Na Filozofskom fakultetu pokrenut jedinstven kolegij s društveno odgovornom misijom
Od prošle akademske godine, na zagrebačkom Filozofskom fakultetu provodi se nastava iz psihologije posvojenje, jedinstvenog kolegija u Hrvatskoj. Mnogo ga stvari čini osobitim, a jedna od njih svakako je okolnost da studenti znanje i vještine stečene na teorijskom dijelu, primjenjuju na projekte unutar kojih se radi na konkretnom društvenom problemu. Tako su oni koji su ga pohađali u prošloj godini, praktični dio nastave odradili u udrugama Hrabri telefon te Adopta. No detaljnije o konceptu nastave, ciljevima kolegija te znanjima i vještinama koje studenti mogu steći pohađajući psihologiju posvojenja, rekla nam je viša asistentica na katedri za eksperimentalnu psihologiju, predavačica spomenutog kolegija te jedna od dviju njegovih pokretačica Koraljka Modić Stanke.
Foto: Studenti na kolegiju psihologije posvojenja (privatna arhiva profesorice Koraljke Modić Stanke)
Možete li nam na početku pojasniti koji je bio cilj uvođenja ovog jedinstvenog kolegija?
Mnogi se psiholozi (i ne samo oni!) zapošljavaju na radnim mjestima (edukacija, socijalna skrb) gdje se susreću s jednim ili više članova posvojiteljske trijade. Koliko sam upućena, niti na jednom fakultetu ne postoji kolegij koji bi se u potpunosti posvetio tom sadržaju (iako se na studiju socijalnog rada sasvim sigurno bave tim sadržajem na nizu kolegija, naravno iz njihove perspektive) zbog čega su mladi ljudi nakon diplome s fakulteta odlazili neupućeni u termnologiju – što je otežavalo komunikaciju s klijentima, neiformirani o osnovama procesa posvajanja – što je umanjivalo njihovu kompententnost u očima članova posvojiteljske zajednice te nesvjesni psiholoških posebnosti vezanih uz period prije i nakon posvojenja – što je obeshrabrivalo članove posvojiteljske zajednice da im se obrate za savjet.
Zbog suradnje različitih struka na istim institucijama/poslovima, ali i želje da se unese što veća raznovrsnost mišljenja prilikom rada na projektima, kolegij koji se prvotno nudio samo studentima diplomskog studija psihologije, od ove će akademske godine biti djelomično otvoren i za druge studije na FFZG-u, konkretno studente sociologije i pedagogije. Neki dugoročni cilj bio bi uspostavljanje suradnje s fakultetima/studijima (npr. Učiteljski fakultet, studij socijalnog rada) koji bi s obzirom na svoje područje interesa mogli biti zainteresirani za ponuditi ovaj kolegij svojim studentima.
Na ovom kolegiju, osim usvajanja sadržaja, cilj je studentima omogućiti da znanje i vještine stečene na kolegiju primjenjuju na razvoj projekta kojim se rješava neki konkretan društveni problem; kroz povezivanje teorije naučene na kolegiju i iskustva stečenih na projektu te povezivanje apstraktnog razmišljanja i konkretnog djelovanja poboljšava se proces učenja i dobivamo kvalitetnije buduće stručnjake.
A nije zanemarivo niti to da društveni partneri na ovaj način osnažuju veze sa sveučilištem i dobivaju pristup sveučilišnim izvorima, dobivaju dodatne ljudske resurse koji će stručno i entuzijastično pristupiti rješavanju problema kako bi zadovoljili potrebe korisnika, osiguravaju znanstveno utemeljen pristup problemu i rješavanju istoga što će poboljšati učinkovitost, kvalitetu i opseg usluga – i sve to besplatno!
Kako, kada i kome se javila ideja za pokretanjem ovog kolegija?
Gordana Keresteš, redovna profesorica na katedri za razvojnu psihologiju Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta i ja dijelimo interes za područje posvojenja i krajem 2013., po završetku jedne konferencije o posvojenju na kojoj smo obje aktivno sudjelovale, kroz razgovor sa stručnjacima i osobama iz posvojiteljske zajednice uvidjeli smo da postoji potreba za edukacijom budućih stručnjaka na temu posvojenja.
