[Najdugovječniji ravnatelj] Postao je ravnatelj s 34, usred rata, a onda transformirao školu
Ivan Kovačević ravnatelj je Škole za dizajn, grafiku i održivu gradnju posljednjih 30 godina. Jedan je od najdugovječnijih školskih čelnika u svojem je tri desetljeća dugom stažu doprinio značajnoj ekspanziji škole. Priča nam kako su se stvari mijenjale i koji je to tajni ravnateljski ‘recept’ za dobre rezultate.
Ivan Kovačević, ravnatelj Srednje škole za dizajn, grafiku i održivu gradnju u Splitu
Foto: privatna arhiva
Ivan Kovačević ravnatelj je Srednje škole za dizajn, grafiku i održivu gradnju u Splitu i jedan od trinaestoro u državi koji čelno mjesto škole drže posljednjih 30 i više godina. Na tu je poziciju došao kao 34-godišnjak, a s nama je popričao o tome kako se u posljednja tri desetljeća mijenjao sustav prosvjete.
Najponosniji na odlikovanje od Tuđmana
Škola je, kaže nam ravnatelj, ustanova u kojoj se uči, ali i ustanova koja uči. Baš se zbog toga svakodnevno mijenja i napreduje. Kada je on postao ravnatelj, davne 1992., Hrvatska je bila usred rata, svoje borbe za samostalnost. To je razdoblje, kaže nam, bilo vrijeme velikih promjena, vrlo izazovno i emotivno.
– Danas, suvremena globalizacija gotovo svakodnevno mijenja sliku i potrebe društva u kojem živimo. Promjena društva za sobom povlači i promjenu svih njegovih aspekata, a škola, kao važan čimbenik izgradnje budućnosti, u tim bi promjenama trebala igrati vitalnu ulogu. Takav usporedni hod sa suvremenim tendencijama, u odgojno-obrazovni sustav je polako uveo menadžment kao način rada cijelog sustava, pa tako i škole, kaže nam ravnatelj Kovačević.
Naš je sugovornik dobitnik državne nagrade Ivan Filipović, a škola je u njegovu tridesetogodišnjem mandatu zabilježila brojne uspone. Tome u prilog prvenstveno govori podataka da kad je postao ravnatelj, Škola je brojila 285 učenika; sada ih ima 770. Škola je dobila više od 1.500 kvadrata učioničkog prostora, moderno opremljenu tiskaru, TV studio. školski radio. Učenici i nastavnici bavili su se humanitarnim radom. Najdraže odlikovanje mu je, priznaje, ono prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, Red Danice hrvatske s likom Antuna Radića, koje je primio 1998.
‘Licenca nije mjerilo uspješnosti’
Pohvalio nam se i činjenicom da je Škola za dizajn, grafiku i održivu gradnju izradila nove programe za zanimanja web dizajnera, programera, medijskog tehničara. Pokrenuli su i gimnaziju održivog razvoja, kao i smjer za tehničara održivog razvoja i gradnje.
– Ravnatelj bi trebao moći stvoriti viziju škole, moći projektima razvijati školu, voditi školu prema unaprijed određenim ciljevima , uvoditi inovacije u školsku svakodnevicu. Kako bi ravnatelj bio uspješan, kako bi mogao razvijati svoje kompetencije te ih implicirati u svoj svakodnevni rad, treba uspostaviti i pozitivnu školsku klimu putem dobrih međuljudskih odnosa i suradnje. Škola je ustanova u kojima se u svakodnevnoj komunikaciji nalazi veoma širok spektar ljudi zaposlenih u ustanovi. Zato je veoma bitno, uz sve gore navedeno raditi na dobrim odnosima svih zaposlenih. U ovakvom kontekstu škole kao živog tkiva koji se svakodnevni gradi i raste radom svojih članova, ravnateljeva pozicija i uloga je od iznimne je važnosti za uspješan rad i razvoj odgojno-obrazovne ustanove, mišljenja je Kovačević kojega pitamo što misli o ideju licenciranja ravnatelja.
Licenca, smatra, nije mjerilo uspješnosti jer kompetencije za rukovođenje školom obuhvaćaju cijeli niz znanja, sposobnosti, vještina, stavova i razumijevanja. Njih sve jedan ravnatelj mora razviti i usavršiti kako bi bio dobar ravnatelj. Recept za dobre rezultate, osim navedenog, je skladni i uigrani tim suradnika i kolega. Bez njih se, zaključuje, ne mogu postići dobri rezultati.
