Muzej koji krije povijest hrvatskog školstva nije ‘posrnuo’ ni tijekom tri rata
Hrvatski školski muzej jedinstvena je institucija u Hrvatskoj. Već više od 110 godina na istoj adresi nedaleko od HNK na Trgu maršala Tita skuplja se povijest školstva na našim prostorima. Mnoštvo skrivenog znanja i nepoznatih detalja tek su dio šarma ove kulturne ustanove, a njena otpornost (nikad nije prestala s radom) jednostavno je fascinantna. Ovo je priča o HŠM i blagu koje krije.
Galerija 8 Fotografija
Otvori
Učiteljice u celibatu
Početkom 20. stoljeća, u godinama dok je obrazovni sustav na području Hrvatske tek dobivao svoje konture, a vizionari i reformatori imali pune ruke posla s opismenjavanjem našeg tada poprilično neukog stanovništva, u Zagrebu je niknuo Hrvatski školski muzej.
Po uzoru na slične muzeje u okolici posebno onaj slovenski, Hrvatski književno pedagoški zbor je, nakon 30 godina prikupljanja pedagoške građe, u Učiteljskom domu na Sajmišnom trgu (današnji Trg maršala Tita) za javnost otvorio jedinstven izložbeni prostor.
Ni kriza ni bombe nisu zaustavili rad
Danas, 112 godina kasnije na istoj adresi tisuće školaraca i njihovih učitelja imaju priliku upoznati se s razvojem školstva kroz povijest u Lijepoj našoj.
Tijekom postojanja ovoj instituciji nisu uvijek cvjetale ruže pa su početnu euforiju i entuzijazam nakon otvaranja ubrzo zamijenile financijske brige. Tako je 20-ih godina muzej bio prisiljen iznajmiti dvije svoje prostorije od kojih je jednu koristio veliki hrvatski književnik Vladimir Nazor.
Turbulentna povijest i čak tri velika rata koja su spustila pipke na Hrvatsku uvelike su otežavale rad HŠK-a. No muzej nije obustavljao rad iako su eksponati skrivani u podrumima kako bi ih se zaštitilo od bombi, priča nam Kristina Gverić, voditeljica marketinga ove ustanove.
Uvijek nakon kiše dođe sunce, pa je tako 2000. zasjalo i HŠK-u koji je na prelazu u 21. vijek dobio novo ruho te je instaliran novi moderan postav koji i danas posjetitelji mogu vidjeti.
– Imamo više od tisuću eksponata koji su se prikupljali donacijama više od stotinu godina. Na raspolaganju je čak devet izložbenih cjelina u kojima dominira originalna građa iz razdoblja s kraja 19. i početka 20. stoljeća, ponosno nam je otkrila Kristina Gverić. Dodala je kako svoj asortiman šire uglavnom donacijama i akcijama poput one nedavne u kojoj su tražili najstariju školsku torbu u Lijepoj našoj.
‘Nekad je profesor bio glavna faca u mjestu’
Ipak nije uvijek lako učenike zainteresirati za ono što muzej nudi, no svih 13 zaposlenika šest dana u tjednu daje sve od sebe. Desetak tisuća posjetitelja iz cijele Hrvatske, kako kaže voditeljica marketinga HŠM-a, uglavnom obilazak završe zadovoljni i puni novih informacija.
– Dolaze nam grupe osnovaca i srednjoškolaca iz cijele Hrvatske. Uglavnom im se najviše svidi prikaz učionice s kraja 19. stoljeća u kojem dobiju uvid u sve ono s čim se kasnije u muzeju detaljnije upoznaju. Fasciniraju ih razlike današnjih škola i onih od prije sto godina. Današnjim učenicima je teško percipirati činjenicu da je nekad vjeronauk bio glavni predmet ili da je postojalo fizičko kažnjavanje u školama. Isto tako ostanu začuđeni saznanjem da su nekoć profesori bili ‘glavne face’ u mjestima te da su u odgoju sudjelovali čak i više od roditelja, priča nam Gverić.
Otkrila je kako na učenike, pogotovo one mlađe, jak utisak ostave i radionice u kojima se simuliraju predavanja u učionici iz 19. stoljeća.
Detalj iz povijesti školstva
Planovi za budućnost ovise o financijama
Gverić je istaknula i suradnju sa školama iz cijele države. Naime, uz stalni postav muzej ima i prostor u kojem se organiziraju izložbe učeničkih radova, uglavnom na početku i kraju školske godine.
Posjetitelji uz već spomenutu muzejsku ponudu na raspolaganju imaju i pedagošku knjižnicu, a ova institucija posjeduje dosta neizložene građe koja može biti od velike pomoći istraživačima i sličnim zainteresiranim kadrovima.
Iako danas funkcionira u vrlo dobrim uvjetima, s razvojem Hrvatskog školskog muzeja se ne namjerava stati te se s optimizmom gleda ka budućnosti.
– Planovi ponajviše ovise o financijama, a vremena su teška tako da nam je primaran cilj održati sadašnje stanje. Kao što se da primjetiti, ovaj postav nije multimedijalan i interaktivan što se mi trudimo postići pokretnim izložbama i radionicama. Cilj je uvesti kostimirane radionice za učenike i modernizirati postav pomakom od početka 20. stoljeća, zaključila je Kristina Gverić.
