerano velikom broju testova koji se provode u hrvatskim školama. Budući da nema ni podataka ni analize o broju provedenih pisanih provjera u nekoliko prethodnih godina, izrazito je teško govoriti o stvarnom postojanju tog problema. Svi smo mogli povremeno čuti neke priče pojedinačnih slučajeva kada su učenici pisali više testova u jednom danu ili četiri i više pisanih provjera u jednom tjednu. Međutim, takve situacije su bile više iznimka nego pravilo, ali su svakako nepoželjni obrasci ponašanja određenog broja nastavnika. Do takvih situacija je dolazilo i u slučajevima kada bi učenici odgađali regularno dogovorene pisane provjere tražeći nove termine u kojima su već odprije imali regularno dogovorene pisane provjere.
Drugi problem je vrijeme donošenja Pravilnika. Pravilnik je predstavljen 27. 09. 2010. i stupio je na snagu par dana nakon toga objavom u Narodnim novinama. Normalno bi bilo da je Pravilnik objavljen već krajem 2009./10. ili, najkasnije, prije početka prošle školske godine 2010./11. U stavku 2 članka 10. stoji: “Škola je dužna do kraja trećega tjedna nastave u svakom polugodištu javno objaviti vremenik za sve razredne odjele na oglasnoj ploči ili mrežnoj stranici škole.“ Zbog kasnog objavljivanja Pravilnika nije bila moguća izrada vremenika za rujan i listopad prošle godine, a većina škola je odgodila izradu vremenika za početak sljedeće polugodišta. Gore navedeni problem je manje važan jer je jednokratan i vezan je samo za prvu godinu implementacije Pravilnika. Stoga je ova tema ne samo interesantna učenicima, roditeljima i profesori ma, nego je i aktualna, jer je ova školska godina 2011./12 prva u kojoj se Pravilnik i Vremenik počinje primjenjivati od samog početka školske godine.
Treći problem je vezan za kratke pisane provjere tvz. „bliceve“. U Pravilniku u članku 10. Stavku 4 stoji:„U vremenik se upisuju i kratke pisane provjere koje se najavljuju i upisuju 5 (pet) nastavnih dana prije provedbe.“ Istovremeno, u već spomenutom stavku 2 se navodi da se Vremenik donosi tri tjedna nakon početka nastave u prvom i drugom polugodištu. To znači da se Vremenik donosi gotovo za čitavo polugodište. Samim tim je praktično jako teško odrediti termin u Vremeniku za takvu vrstu pisane provjere. To se u praksi rješava na način da se i takvi „blicevi“ upisuju u Vremenik kao i sve ostale pisane provjere.
Četvrti problem predstavlja vrlo kompleksan proces usuglašavanja termina pisanih provjera iz velikog broja predmeta u jednom razredu. Taj se problem multiciplira za svakog nastavnika s brojem razrednih odjela kojima predaje. Ovaj problem u nemalom broju slučajeva rezultira potpunim odustajanjem određenog broja nastavnika od pisanih provjera. Takva situacija iz nekih predmeta, teoretski, može dovesti do toga da učenici kroz čitavu osnovnu i srednju školu ne dođu u doticaj sa pisanim načinom provjeravanja znanja koji je gotovo isključiv način provjere znanja na Državnoj maturi.
Peti problem je pitanje vezano za postojanje Pravilnika o načinu praćenja i ocjenjivanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi, koji je bio na snazi prije Pravilnika koji je sada na snazi. U dijelu koji govori o pisanim provjerama prethodni pravilnik bio je čak i stroži. Prethodni pravilnik je predviđao samo tri pisane provjere tjedno, a novi Pravilnik četiri pisane provjere tjedno. Postavlja se pitanje zašto je do ove izmjene došlo. Pretpostavljam da mjera od tri pisane provjere u jednom tjednu nije u praksi bila održiva i da se većina nastavnika nije pridržavala. Prethodna pretpostavka dovodi nas do šestog problema – provedbe.
Svi učenici i roditelji mogu postavit sami sebi pitanje, ako je postojao pravilnik prije ovog kojeg se nije baš u praksi pridržavalo, tko im može garantirati da će se svi nastavnici pridržavati i novog Pravilnika. Što se događa u situaciji ako nastavnik ode na bolovanje i nema, ili se na vrijeme ne može naći, stručna zamjena? Što ako lokalne ili županijske vlasti neke od radnih dana u Vremeniku u kojima su već upisani termini pisanih provjera proglase nenastavnim danima? Kako se tretiraju učenici koji zbog bolesti ili nekih drugih razloga nisu mogli pisati provjere u dogovorenim terminima?
Dva dana prije pisanja ovog članka nazvao me prijatelj i rekao mi je da mu je sin u šestom razredu osnovne škole u jednom danu pisao dvije pisane provjera od kojih niti jedna nije bila predviđena za taj dan – jedna je bila pomaknuta s nekog prethodnog termina, a druga uopće nije bila najavljena. U istom tom danu je i usmeno ispitan iz trećeg predmeta. Nadam se da će ovakvih slučajeva u budućnosti biti sve manje i manje dok u konačnici u potpunosti nestanu iz naših škola.