Tu je začeta ideja o potrebi kreiranja novog kolegija, no njegova forma osmišljena je nakon što smo zajedno s Irmom Brković, docenticom na katedri za razvonu psihologiju početkom 2014. sudjelovale na radionici ‘Društveno korisno učenje u osnovnoškolskoj, srednjoškolskoj i visokoškolskoj nastavi’ na kojem je voditeljica bila Nives Mikelić Preradović, izvanredni profesor na Odsjeku za informacijske i komunikacijske znanosti FFZG-a. Sve tri su se potpuno oduševile mogućnostima koje bi ta nova nastavna metoda mogla pružiti studentima kolegija ‘Psihologija posvojenja’. S novim elanom i puni kreativnih ideja, relativno smo brzo osmisle sve ključne elemente novog kolegija tako da smo već akademske godine 2014./15. mogli početi s izvođenjem.
Koliko je se studenata u ovoj godini upisalo na kolegij ‘psihologija posvojenja’?
Zbog svog načina izvođenja upisna kvota je ograničena na 20 studenata, a u ovoj, prvoj godini izvođenja kolegij je upisalo 9 studenata. To nije neočekivano jer kod novih kolegija uvijek postoji određeni oprez; prilikom upisa – studenti u pravilu preferiraju kad mogu dobiti informacije iz prve ruke od prošle generacije studenata. Zainteresiranih je prilikom odabira izbornih bio veći broj (u ISVU sustav ih je u jednom času bilo upisano 19) međutim, znajući njihova opterećenja s drugim obavezama meni je bilo jako važno da im odmah od početka dadem do znanja da je ovaj kolegij drugačije koncipiran i da će od njih zahtijevati konstantan rad i preuzimanje odgovornosti za izvedbu onog što su dogovorili s društvenim partnerom.
Vjerujem da je neke odbila već i sama najavljena količina posla, dok su drugi usprkost tome pokazivali interes; neki su zbog prevelikog opterećenja u nastavi odlučili odgoditi upis do apsolventnske godine, a preostalih 9 najupornijih je ostalo upisano na kolegiju.
Koliko je otprilike omjer teorijskog učenja i praktičnog rada na ovom kolegiju?
Otprilike pola-pola. Što se tiče sadržaja (osnovnih znanja vezanih uz psihologiju posvojenja) nastava je bila koncentrirana u prvom djelu semestra (ožujak/travanj) kako bi se studentima omogućilo da već barataju osnovnim znanjima iz područja u trenutku kada započinju konkretan rad na projektima (svibanj/lipanj).
Njihovo znanje gradiva se provjeravalo iz tjedna u tjedan i oni su znali da taj dio ulazi u njihovu ukupnu ocjenu na kolegiju, tako da su se u pravilu dobro pripremali za svaki sat. Također, tokom semestra su na tjednoj bazi pisali i slali dnevnike rada u kojima su opisivali pojedine aspekte svog rada na projektu, pri čemu je poseban naglasak stavljen na kritički osvrt njihovog sudjelovanja u projektu (što misle da je bilo dobro, s čim nisu bili zadovoljni, što bi drugačije – zbog čega i na koji način? i sl.).
Općenito, 60 posto ukupne ocjene na kolegiju činila je ocjena njihovog sudjelovanja na projektu, a ostatak rezultati tjednih pismenih i završne usmene provjere znanja.
Često se među studentima može čuti izražavanje nezadovoljstva prevelikom količinom teorije i premalim udjelom prakse, ponekad se dogodi i da uopće ne vide direktnu svrhu onoga što uče u trenutku kada to čine. Ovaj kolegij zamišljen je upravo kako bi se takvo što izbjeglo.
Učenje osnovnih znanja iz područja posvojenja nekom može biti manje ili više zanimljivo no kada se od njih zatraži da ta znanja i primijene na nekom konkretnom problemu i preuzmu odgovornost za to, studenti se puno više uključe, čitaju dodatnu literaturu, više raspravljaju, propituju i samim time kvalitetnije uče i pamte gradivo. Zbog korištenja metode društveno korisnog učenja, teorija i praksa u ovom kolegiju u potpunosti se isprepliću na zadovoljstvo svih aktera – nastavnika, studenata i društvenih partnera.
Foto: Studenti na kolegiju psihologije posvojenja (privatna arhiva profesorice Koraljke Modić Stanke)
Jesu li studenti koji su radili praksu u Hrabrom telefonu i Adopti dobili neka priznanja (poput certifikata i sl.) i od tih udruga, uz bodove na Vašem kolegiju?
Službena priznanja nisu sastavni dio dogovora oko suradnje na projektu pa sve ostaje na manirima i običajima pojedinih društvenih partnera. Vezano uz prošlogodišnja partnerstva, jedina informacija koju sam na tu temu dobila od studenata jest da je Ines Rezo, programski koordinator na Hrabrom telefonu, po završetku edukacije čestitala članicama tima Hrabriša te im uručila cvijeće i zahvalnice.
Koja su to sve praktična znanja koja studenti mogu steći izučavajući psihologiju posvojenja?
Konkretno, nakon odslušanog i položenog kolegija studenti će moći:
a) opisati specifičnosti posvojiteljskih obitelji u odnosu na ostale,
b) koristiti adekvatnu terminologiju u komunikaciji s posvojiteljskim obiteljima i društvenom zajednicom,
c) prepoznati najčešće probleme s kojima se posvojiteljske obitelji susreću,
d) osmisliti i provesti edukacije za potencijalne posvojitelje, posvojiteljske obitelji i širu okolinu,
e) identificirati psihosocijalne probleme u zajednici vezane uz temu posvojenja,
f) predložiti rješenje problema/potrebe u zajednici,
g) osmisliti i provesti projekt kojim se rješava neki problem u zajednici,
h) prezentirati projekt pred publikom i kritički prosuđivati sve aspekte svog, ali i tuđih projekata te
i) samoprocijeniti vlastiti rad na projektu, utvrditi vlastite kapacitete za timski rad i procijeniti vlastiti interes za daljnje bavljenje ovim područjem.
Osim sadržaja, a zahvaljujući metodi društveno korisnog učenja, studenti će dobiti iskustvo iz prve ruke koje će im omogućiti testiranje svojih vještina, interesa i vrijednosti vezanih uz moguću karijeru, produbiti razumijevanje sadržaja kolegija, razvijati sposobnost kritičkog mišljenja, povezivati teoriju i praksu, razvijati komunikacijske vještine i suradnju, razvijati svijest o postojećim problemima te sposobnost kreativnog rješavanja istih te omogućiti djelovanje bez obzira na sličnosti i razlike u mišljenjima, stavovima i ponašanju unutar radne grupe.
Za kraj bih pitao raspolažete li podacima koliko je uopće pojedinaca te parova koji u Hrvatskoj čekaju na listi za posvojenje djeteta, a koliko je djece koja mogu odnosno trebaju biti posvojena?
Podaci vezani uz broj potencijalnih posvojitelja koji se nalaze u Registru poznati su u Ministarstvu socijalne politike i mladih. Kada je 2012.
projekt izrade jedinstvenog Registra potencijalnih posvojitelja zaživio, objavljena je brojka od 634 potencijalnih posvojitelja (od toga 36 samaca). 2013. na Konfereniciji o posvojenju Ministrica socijalne politike i mladih Milanka Opačić iznijela je podatak da se u Registru u tom času nalazi 775 potencijalnih posvojitelja, ali i 252 djece koja imaju uvjete za posvojenje. Kada se u obzir uzme postojeći trend porasta, ali i činjenica da se godišnje u prosjeku posvoji 100-njak djece, brojka potencijalnih posvojitelja do danas je vjerojatno porasla na 1000-njak potencijalnih posvojitelja – ali točnih podataka o tome nemam.
Ono što se pokazalo kao pravilnost jest da u sustavu uvijek postoji određen broj djece koji spadaju u kategoriju ‘teže posvojive djece’ (npr. starije dobi, sa zdravstvenim/razvojnim poteškoćama i dr.) kojima djelatnici centara za socijalnu skrb teže pronalaze roditelje. Razlozi zbog kojih se potencijalni posvojitelji u Hrvatskoj teže odlučuju za posvojenje te djece, kao i mišljenja potencijalnih posvojitelja o tome što bi im pomoglo i ohrabrilo ih da ozbiljnije razmotre o posvojenju te djece upravo se ispituju u sklopu projekta ‘I ovo dijete treba obitelj’ udruge Adopta, čija je svrha sustavno utjecati na promjenu politike posvajanja i osiguravanja potore posvojiteljskim obiteljima u Hrvatskoj.
